Monthly Archives: April 2010

Pravila oporezivanja

Pre nekoliko dana sam se pozabavio pitanjem koji je poslovni model države. U smislu te priče privukao mi je i tekst u Politici koji se bavi porezima/zaradama i PDV-om. Kao što sam napomenuo, PDV se plaća državi ili mesečno ili kvartalno i to na fakturisan promet.

Informacija koja mi je privukla pažnju je komentar Nikole Altipamarkova novinaru Politike Aleksandru Mikavici. Kako do dana današnjeg nije stigla potvrda dnevnog lista Politika za navođenjem dela teksta tako da ću se koristiti prepričavanjem:

Kao što sam navodio ranije, privrednicima ne odogovara plaćanje PDV-a na način kakav je sada. bilo bi idealno kada bismo plaćali naplaćen promet jer su kašnjenja velika i protok novca slab.

Altipamarkov tvrdi da primedbe ne stoje. Srpski PDV sistem prati evropsku praksu i direktive Evropske unije koji definišu nastanak PDV obaveze na osnovu fakturisanog, a ne naplaćenog prometa. Takav sistem naplate PDV-a se godinama primenjuje u evropskim zemljama…

Hajde da proverimo… Internet je čudo.

HMRC je skraćeno od Her Majesty Revenue & Customs (po naški Porezi i Carine Njenog Visočanstva-veoma lično ime državne institucije jer se ljudi bave Njenim porezima i carinama).

Pozdravna poruka glasi:

Naša svrha je da obezbedimo novac kako bi finansirali javne servise Velike Britanije. Takođe pomažemo porodice i individue sa određenom finansijskom podrškom…

(eng. Our purpose is to make sure that the money is available to fund the UK’s public services. We also help families and individuals with targeted financial support…)

Da li je ovo samo PR? Možda. Ali je definitivno opis poslovnog modela poreznika.

Kako je HMRC veoma stara institucija, i postoji more podataka informacija o porezima i načinima nije bila najlakša za pronalaženje. Tako da je u pomoć uskočio BusinessLink. Šta je to?

Businesslink.gov.uk pomaže u čuvanju vremena i novca vašeg poslovanja dajući vam brz pristup čistim, jasnim i tačnim informacijama.

Kreiran je uz pomoć državnim eksperata i relevantnih organizacija koje pomažu biznis kako bi vaše poslovanje bilo u skladu sa pravilima i kako bi (vi) poboljšali svoje performanse.

Da li započinjete, već vodite posao ili tražite način da rastete i razvijate se, mi vam možemo pomoći.

Samo malo! Ljudi/eksperti/organizacije se trude da pomognu privrednicima? OK.

Ali da se vratimo PDV-u i priči o oporezivanju. Veoma jasno objašnjenje se nalazi ovde. I poklapa se sa tvrdnjama gosp. Altipamarkova. Ono što predstavlja otkrovljenje je pristup naplati PDV-a. (Da, to je ono kada zaista platite državi.)

Obaveza za PDV prema državi zaista nastaje onda kada se napravi/kreira račun sa obe strane (izdavaoc i primaoc fakture/računa). Ono što je država NJKV prepoznala ali i biznis forumi, je da nisu svi jednaki u plaćanju poreza. Neki imaju velike izlazne račune koji se odmah plaćaju i ulazne račune koji se skupljaju. Neki jednostavno proizvode i kreiraju račune koji se baš i ne plaćaju na vreme. Ali nikome ne pada na pamet da ograničava rast i razvoj bilo kog biznisa (osim ako ne proizvodite lekove/oružje/gorivo/duvan).

Postoji 6 (šest) različitih metoda plaćanja PDV-a kao i vođenja knjiga. Postoje razna pravila koja se odnose na ukupan obrt, do kog može da se koriste razne metode plaćanja PDV-a, ali sve u svemu veoma se izlazi u susret privrednicima/kompanijama u cilju kvalitetne naplate PDV-a.

Da nije sve tako šareno, postoje i kaznene odredbe ukoliko ne platite.

Ako imate problema da platite PDV, ipak biste morali da pošaljete PDV prijavu na vreme a zatim kontaktirate HMRC u vezi problema koje imate sa plaćanjem.

Javite se? Da razgovaramo? Kao da idem kod psihijatra.

Švedska ima manje metoda plaćanja ali je prihvatljiva za poslovanje. U Nemačkoj, ako ste malo ili srednje preduzeće platiti možete po Istbesteuerung principu.

Novo pridošle članice Evropske unije nemaju tako razvijene metode plaćanja PDV-a. Problem o kome ovde govorim se pojavio još davno i države rade aktivno na rešavanju tog problema.

Sa kim pričati i objasniti problem? Da li neko ima ime ili instituciju?

Update: novi zakon koji je stupio na snagu 1.1.2013.godine doneo je mnoge izmene u funkcionisanju kompanija u sistemu PDVa. Dodatni zakon o kašnjenjima u plaćanju računa dodatno je pomogao rešavanju problema koje kompanije imaju.

Nekako će da se reši… šta…!

Posle predavanja Dejana Nikolića na Etrgovini 22.aprila (E-commerce u Srbiji: Od raja do pakla i nazad) poželeo sam da komentarišem ali je koncept Etrgovine takav, da vremena za to nema.

Izgledalo je šaljivo, cinično na sopstveni račun ali ukus u ustima je sada ok gorak posle drugog slušanja.

Detalj sa Etrgovine

Prezentacija

Adria Media je velika izdavačka kuća koju percipiraju kao bitnog igrača u štampanim medijima i reči koje izgovore imaju težinu. Kada tako renomirana organizacija prikaže studiju slučaja o pokušaju online prodaje proizvoda (dizajnirani elementi koji se prodaju uz časopis) i planu prodaje (koji kao da ne postoji) izgovori sledeću rečenicu o momentu kada ne kontrolišu situaciju sa prodajom:

Nekako će da se reši

to šalje pogrešnu poruku svima onima koji i razmišljaju o online biznisu da moraju da se pripreme na svaki mogući način za svaku situaciju. Jer i najgori plan je i dalje plan na osnovu kog može da se radi.

Komentar kolege posle predavanja je bio

ne počinješ pametno i završiš glupo

Update: nakon malo više komunikacije sa Dejanom Nikolićem koja nam se nije dala na Paliću, shvatio sam da pripadam manjini koja je pogrešno shvatila kompletnu prezentaciju.

Sigurno sam očekivao “oštriju” priču i drugačiji ton zbog same teme.

Hvala Dejanu na ukazanom vremenu i komentarima. Jer

nema o’ruk sistema i oslanjanja na sreću

web site

Problem percepcije web preduzetnika

web site

napravi brzo web sajt

Pošto vebsajt?

Zavisi koga pitate i za šta vam treba.

Ako ste samostalni i imate iskustva i treba vam jednostavna stranica… verovatno možete i sami da završite posao. I to je sasvim ok. Sa skoro 0 (nula) budžetom možete da završite puno koristeći društvene mreže, besplatne verzije servisa, jednostavni hosting.

Ako želite bilo šta ozbiljnije čeka vas ozbiljno stavljanje prsta na čelo i stara dobra olovka i papir, ili bar neki program za tabelarne kalkulacije.

Gledajući predavanje g. Živaljevića na Etrgovini je pokazalo (više puta poslednjih godina) da shvatanje produkcije web site-a zahteva vreme, ljude (veći broj) i novac. Slajd broj 39 (u prezentaciji dole) prikazuje presek troškova ODRŽAVANJA sajta u privatnoj režiji.

Takođe većina stvari može da se i outsource-uje i onda bavljenje autorskim timom košta manje ali i dalje košta. Da li ste ikada stavili na papir koliko to na kraju košta za godinu dana?

Slična iskustva ima i g. Malik iz eZadra (izvori – Live-e.tv i Miloš blog), na seminaru o Internet oglašavanju, koji je objasnio kako funkcioniše život portala kao i troškovi koji postoje uz naravno i profit (gde leže).

Ono što je samo blago napomenuto je koliko košta izrada Web site-a (ipak u daljem tekstu vebsajt). Kao odgovor na pitanje, g. Malik je rekao – dosta. Ali nije rekao mnogo jer je prošao kroz stavke dole navedene i razumeo o čemu se ovde priča.

Za kvalitetnu distribuciju sadržaja, kreiranje sadržaja, SEO i oglašavanje potreban je kostur koji vlasnik ili uređivački tim “pune”. Takav sistem košta.

  1. proizvodnja vebsajta
    • informaciona arhitektura – IA ()
    • doživljaj korisnika – UX (da li je sve logično na vašem sajtu/portalu)
    • dizajn – UI (ipak komunicirate sa publikom kojoj treba da prija vizuelni doživljaj)
    • programiranje (uvek postoji neki specijalni zahtev koji ne postoji u osnovnoj verziji bilo kog okruženja)
    • testiranje (ne izbežna stavka koju svi preskaču ne bi li umanjili cenu… na kraju čovek plati kroz loš PR)
    • komunikacija (ne želite da pričate sa svakim članom razvojnog tima već sa osobom za kontakt)
  2. infrastruktura
    • zakup prostora (ozbiljan sadržaj ozbiljno zauzima prostor)
    • bandwidth (ako imate ozbiljan broj posetilaca i saobraćaj ne možete imati hosting od 2.000 dinara)
    • mađioničar (u stvari sistem administrator koji sklapa kockice sistema da on bude brz i efikasan – jer niko na internetu ne želi da čeka)
  3. održavanje vebsajta a ne “punjenje”
    • nove funkcije i mogućnosti programer(i)
    • skaliranje infrastrukture prema poseti – sistem inženjer koji se bavi serverima/ bazama/ keširanjem
    • novi baner / logo – dizajner na poziv

Sve je u redu kada pravite u kućnoj radinosti projekat i finansirate ga svojim vremenom, sposobnostima i uz pomoć prijatelja. Ako želite da pređete na sledeći nivo, stvari počinju da koštaju.

Sve gore nabrojano ne sme da napusti papir a da nije uvršteno u biznis plan ili bar plan troškova.

Ispustite neki od elemenata i imate problem u najavi. Svi gore pomenuti ljudi koštaju iako nisu na vašem platnom spisku (pored onih koji jesu i kreiraju sadržaj). I njih neko mora da plati, i oni su nečiji.

Kada postavite pitanje “pošto vebsajt” budite spremni da odgovorite i na ostala pitanja:

  1. za šta sajt služi
  2. koji je biznis model
  3. koliko imate novca

Poslednje pitanje je uvek škakljivo ali ako realno date informaciju dobićete realan odgovor šta je za te novce realno dobiti. Bilo koja firma koja drži do sebe i kvalitetnog poslovanja neće preuzeti uzaludan projekat koji nema budućnosti i koji ne može staviti u svoj portofolio.

Ćup od perlica, umetnički detalj - cobalt123 via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Đavo je u detaljima

Beaded Pot, Intricate Artisan Detail

Ćup od perlica, umetnički detalj – cobalt123 via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Kažu da je đavo u detaljima. Ja tvrdim da ne postoji izgovor za ne trošenje vremena u proveri svih detalja bilo kakvog posla ili akcije. Kroz mnogobrojne projekte jedna stvar se nameće a to je organizacija posla, delegiranje akcija i kontrola do iznemoglosti. I u velikom broju slučajeva koristi se samo glava tj pamćenje. Da li treba spomenuti da to nije dobro?

Ma koliko se borili protiv toga, jedan dan moraš sesti i napisati ono što znaš, sve ono čime podsvesno sebe šibaš kroz svaki projekat, sve ono što čini kvalitetan posao naplativim i isplativim.

Na kraju se svede na listu koja stane na par A4 strana.

Svaka vrsta projekta jednostavno ima zakonitosti i opcije koje mogu ali i ne moraju da se dese.

Šta se može izmeriti time se može i rukovoditi (eng. What gets measured, gets managed). – Piter Druker

Svakako se dodaju nove mogućnosti, opcije, testiranja a sve u cilju boljeg kvaliteta koji se na kraju dana naplaćuje.

Naravno, definisanje koraka i neke vrste spiska (eng. checklist ili playlist) povećava se redundantnost. Zamislite novog zaposlenog i kako da ga uvedete u posao od starta? Playlista je jedini način da krenu od starta sa 100%.

birokratija

Poslovni model države

bureaucracy kills innovation

Birokratija ubija inovaciju – Manolis Skantzakis via Flickr (CC BY-NC-ND 2.0)

McDonalds je u poslu sa nekretninama.

Amazon se bavi fizičkim magacinima i skladištima podataka.

Parking servis je u poslu naplate kazni.

Već duže vreme razmišljam o tome šta predstavlja porez, zbog čega postoji i za šta se koristi. Sve je to zbog situacije u kojoj se pronađe preduzetnik/privatnik (ovo ponekad zvuči negativno kao da smo zlikovci) kada ozbiljan posao i protok novca (eng. cash flow) ugrozi egzistenciju firme.

Kako to?

Kao firma, za svaki račun koji izdam moram odmah platiti (ili na kraju obračunskog perioda) PDV koji sam iskazao. To znači da ne mogu da čekam naplatu novca i time platim PDV već se forsirano bavim jurenjem klijenata koji treba da plate. Update: novim zakonom od PDVu stvari su malo relaksirane i plaćanje PDVa postaje normalniji proces. Naravno – samo ako vaša kompanija nije malo veća i ima veći obrt (neto promet od 50 miliona dinara cca 450k €).

Svako izdavanje računa je gledanje u zvezde sa pitanjem: da li će mi platiti na vreme?

Situacija sa velikim obrtom računa

Kada su u pitanju veliki maloprodajni lanci, situacija je drastično drugačija. Kupci daju direktno gotovinu koja se automatski prosleđuje gde treba. Dobavljači ispostavljaju račune koje zatim lanci koriste za odbitak PDV-a. Način na koji ovi lanci manipulišu novcem i bave se svojim dobavljačima je druga priča.

Realno, ako prodaješ intelektualni rad, imaš problem. Ako si posrednik ili krajnji prodavac u daleko si boljoj poziciji jer se jednostavno igraš ulaznih i izlaznih računa. Sa ograničenim rastom koji direktno zavisi od razlike u ceni.

Kome je sistem namenjen?

Ispada da je poreska politika zasnovana na podsticanju velikih obveznika i trgovina.

Ali šta se dešava sa malim kompanijama koje proizvode ili prodaju intelektualne usluge?

Imam osećaj da država (ili birokratija) direktno koči firme koje žele da posluju punim plućima jer moraju da se paze da ne rastu koliko to zahteva tržište.

Razumevajući potrebe državanog aparata i održavanja samog sebe, da li taj isti aparat može da mi pomogne da održim i ja sebe? Kazne za kašnjenje u plaćanju PDV-a kreću od 100.000 dinara po poslednjoj informaciji. A taj novac negde mora da se naplati tj krajnji kupac treba da plati obogaćenu uslugu uvećanu za taj iznos.

I da se vratimo priči o poslovnom modelu. U kom poslu je država?

Da li je država u poslu naplate kazni?

Thor iPad wallpaper

Zaboravite dobre momke…

Thor iPad wallpaper

Tor iPad wallpaper – xploitme via Flickr (CC BY-SA 2.0)

Pod utiskom čitanja (u stvari slušanja – koristite vreme u prevozu slušajući) dobre knjige (Soon I Will Be Invincible) mogu samo da kažem jednu stvar.

Navodno dobri momci uzimaju sve zdravo za gotovo i žive na lovorikama.

Oni loši se uvek cimaju i kreiraju nešto novo, nešto što pomera granice.

Zašto smo loši momci u poslu?

  • govorimo klijentima stvari, koje drugi ne žele da kažu
  • pravimo projekte koje pomeraju standarde i koje ostali moraju da prate
  • pomažemo svim kompanijama koji traže pomoć (imaju želju ali ne smeju da pokažu slabost)
  • maksimalno koristimo budžete i ne ophodimo se bahato prema klijentovom novcu

Verovatno niko ne voli loše momke.

šta se dešava kada ste zaista dobri – lekcije van poslovne škole (16)

Godinama unazad kada se dešava neko atletsko takmičenje u regionu, po završetku se šalju informacije (rezultati) na nekoliko email adresa. Uglavnom je to evropska federacija, delegati i Mirko Jalava. I ja se uvek pitam, kako bre Mirko da se nikada nismo upoznali?

U svakom slučaju, Mirko je statističar i dosta organizovan čovek. Živi i radi u Finskoj i bavi se prikupljanjem podataka iz atletike dugi niz godina. Sve ovo je počeo iz hobija. Tokom godina je postao de facto standard u tom poslu. Sada svi statističari na svetu šalju Mirku podatke i on ih sumira i smešta u svoje baze.

I ima interesantan web site i Evropska atletska federacija koristi usluge istog čoveka.

Samom sajtu se može zameriti mnogo, ali je bitan sadržaj i relevantnost koja se dobija i koja se plaća.

Postoji jedan (1) jedini proizvod i dve cene. Proizvod je statistička infomacija potrebna komentatorima na međunarodnim takmičenjima (susreti, reginalna, kontinentalna, svetska) koji žele (moraju) da budu relevantni. Cene se odnose na to koliko traje samo takmičenje a samim tim i broj učesnika takmičenja koji se moraju pronaći i spojiti u celinu. I to je to.

Update: u 2013-toj postoji samo pretplata za različite vremenske periode.

Do samog takmičenja moguće su korekcije, tako da postoje 3 osveženja sadržaja za potrebe komentatora.

Savršen proizvod i niša. Da li neko ima bolji primer?