Monthly Archives: August 2009

O mitu i korupciji – u životu srpske kompanije (8)

IMG_1608

Put koji vodi nikuda

Kada izađete na tender, bio on u javnom ili privatnom preduzeću, postoji pitanje koje mori svakoga a to je: ko će, kako i sa koliko, potplatiti i dobiti posao.

Show me the money

U tržišnoj privredi nekoliko stvari odlučuje o tome ko će dobiti posao: cena, kvalitet, uslovi prodaje i održavanja, procenat mita i veza.

Ovde mora postojati otvorena priča o mitu i korupciji i koliko je štetna po poslovanje kako onog koji nudi usluge i robu tako i o onome koji kupuje.

Faktori koji utiču na veličinu mita

Faktor cene sve više ne utiče toliko o odlučivanju kako se marže (margina, procenat) za prodavce formiraju tako da pokriju operativne troškove prodavca uz minimalni profit. Svaki dodatni popust ide na uštrb profita osim u slučajevima kada prodavac dobije poseban popust od proizvođača na ime sigurnijeg zaključenja posla. Cena je u principu slična svuda i u tesnoj vezi je sa kvalitetom.

Kvalitet dolazi uglavnom od proizvođača tako da na njega nema mnogo uticaja.

Uslovi prodaje i održavanja zavise od toga koliki rizik je firma spremna da prihvati. Uslovi prodaje se mogu ticati vremena plaćanja, periodu odgovora na upite – gde sve zavisi od resursa i rezervi novca. Koliko ste spremni da kreditirate klijente u vremenu? Koliko imate ljudi koje možete da držite na standby-u koji će čekati…

Na kraju mito može da postoji u slučaju da postoji dovoljno profita koji može da se koristi u te svrhe, tj neko treba da se odrekne profita zarad zaključenja posla.

Ako po svaku cenu napravite posao pomoću mita samo da bi imali posao bez ulaženja u finansijski balans troškova i profita, ništa niste napravili. Kompletna finansijska konstrukcija uključuje troškove, zarade, obaveze i u slučaju mita treba biti manja od prodaje. Novac za mito je odnekud morao da dođe, i u slučaju da prevazilazi profit, sredstva moraju biti nadomeštena sa drugog izvora ili projekta.

I na kraju mit o vezama. Veze mogu pomoći kao preporuka. Preporuka tipa: želim da se zaposlim, imam CV, završio sam neku školu ili sam skroz snalažljiv i dopadljiv, znam nekoga ko radi tu i tu pa mogu da pitam da me preporuči. Svaki HR će prihvatiti sugestiju već zaposlenog da postoji skroz OK i kompetentna osoba, tako da će CV doći na vrh gomile. PReporuka će vam omogućiti da prođete beauty contest, ali pravi posao i onaj sledeći teško da ćete dobiti bez prave realizacije.

Reči mudrosti

Ne idite u tom pravcu, tj mita. Veze možete koristiti ako znate da imate džebane (tur. municije) kojom ćete pobediti i uraditi posao kako treba i van svakih očekivanja.

Ne nudite mito i podstrekavajte ga. Jednom kada krenete tim putem teško ćete izaći iz kruga. Svaki sledeći posao, ne bi li ga dobili i osigurali kakav takav rad i promet novca, nudićete sami mito, jer ćete biti očajni i u zabludi da se samo tako može dobiti posao.

Mito je prečica do posla koja, ako se koristi, zahteva ozbiljnu pripremu, oštro oko i talenat za finansije. Drugim rečima nije posao za amatere. A i nelegalan je.

Poradite na komunikaciji (opšti menadžment)

Za odličan menadžment potrebno da budete kompetentni sa stavom

Veliki problem u kojem se možete naći u komunikaciji sa strancima je broj zahteva koje možete dobiti i koji mogu izgledati nerazumni.

Na primer:

„Potrebno mi su mi suncobrani na svakom uređaju koji se nalazi na atletskoj stazi jer je temperatura prevelika i ljudi koji rade ne mogu da izdrže 39 stepeni u hladu“.

DSCN5863

Famozni suncobrani

Blagom analizom zahteva možemo ustanoviti da je zahtev krajnje realan ali da zahteva pokretanje mašinerije koja uključuje organizatora, magacionera, ljude za transport i nameštanje kao i u slučaju da suncobrani nisu predviđeni, niti kupljeni, nekoga ko će problem rešiti van stadiona koji vi ne možete da napustite. Prvi odgovor koji možete dati u slučaju da niste imali iskustva u komunikaciji je sledeći:

„Rešićemo to“ – što neće suviše obradovati stranca, ili „Ne znam“ – što će apsolutno uplašiti vaš kontakt i naterati ga na plač. Ovi odgovori ne trebaju da budu na vašoj listi.

Zamislite sledeći odgovor:

„Trebaju vam suncobrani. U ovom trenutku ne mogu da vam dam informaciju kada će biti postavljeni ali vreme do postavke ne bi trebalo da pređe više od 45 minuta. Da li ljudi mogu da izdrže sledećih pola sata, a ja ću vam dati potvrdu o vremenu postavljanja za 15 minuta“.

Na ovaj način ste pomerili eventualno vreme donošenja loših vesti za 15 minuta i dali sebi prostor za razmislite i kontaktirate ljude iz raznih službi koje ste upoznali u pripremama, kako bi došli do informacije.

photo finish room

Stranci sa ozbiljnom opremom

Ono što je zaista najbitnije je da prikažete sposobnost kontrole situacije. Možda i ne znate odgovore na sva pitanja ali znate koga da pitate i iskomunicirate na pravi način.

Bitan element dalje komunikacije nikako ne sme da bude panika i nerviranje. Komunikacija sa elementima panike i nerviranja može da bude kontraproduktivno, da vam reši problem prvi i/ili drugi put ali će treći put da stvori barijeru u daljem razgovoru i revoltu na drugoj strani.

Pitanje tipa:

„Obezbedite mi suncobrane kako znate i umete“

– je apsolutno nepoželjno. Pokazujete paniku (obezbedite), drčnost (kako znate i umete), nepreciznost (koji broj suncobrana i gde?) i šaljete poruku trupama da ne znate da rukovodite. Na duži rok će vam se obiti o glavu. U slučaju da je one-time-shot posao, može da vas bude briga kako ćete funkcionionisati sa ljudima sa druge strane. U svakom drugom, neko će ili želeti da radi sa vama ili ne. Generalno biti đubre od čoveka je poželjno u „nekim“ situacijama. U stvari, biti đubre može se shvatiti na različite načine. Sve zavisi od toga sa kim razgovarate.

IMG_0403

Ekipa koja rešava probleme!

Komunikacija sa ekipom koja vam pruža podršku bi mogla da izgleda ovako, pogotovu u slučaju da sa druge strane imate ekipu koja nije profesionalna već polu amaterska (komunikacija sa profesionalcima izgleda apsolutno drugačije i ima elemente komunikacije u vojsci ili prijemnog odeljenja urgentnog centra sa puno doktora):

Potrebna mi je informacija o tome da li postoje pripremljeni suncobrani u magacinu ili ne. U slučaju da nisu spremni ili ne postoje potrebna mi je informacija ko može da ih obezbedi i u kom vremenskom periodu.

Vreme sa kojim ste se zadužili (15 minuta) teče, i informacija koja vam treba bi već trebala da teče kroz razne kanale. Ono što je neophodno u ovom trenutku koristiti je praćenje (eng. follow-up). Praćenje označava proces kontrole događaja. Kontrola treba da bude postojana i sa stavom. To konkretno znači sledeće:

„Molim vas, da li ste pronašli osobu koja može da mi odgovori na pitanje?“

Ovakva komunikacija sa osobljem za podršku treba da bude postojana i na svaka 2 minuta (može i kraće u slučaju da želite da pokažete staložen i nepopustljiv pritisak). Englezi to zovu follow-up, mi to zovemo periodična provera iliti šikaniranje. Tj tako može biti shvaćeno. Ne zaboravite sve zavisi sa koje strane žice ili ograde se nalazite.

Posle kontrolisanog pritiska, pronađen je kontakt koji može da reši problem i obezbedi suncobrane za 1 sat.

U ovom koraku je neophodno iskoristiti veštinu kontrolisanog/kanalisanog mentalnog naprezanja koji nastaje nakon 14 minuta i 30 sekundi od razgovora sa glavnim strancem.

Zbog celokupne organizacije i zatvorenih kanala za transport, moći ćemo da razmestimo sve suncobrane na tražene pozicije u roku od 50 minuta.

U čemu se sastoji, sastavljanje ovakve rečenice i komunikacija na ovaj način?

  1. Povratna informacija stiže na vreme
  2. Okolnosti zahtevaju da se postavljanje odloži van okvira koji su postavljeni (45 minuta od zahteva)
  3. Postavljeni rokovi su zbog pojačane urgentnosti kako bi lokalni organizator reagovao ASAP (as soon as possible)
  4. Najbitnije je – završen posao
  5. Ograničiti razgovor sa zatvorenim rečenicama

Bonus

Ako vam zaista postave pitanja tipa:

Pri našim angažovanjima, organizator nam pored ishrane obezbeđuje i piće (sode).

Napomena: soda pića (Koka kola, Fanta, Šveps, Sprajt…) obično su besplatni u organizacijama.

Jednostavan odgovor je:

Nažalost, lokalni običaj je da se pored obroka obezbeđuje voda ali ne i sode. Videću šta možemo da dogovorimo sa organizatorom.

Ovo je mali zahtev, koji pokušavaju da vam proslede i stave na ramena. Ovakve stvari ne treba da vas se tiču i vi ne trebate da budete ortak sa plaćenim strancima. Vaš posao je da se postarate da posao bude urađen na uzajamno zadovoljstvo. Vi pružate podršku, komunikaciju, objašnjenje pravila ponašanja i rada, i bivate neka vrsta harmonizatora odnosa.

Sve preko toga spada u druženje. To postoji van ozbiljnih organizacija. Za vreme posla samo može da smeta. I oni su toga svesni, ali i dalje će pokušavati da neke stvari niskog prioriteta prebace na, moguće, neiskusne ljude.

Čuvajte se i budite nepopustljivi.

Mikrotalasna

nudge_nudge2

Nudge nudge!

Pre par nedelja sam čuo sjajnu definiciju muškaraca koji mnogo pričaju, flertuju a ništa konkretno ne rade.

On ti je kao mikrotalasna. Može da zagreje ali ne može da skuva.

Moja analogija ide na stranu komunikacije i tehnologije. Twitter kao brz i kratak medij za komunikaciju, u suštini je baš to, mikrotalasna, koja služi za brzu distribuciju i akciju.

Pravi sadržaj se može dobiti na dobrom izvoru ili ringli (šporetu) gde se dobro kuva. Dobri kuvari su specijalisti zanata i mogu da pruže pravu sliku stvari.

Perque?

Zbog čega ova priča? U onim trenucima kada se okupljamo na dozi kofeina dodjemo do neke nove ideje koja će nas sačekati tu iza ugla. Možete nas zvati fizionarima/futuristima ali mi znamo da se moramo spremiti već sada i predvideti šta naš čeka. A to sada znači da nam dolaze vremena plaćenog sadržaja. Verovatno za simbolične novce jer nećemo publikovati analize o tržištu. U slučaju analiza, ovaj vid plaćanja je ustanovljen i funkcioniše besprekorno (Gartner).

Kreiranje sadržaja koji vredi publici i koja je spremna da plati je situacija koja dolazi.

Twitter

Twitter je savršen medij za promociju i dizanje prašine, i brzu komunikaciju sa publikom. Kako stići do tržišta koje je spremno da plati i dovoljno veliko da prihvati sadržaj? Proširite mrežu, tražite ljude. Uz pametan rad i sistematičnost stići ćete do zadovoljavajućeg broja.

Ozbiljna priprema i rad donose darove. Preko noći može da uspe spamovanje i korišćenje software-a, crni SEO i svakakve vradžbine, ali na duže staze (u eri Interneta taj period možemo meriti sa nedeljama) bićete isečeni.

Sadržaj

Kada razmišljamo o sadržaju, i generacijama koje prihvataju Internet kao neospornu referentnu tačku u svakodnevnoj komunikaciji i dozi informacija, dolazimo do činjenice koja se neće svideti niti jednoj oglašivačkoj mreži. Bar ne u slučaju da ste zaista ozbiljan kreator sadržaja.

Cilj ozbiljnog kreatora sadržaja je da se finansira od pretplatnika i čitaoca uz minimum reklama oglašivačkih mreža. Prodajom pozadine ili sponzorisanjem kompletnog materijala- se izbegava šizofreno reklamiranje sa različitih izvora, i koristi se brendiranje umesto raznolikih tapeta.

Publika

Multijezičnost

Živimo i radimo sa jezikom koji koristi i razume cca 30M ljudi (pod uslovom da pišete latinicom). To tržište se znatno umanjuje sa sadržajem koji imate pošto će gađat usko ciljanu publiku (osim ako se ne bavite estradom, tabloidnim informacijama, politikom ili insajderskim informacijama sa lokalnih berzi). Ili vas čeka mučan posao prevođenja ili korišćenje online inline prevodioca (Google Translate).

Na primer dešava se da dobijam preglede na stranicama ovog bloga korišćenjem servisa za on line prevođenje.

Kako da vas pronađe publika?

Ostaje samo pitanje kako će tržište pronaći vaš dobro skuvan, promovisan i preveden sadržaj?

Ozbiljne ekipe (5-10 ljudi) profesionalno bloguju/pišu kvalitetne tekstove koji se kreću od kratkih vesti do ozbiljnih analiza tema kojima se bave. Ovakvu produkciju je teško sustići. Ovde dolazimo do ozbiljnog problema vidljivosti kvaliteta. Jedini način izbegavanja masovne produkcije i angažovanja publike je sistematično pisanje, komentarisanje na forumima/blogovima/twitteru i gađanje delova nedelje za publikaciju.

Kao što reče Miss broj posetilaca i ozbiljnih čitača dolazi subotom ujutro. Ne, nisu u pitanju fetiš majstori koji su željni devojačkih priča, već ljudi koji rade i žele na pravi načim asimiluju znanje koje se nudi. A i ima šta da se pročita pored posla.

Kako da publika ostane na sadržaju?

Na koji način se čitaju tekstovi/gledaju snimci ili video?

Sve zavisi od uzrasta. Pogledajte bilo kojih 15 minuta MTVa ili možda 5, sve zavisi od toga koliko imate strpljenja.

Svi reality programi, talk show emisije, razgovori, serije su maksimalno skraćeni ne bi li se prikazala finalna forma ili zanimljivi sadržaj. Sve one “smaračke” stvari koje se tiču pripreme, razrade, analize…ostaju u pozadini i ne trebaju da zamaraju publiku. Svi vole da odu na koncert, zabave se 2 sata i odu kući. Ne kažem da ljudi moraju da znaju šta se sve događa pre finala, ali bi na neki način trebali da znaju koliko svaka akcija ili dogadjaj zahteva pripreme, planiranja, testiranja i menadžmenta.

Na kraju dana bavimo se edukacijom. Sama forma mora biti jasna i relativno kratka. Na primer ovaj članak nema šanse da pročita osoba sa malo strpljenja. ;-) Dragi čitaoče, hvala na strpljenju.

Čemu uopšte ovakav tekst?

Čemu ovakav iskorak u priči o twittovanju i blogovanju? Mikrotalasna (twitter) je sjajna za instant stvari, dok je za pravu čorbu potreban šporet (blog-duža forma).

Da se razumemo daleko više twittujem nego što pišem ovih dana, ali imam potrebu da prenesem zapažanja i stvari koje sve više počinju da se kristališu u poslu kojim se bavimo. A bavimo se kreiranjem sadržaja za svoju nišu.

Bonus

Za kraj malo predviđanja. Twitter nije popularan među mlađom populacijom. Još uvek.

Onda kada shvate da je cena twittovanja kroz GPRS ili 3G na kraju dana jeftinija od SMSa i da mogu daleko brže i lakše da komuniciraju sa svojom ekipom a uz to i da nešto instant nauče (laka forma) možemo da očekujemo povratak blogovanja. Uvek će biti onih koji žele da prošire formu komunikacije.

Ako ste imali strpljenja da čitate do sada obratite pažnju na sledeće. Sve gore navedeno nije pitanje kada će se desiti već kako preraditi postojeće ne bi li se prilagodilo sadašnjem trenutku.