Osnova kreativnosti

The Egg

Jaje – James brown via Flickr (CC BY-NC-ND 2.0)

U društvu koje ceni „samo“ nižu cenu (šaneri/kinezi/butici) nema mesta kreativnosti već mesta  brutalnog rada.

Želite da budete kreativni, potrošite vreme smišljajući nešto novo što će pomoći svetu, vama, vašoj zajednici… iskreno – morate da budete skupi, isporučujući nenadmašan kvalitet trenutnim klijentima kako biste dobili tih 5 minuta slobode da napravite sjajne stvari. Morate imati vremena a kako smo svi slušali vreme je novac. Nekoga morate platiti da radi umesto vas dok se vi posvetite kvalitetu i genijalnosti. Ovo nije 100% recept za totalni uspeh ali je sjajna politika koja otvara mogućnosti za pobedu.

Kada nema dovoljno novca (ili onog operativnog keša – tzv cash flow), radi se svaki posao kako bi se izvuklo nešto, makar šta.

I naravno da će uvek biti onih koji će da rade za kikiriki i banane. Ali hej… ko se loži na kikiriki? Nagoveštaj: životinja u zološkom vrtu slična čoveku.

Ovo je poziv ili šamar realnosti – da se manete posla „samo da bi se uradio“ i idejesledećim poslom ću da pokrijem sve stare troškove„.

Naša kreativnost i energija odoše na besmislene poslove tokom kojih obučavamo ljude da je takav način u redu. Takav način rada NIJE OK. U redu je pomoći i ponekad spustiti cenu ali to nikako ne može biti princip.

Društvo daje opravdanje sistemima ili firmama sa grandioznim brojem zaposlenih (preko 30) da naplate dobro svoje usluge. Komentar (nikada izgovor – taj epitet dobijate baš vi – preduzetnik) je uvek –

…ali mi imamo n (gde n teži broju poljoprivrednika male kineske opštine Sečuan) ljudi koji radi, očekuje platu, pa znate tu su doprinosi, a evo i PDV je velik, znate mi puno radimo…

Male firme i njihove ekipe itekako rade i bore se i jedini put koji vide je – borba cenom. A to znači iscrpljivanje i dovođenje ekipe na granice izdržljivosti. To nije put razvoja.

Hajde da promenimo perspektivu malo.

Hajde da uvrstimo u troškove poslovanja i profit. Makar 40%. Svi ćemo se bolje osećati.