Monthly Archives: June 2012

Data Stream

Veliki podaci – društvo u promenama

Data Stream

Tok podataka – blese via Flickr (CC BY-NC 2.0)

Pre nekoliko dana u razgovoru o projektu koji treba da omogući društvu kao celini napredak kroz korišćenje veb tehnologija shvatili smo u razgovoru da nam fali bitna komponenta. Otvoreni tok podataka javnih institucija.

Šta su to otvoreni podaci ili otvoreni tok?

Svaka država tj državna uprava sakuplja podatke (kao i mnogobrojne agencije) u cilju praćenja sfere interesovanja (SIEPA – promocija izvoza – izvoznici, Zavod za zapošljavanje – struktura lica koja traže posao i poslodavci, Carina – uvozi i izvozi iz zemlje…). Ovi podaci nisu dostupni na otvoreni način tj može im se pristupiti uz formalan zahtev, birokratsku proceduru i često u formi koja zahteva dodatnu obradu (čitaj: prekucavanje). Otvoreni podaci su princip otvaranje prema javnosti i nesmetan pristup koji ne zahteva dopise/zamolnice/formulare već jednostavan pristup kroz tehnološka rešenja.

Slučajan primer

Odlaskom u inostranstvo, imao sam prilike da se upoznam sa raznim institucijama i pojedincima. Kada smo počeli da pričamo o idejama nisam mogao da se otmem utisku da moji sagovornici nemaju prepreka po pitanju informacija koje bi im trebale da dođu do nekih zaključaka (ispitivanje tržišta/populacije). Kada sam ih pitao koliki je problem da dođu do njih samo su rekli “Piece of cake”. Sva ta analitičnost je zasnovana na podacima koji su javno dostupni. Jednostavno ne mislite da postoji prepreka u istraživanju i da mnoge stvari nećete zasnivati na osećaju.

Čemu tolika frka?

Neke stvari su otvorene za javnost iz različitih razloga, a prvenstveno zato što organi upravljanja shvataju da načini obrade podataka nisu uvek najsrećniji i da ostatak društva može da doprinese. Otvorenost podataka znači da državna uprava ne pravi famu oko podataka koje sakuplja već ih deli sa društvom.

Voleo bih da znam kako nam se menja privreda po regionima i tokovi novca – što bih mogao da saznam upitom ka APRu i njihovom smanjenom setu podataka (pun set je dostupan uz plaćanje). Spajanjem sa Google mapama mogao bih da vidim kako se kretao novac i razvijala privreda regiona. Pristup podacima zavoda za statistiku bih mogao da pratim migracije stanovništva po dimenzijama koja možda imaju više smisla nego ona koja su definisana radom zavoda.

U stvari – pravi cilj otvorenosti je omogućavanje novih ideja. Razvijanje novih pristupa. Razumevanje određenih problema. Transparentna država.

Iz “O nama” sekcije veb sajta data.gov

Primarni cilj ovog veb sajta je unapređenje pristupa državnim podacima i proširivanje kreativnog korišćenja istih van granica države uz podršku inovativnim idejama (npr veb aplikacije). Ovaj veb sajt teži tome da učini državu transparentnom i okrenut je kreiranju do sada neviđenog nivoa  otvorenosti državnih organa. Otvorenost koja će proizići iz ovog veb sajta će učvrstiti demokratiju naše države i promovisati efikasnost i efektivnost državnih organa. – ciljevi veb sajta data.gov

U ovom trenutku postoji preko 4500 izvora podataka koji se odnose na SAD ali i neke svetske informacije.

Ideje

Razmišljam o svakakvim mogućnostima koje otvoreni državni aparat može da doprinese razvoju društva. Seminarski radovi koji se bave realnim i svežim podacima, korelacije i pogledi na društvo, analize koje nikome nisu pale na pamet… Uzbuđenje otkrivanja nečega novog… Samo ako državni aparat ne živi u stanju paranoje i ponavljanja reči “moje” i “šta će to tebi”.

Promena itija (IT)

IT osobe u državnoj upravi kao ni u kompanijama nisu više puki administratori mreža i “zaključani-u-podrum” serviseri računarske opreme. Ovo predstavlja promenu pogleda na posao i samih IT stručnjaka. Odgovornost se menja kao i pristup poslu. Razmišljanje o struktuiranju podataka, načinu izvoza i dostupnosti, filtriranju podataka kako bi se zaštitili ljudi tj podaci o ličnosti…  Da, zvuči teško ali odgovornost dolazi neumitno.

 

Peasant Funeral

O dominaciji i potlačivanju

Peasant Funeral

Sahrana siromaha – paukrus via Flickr (CC BY-SA 2.0)

Davnih dana kada sam počinjao da radim na svom prvom radnom mestu imao sam neverovatno inspirativne nedeljne sastanke menadžmenta (bar dok stvari nisu počele da se odvijaju filmskom brzinom i nije više bilo vremena za previše filozofije) na kojima smo analizirali kako možemo kompaniju, koja je započela svoj život u Srbiji, da učinimo što bliže evropskim standardima.

U mnogim slučajevima ispostavljalo se da su standardi ove zemlje (u stvari jedne druge zemlje koje više nema) daleko ispred stvari koje su se pojavile u skorije vreme (malo pre 2000) – prvenstveno o zaštiti na radu, zaštiti životne sredine, zaštićenosti radnika, itd … koje Evropska unija i mnoge zemlje u kapitalizmu uvode kako bi humanizovale društvo i okrenule fokus na zajednicu.

Druga je stvar u kojoj meri su se naši zakoni poštovali (a jesu) i kada smo ih napustili pratili (neslavne devedesete).

Da se vratim na početak priče. Inspirativni menadžment sastanci i jedan detalj koji je direktor (stranac) doživeo u svojim prvim danima kada su se završavali papiri i dokumentacija na mnogobrojnim šalterima (početkom 2002.godine) doveo je do ovog članka.

Čovek je bio fasciniran (po njemu) odnosom “vlastelina i kmeta” koji je toliko uvrežen u narodu i društvu (moj slobodan prevod i interpretacija).

Sledi objašnjenje. Smatra se da imamo duboko uvrežen, u nama, taj stav da nekome moramo da se dodvoravamo, ulizujemo, budemo manji od makova zrna, budemo ponizni… da su nam sve institucije postavljene na takav način… Od šaltera na kome moramo da se sagnemo i priđemo otvoru kroz koji mogu da nas čuju, ka ljudima koji sede i ka kojima moramo da se poklonimo da bi dobili njihovu pažnju. Probajte da se ne sagnete i da pričate sa svoje visine sa nekim ko sedi sa druge strane šaltera na nižoj visini.

Ako se podsetite uvidećete da se unazad godinama u bankama uvode šalteri koji dovode obe strane u istu ravan da li za stajanje ili za sedenje.

Samo je druženje sa institucijama još uvek u bebi fazi i promeni odnosa.

Mislim da odnos “kmeta i vlastelina” jeste duboko ukorenjen i da uzima danak u svakoj generaciji i da se polako gubi.

Kao što dolazak televizije i ultrazvuka u zabačena sela provincija Indije utiču na smanjenje disbalansa između muškaraca i žena tako i društva sa kojima dolazimo u susret i čija iskustva unosimo u svoju svakodnevicu menjaju pogled na svet oko nas. Zašto je bitno putovati? Ne samo zato da bi se super proveo već da bi sagledao i druge kulture i spoznao kako sitnice koje mogu pomoći tebi i okolini.

Nekada su slali mlade na putovanja koja su trajala nekoliko meseci kako b naučili “kako živi svet” i ta iskustva preneli u svoju domovinu. To je nije jedinstveni slučaj sa našim precima već sistem koji je usvojen zato što radi i daje rezultate.

Odlazeći u radnje i tražeći nešto šta mi treba sve češće imam osećaj da me neko namerno pravi ludim ili zato što misli da ono šta mi treba ne mogu da platim ili smatra da je to suviše dobro za mene. Kao da ne postoji ono staro mišljenje – svaka roba ima svog kupca. Razmislite o tehnici, obući, odeći… Da li znate za neku marku koju ste videli ali vam nije dostupna?

Moguće je da uvoznik misli da je ovde niko neće kupiti jer nije takva platežna moć ili se orijentiše na robu koja ima feler, od prošle je sezone (te stoga i jeftinija za nabavku) ili je jednostavno kupljena od carine pre uništavanja kao kopija.

Primećujete matricu? Mi smo raja/kmetovi u nečijim očima i treba nas akati. “Neko” uvek zna šta je dovoljno ili približno dovoljno dobro za nas.

Ali je i raja prokleta i zna da informacije nisu rezervisane samo za vlastelu. I sve više otvorenost Informacija dolazi do izražaja. Moć polako počinje da se pomera ka onome ko traži i plaća robu/uslugu i nije više u rukama onih koji je pružaju.

Konkurencija i slobodna informacija čuda čine i biće sve bitnija.

Ono šta profesori smatraju bezobrazlukom (studenti sa najnovijim informacijama i pitanjima o istim) je prosta evolucija znanja koje više nije skoncetrisano u akademskim krugovima već se menja iz dana u dan i zahteva konstantno praćenje i učenje kako profesora tako i onih koji uče.

Iako smo prošli početak, svet i odnos ljudi oko nas prema društvu i svemu onom što ga čini, takvim moramo da menjamo jednu po jednu osobu oko nas.

Digitalna prošlost

Digitalni biznis – otvoreno predavanje

U okviru Sicefovog T’n'T-a (Technology & Trends) predstavljam vam priču u pisanom obliku. Ono što je bitno imati na umu je priprema i detalji koji prate ovo otvoreno predavanje. Obratite pažnju…

DIGITALNI BIZNIS ne poznaje granice što znači da se može raditi bilo gde – što znači da se morate pomiriti sa dve stvari…

  1. poreze ćete platiti na jedan ili na drugi način
  2. neka država će na kraju uzeti novac

Neko bi rekao da su u pitanju iste stvari – ja kažem da je porez nešto što ćete platiti legalnim predstavnicima infrastrukture u kojoj operišete (grad, opština, region, zemlja) ili nelegalni ukoliko izbegavate legalne tokove novca (kriminalci, zelenaši, keš…). Država uvek na kraju dođe po svoje. Tako da stvarajte svoj posao najlegalnije moguće.

I da… pomirite se sa tim da ćete nekome morati da date novac. Prvenstveno državi zato što vam je omogućila sve one stvari koje uzimate zdravo za gotovo – putevi, infrastruktura, komunikacija… Novac mora da se vrti i svi doprinosimo okolini u kojoj živimo. Pomirite se sa tim. A uvek postoji način da legalno platite manje poreza. Ali o tome na nekom drugom mestu.

Pomirite se sa time da vam država niti organi vlasti neće pomoći niti ponuditi tako da možete da iskoristite. Ako preskočite ovu iluziju – to znači da prestajete da verujete u Deda mraza, patuljke i bajke.

Onda kada okrenete velike količine novca – ponudiće vam isti. Koji vam verovatno tada ni ne treba. I naravno tada postajete interesantni i državi (kako ste došli pod radar i pitanje “kako ove nismo videli? kako li su stigli dotle? mora da muljaju nešto…”) kao i onda kada ste užasno mali (tj neinteresantni i mogu vas zgaziti jednom uredbom).

Odaljavam se od digitalnog biznisa. Ali ne predaleko…

Digitalna prošlost

Neko je rekao: Komplikuj da bi profitirao – pojednostavi da bi rastao. Nikada ne zaboravite to.

Svaki posao na svetu koji ne zahteva fizičko prisustvo može se uraditi daljinski. Bio to poslovni sekretar ili planer ili dizajner, programer… bilo šta. Posrednik u analizi pravnih dokumenata… Izmislite posao i ponudite ga. Neko će ga tražiti.

Bitno je – kao što sam ranije spomenuo – odakle ćete raditi (država, region, grad, opština…) i gde ćete plaćati porez. Ovo nije posao za amatere i uvek tražite savet nekoga ko je već prošao kroz slične stvari. Forumi su lepa mesta na kojima možete utrošiti mnogo vremena sa pitanjem – koliko je bilo zaista kvalitetnog?

Da pojednostavim i demistifikujem – online biznis u Srbiji i iz Srbije je moguć. Da li je teži ili komplikovaniji u odnosu na Ameriku ili Nemačku? Verovatno. Ali zato oni imaju neke druge probleme o kojima ni ne sanjate i verovatno nećete stići do sličnih. Svako ima svoj krst i trudi se da ga nosi kako god zna i ume. Tako da dosta maštanja i kukanja i traženja izgovora.

Vaš najverovatniji problem je – šta raditi? Tu mogu da vam dam magičan odgovor što znači da neće imati smisla (na prvi pogled) a zvučaće holivudski – pratite svoj san. To zaista ništa ne znači ali donekle ima smisla. Moj san je da napravim posao koji zapošljava ljude, omogućava im da rade u kvalitetnom okruženju do 8:30 sati (0.5 sata je za pauzu – osam sati se radi – mada nekada i 6 ili 7), imaju kvalitetan posao koji ispunjava i loži ih da dolaze svakog sledećeg dana na isto mesto, gde uče, razvijaju se i donose mi dovoljne količine novca kako bih ja pravio neke stvarno cool stvari. To je moj san. I mislim da je realan.

Imam 10tak projekata koje radim trenutno (novi snovi) koji su daleko okrenuti mašti i koji se realizuju – i ne znam koji od njih će zaista uspeti – ali znam da onaj prvi finansira ovih 10 (dobro imam još poneki koji donosi novac). Moj realizovan san je motor mojih novih ideja. Tako da ja zaista pratim svoj san.

Da se vratimo na realnost….

  • Nemate pomoć države/Plaćaćete poreze/Sami ste na svome

nasuprot tome imate

  • Mladi ste ergo imate snagu-volju-energiju/ne znate za ne/imate neka znanja

Imate dve mogućnosti

  1. ili imate revolucionaran proizvod/uslugu koju možete da razvijete sami ili sa timom (u ovom slučaju preporučujem da uradite tzv reality check sa nekim ko je stariji i ima iskustva u industriji u kojoj želite da napravite revoluciju – svaki komentar koji počinje sa ubeđivanjem “ne može” preskočite ali zato svako pitanje sa druge strane koje vam ukazuje na rupe u ideji ili vas vodi ka dubljem razmišljanju prihvatite kako treba – muški i stojećki)
  2. ili želite da živite pristojno (onda napravite online biznis)

Ako neko krene da kuka kako ne može da dobije procesiranje kartica ili PayPal neka odmah ućuti i neka proba da dobije procesiranje kartica da vidi koliko je teško. Zahteva nešto što nije samo svojstveno ovom zemlji a to je ISTRAJNOST i ZNOJ. Može da potraje i da zahteva neku papirologiju i malo više poziva i smaranja birokratije ali je MOGUĆE i za SMRTNIKE!!! PayPal je mitska životinja od koje profitiraju oni koji mogu da primaju novac. Oko 10% planete. Vi niste u tih 10% i nećete biti. Živite sa time. Pronađite drugi put.

I svako će vam uzeti neki procenat (manji ili veći) od vaše zarade. Čak i PayPal. Ako ikada budete mogli da primate novac. Suviše ako za konstruktivno kukanje.

ONLINE BIZNIS

Najveće pitanje kada kreirate online biznis je: da li biti proizvođač (ovde je ego neverovatna stvar i svi bi želeli da proizvode) ili posrednik (iliti trgovac – one grozne čike koje uzimaju na razlici u ceni). Nije greh biti trgovac ili posrednik do god usluga ili proizvod (popularno je uslugu zvati proizvod – osećate se tako bankarski i internacionalno) daju neku dodatnu vrednost.

Mi se bavimo posredništvom u online oglašavanju koje je zaista teško ako ga radite kako treba. Taj trud kao i troškovi koji postoje ukoliko vodite firmu koštaju i moraju da se nađu između naplaćenih računa i troškova medija. Toliko je jednostavno. A sve je online.

E sad… lepa je Srbija kao i region… konkurencija postoji i takmičenje je relativno ok i mogu se postići čudo rezultati. Ali čim promolite nos van regiona samo vas strefi mašinerija koja guta sve pred sobom. Zato radiš najbolje što umeš i pomeraš granice svakog dana. Ako si danas uradio 100, sutra uradi 80 ali za pola vremena. Budi brži, efikasniji, takmiči se sa tom ekipom koja je imala šanse da ode dalje. Jednog dana će doći ponuda da radiš napolju po “onim” drugim uslovima i moraš biti spreman.

  • Manje priče – više rada.
  • Više planiranja – manje improvizacije.
  • Normalan rad za normalnu lovu.

Ja ne tražim genijalce koji se izopštavaju od sveta – ja samo tražim ljude koji imaju strast i mogu da je iskoriste da urade posao kako treba. Genijalci su isto tako oni koji završe posao na neverovatno efikasan ili nov način i koji ukoliko naiđu na sjajnog poslodavca iskoriste svoj položaj i glavu za svoju budućnost. Nisu genijalci oni koju su takvi samo za svoje roditelje. Sve je to lepo. Ali od nečega se živi a to nisi srećne misli.

Za posao vam ne treba ništa više sem glave, prstiju na rukama i tehnologija koje su van pred očima. Pokažite sebi da ste spremni da radite i sami sebe izvučete iz pozicije u kojoj se nalazite. Ne zaboravite – sami ste na svome. Niko vam neće pomoći.  (Dobro – hoće porodica, prijatelji… ali znajte da ćete im dugovati. Budite spremni na cenu tog duga)

Mislim da je osnovna stvar koja vam u ovom trenutku jeste FOKUS

Fokus je:

  • 3 sata ispred Facebooka
  • 8 sati pucačina na konzoli ili PC-u
  • kucanje stotina SMS poruka
  • gledanje TVa

Birajte kako ćete trošiti svoje vreme i ne dozvolite da vam ga neko drugi oduzima. Bolje da ste pecali jer biste uhvatili ručak.

Da li su gornje stvari zabavne? Da li od njih može da se živi? Sve te mamioči odvlače vašu pažnju od toga “šta ću da radim da mi bude dobro”.

Informacije o dešavanjima (bitnim) možete dobiti prolazeći pored trafike i pitati “šta ima novo?”. Sve ostalo je BS.

Neko će me pitati – pa zašto je vaša kompanija onda na Facebooku? Ja se trudim da zadobijem pažnju kako vas tako i potencijalnih klijenata. Moja kompanija mora da bude predvodnik u krdu i da svi znaju za mene. Takođe vas regrutujem i teram vas da prihvatite moje priče.

Kao potencijalni klijent: moraš da me primetiš; kao potencijalni radnik: moraš da želiš da radiš kod nas i da se takmičiš sa ostalima koji isto tako žele.

Tako da ja promovišem i pokušavam da uhvatim vašu pažnju.

Ali ja sada pričam o digitalnom biznisu i vi ne treba da usmeravate pažnju na mene ili bilo koga drugoga. Vi morate da se fokusirate na sebe i to kako sebi možete da ostvarite snove (bez kriminalnih radnji, uz plaćanje poreza).

A sada pitanja…

Drvo u okviru Barnsove fondacije

Mudre reči pragmatičnih ljudi – lekcija (40)

Drvo u okviru Barnsove fondacije (Filadelfija, SAD)

Komplikuj da bi profitirao, pojednostavi da bi rastao.

U prvom trenutku kada sam pročitao i prošao rečenicu – samo sam to – prošao. U jednom trenutku – ova konstrukcija je imala zapaženo mesto u knjizi koju sam čitao i naterala me je da se vratim i razumem.

Komplikovano

Komplikuj da bi profitirao

Najveći profit leži u proizvodima ili uslugama koji naizgled jesu kompleksni ili ih mi tako shvatamo. I tada smo spremni i da ih platimo. I dalje smo na teritoriji nepromenjive ljudske prirode. Ljudi ne veruju jednostavnim stvarima jer smatraju da nisu dovoljno dobre. Stoga ih prodavci i čine kompleksnijim kako bi ih prodali skuplje.

Ovaj set ima 347 mogućih načina za korišćenje – pa?

Definitivno profit se nalazi u komplikovanju ili mistifikovanju stvari. Koliko? Koliko vam savest dozvoljava a ne koliko ste gladni novca.

Jednostavno

Pojednostavi da bi rastao.

U stvari obe rečenice su deo objašnjenja spoljnog i unutrašnjeg pogleda na poslovanje. Jednostavno pravljenje obima i širenje u smislu kapaciteta i treninga ljudi i procesa je u pojednostavljivanju. Jednom prilikom pre dosta godina imao sam prilike da zavirim sa druge strane pulta unutar McDonaldsa. Bio je to tekst koji je svaki zaposleni na toj kasi imao ispred sebe, svakog sata, svakog dana u nedelji.

Maksimalno pojednostavljena mantra prodaje i ciljeva firme.

Naš cilj su obroci

Jednostavnost nosi u sebi veliku dozu lakoće za koju ne treba visoka škola i dostupna je svakome. Unutar organizacije, ako postoji jedinica posla koja je jednostavna i ponovljiva i koja se pritom može naplatiti – predstavlja okosnicu rasta prometa i utrenirane ekipe. I ne treba bežati od jednostavnosti. Taj “obrok” svi moraju da znaju da prave, na najefikasniji način kako bi podmirili potrebu i otišli kući mirni sa poslom koji je završen.