Category Archives: HR

Upravljanje olakšanjem - Sascha Pohflepp via Flickr (CC BY 2.0)

Kako da prepoznate profesionalca? – lekcija (46)

Godine su prošle pune muka, borilo se za slobodu nemo… – Zdravko Čolić 1977 (Druže Tito mi ti se kunemo)

Mitigation Management

Upravljanje olakšanjem – Sascha Pohflepp via Flickr (CC BY 2.0)

Unazad godinama (da ne kažem decenijama) sam pokušavao da definišem samom sebi “šta je to profesionalac” ili “kako da uprem prstom u nekog i kažem da je profesionalac”. Uvek bi mi u misli upale jasne profesije kao što su hirurzi, piloti – zanimanja koja imaju malo mesta za grešku i mnogo radnih dana/nedelja/godina vežbe iza sebe.

Retki su slučajevi među ovim profesijama da se nađu amateri – jednostavno u opisu posla nema mesta za grešku i svaka se plaća životom. Tako da se sama profesija izčistila.

Trebao mi je neki jasniji opis profesionalca, neki kojim bih objasnio sebi a i drugima koga tražimo u određenim poslovima.

I na kraju sam pronašao. U pitanju je bila kratka razmena dijaloga između protagonista u seriji “Kuća laži“.

Džulijan (Šefica): bla bla bla bla (kretanje razgovora u suprotnu stranu, nejasni odgovori, razvodnjavanje situacije)

Marti: Ma daj Džulijan, reci mi direktno, ja sam profesionalac i mogu da razumem.

I tada mi je sinulo. Profesionalci nisu samo oni čiji poslovi zahtevaju čistu glavu, jasne misli, godine specijalizacije. Profesionalci su ljudi koji mogu da čuju i najgori komentar, uvredu, pridiku – osnovanu, neosnovanu, zasnovanu na nerazumevanju, zameni teza, izazvanu frustracijom, nekim sindromom, lekovima, stresom itd… i da razumeju suštinu, raščine bitno od nebitnog, prihvate realnost, pokušaju da razjasne sebi i sagovorniku/suparniku situaciju, reše problem i odu dalje.

Čitava priča o egu i ostalim stvarima koje imaju veza sa istim – su prevaziđene. Profesionalci ne dozvoljavaju da takve stvari utiču na njih. Zašto? Zbog gubljenja vremena, zbog nepotrebnog trošenje snage u promeni duboko-ukorenjenih stvari drugih ljudi (besmisleno), širenje negativnih stvari u okolini samo da bi ostao prividno čist (ako si ok ljudi to znaju – ne treba ti samo marketing te vrste)…

Profesionalci su oni ljudi koji će vas saslušati sa punom pažnjom, razmisliti i dati profesionalni odgovor koji vam se može svideti ili ne i imati mirnu savest. Uradiće posao maksimalno bez zadrške i očekivanja tapšanja po ramenu. Očekivaće samo od vas isti odnos. I ništa drugo neće imati efekta – ni poslovni ručak, ni ja-ću-tebe-vojvodo-ti-ćeš-mene-serdare, ni kilometarski sastanci…

 

Rekao sam vam da sam bolestan! - via mistyhorizon2003

Kako umiru kompanije – lekcija (42)

Rekao sam vam da sam bolestan! – via mistyhorizon2003

Ovo je neka vrsta čudnog kruga o preduzetništvu i na neki način se završava sa 42-gom lekcijom.

Većina će vam pričati o tome kako se kompanija pravi, kako preduzetništvo razvija ekonomiju – i sve tako nešto super.

Manje će vam pričati o tome kako kompanije umiru tj šta se to dešava i utiče da kompanija nestane. Iako ste imali prilike da vidite veliko kompanije tokom 90-tih (mada ih je bilo tokom čitave privrede SFRJ) kako propadaju, gomile ljudi koji odlaze sa otkazom u rukama… možda ne znate šta je iza svega stajalo.

Stvar je jasna i veoma očigledna. Što je kompanija veća, umire duže i bolnije.

Sledi lista stvar koje treba izbegavati, indikatore da će firma biti u problemu… Iz ličnog je iskustva i biće dopunjavana iskustvima drugih. Grupisana po organizacionim celinama i elementima poslovanja.

Rizici

  • Na svadbu i u posao se ide sa određenim stvarima. / U projekte ume da se ide srcem i nekim osećajem, ali je bitno imati dovoljno informacija da bi se donela neka odluka. Smislena ponajpre.
  • Rizici su svašta. / Uvek treba razmišljati o raznim vrstama rizika koja nisu samo posao. Tu su i ljudi, i odnosi, kupci/dobavljači… Blaga doza paranoje i razmišljanja mora da postoji. Glupo je ulaziti u bilo kakve odnose samo na osnovu reči.

Finansije

  • Finansije znaju šta da rade. / Finansije znaju šta da rade i posmatraju posao iz svog ugla. Neko mora imati širu sliku i paziti. Redovno praćenje finansijskih parametara je ključno u svakom danu života neke kompanije. Prestanite da pratite finansijske parametre i izgubićete osećaj o tome kako vaša firma stoji.

Administracija

  • Valjda ljudi znaju šta treba popuniti. / Svaka država ima birokratiju u manjoj ili većoj meri. Svi traže određene popunjene formulare. Ako ih nemate, sledi globa. Angažujte i advokate ako treba da biste bili u skladu sa propisima. Trošenje novca na kazne je glupo (osim ako nemate dobru vagu za analizu troškova/kazne).

Odnos prema poslu (opšte)

  • Onda kada misliš da svi rade svoj posao i sve je u redu. / Đavo je u detaljima – pitajte ljude šta i kako rade i šta im se dešava. Saznaćete mnogo koristeći malo vremena. Ništa se ne podrazumeva.
  • Prećutkivanje nekih dečjih stvari koje zaposleni i dalje imaju. / Ljudi idu linijom manjeg otpora. Firma nije stvar manjeg otpora. Samo zategnuto uz jasno postavljanje standarda.

Prodaja

  • Onda kada menadžment ne obraća pažnju na prodaju i da li je dovoljna da zatvori troškove koji postoje. / Pričajte sa računovođom, budite pronicljivi i razumite kuda novac odlazi. Ne obraćanje pažnje na prodaju je jednostavno glupo. Ako ne prodajete, nemožete zaraditi, isplatiti plate i platiti dobavljače. I da… nije samo posao zaposlenih da zovu – menadžement je tu da razmisli šta se dešava i kako reagovati strateški.
  • Veliki poslovi, velike fakture, veliko … sve. Ali dugo vreme naplate. / Logistički problem velikih isporuka je svuda isti u svakoj industriji. Rascepkavanje računa je normalna opcija. A obezbeđuje i bržu rotaciju novca. Ne budite megalomani. Nešto treba da plaća redovne račune.

Razni troškovi

  • Onda kada ljudi svojim putovanjima kompenzuju manju platu. / Plaćajte ljude kako treba i skalirajte posao u skladu sa mogućnostima. Širi se koliko je guber dugačak.
  • Troškovi hodaju na dve noge. / Glupo je ne kontrolisati troškove. Još gluplje ne biti detaljan u analizi troškova.
  • Jedan dobavljač za čitav život. / Ne vodite dobrotvornu organizaciju. Sa ok dobavljačima treba imati odnos, ali ih i treba testirati. Naravno ako je jedini iz industrije – raditi na realnim osnovama.

Nabavka

  • Onda kada nema kontrole nabavljanja sredstava za rad i održavanje. Ljudi obično predimenzioniraju stvari. / Ranije već rečeno … pratite troškove.
  • Dobavljači se isto tako trude da dobiju poslove. / Pravite svoje tendere. Ništa nije slađe neko smanjiti troškove tenderom. Nema nikakve veze sa tenderima na nivou države – raspolažete novcem svoje firme.

Ljudski resursi

  • Onda kada počnu da se zapošljavaju siledžije tj grubi ljudi koji treba da dovedu (samo) do povećanja produktivnosti. Ovo realno ima kratkoročne efekte. / Mnogi ljudi traže moć a manje novce, tako da žele više da imaju malu kinu u ljudima zbog osećaja moći. Uglavnom žele samo da dominiraju i drže za sebe tzv odgovornosti. Otkazivanjem saradnje pomažete ljudima koji rade za vas.
  • Pogrešno postavljeni odnosi. / Neko radi za nekoga u pravnim okvirima i za novac. Ne zaboravite da je obaveza vlasnika da obezbedi uslove za rad. Odgovornst za obavljene poslove je na zaposlenima. Odgovornost za realizaciju i ugovaranje je najviše na vlasnicima ili menadžerima. Pogrešno preuzimanje odgovornosti dovodi do lošeg vladanja i morala. Menadžeri su odgovorni za svoje podređene. Tačka.
  • Miljenici tj stvaranje miljenika vodi u problem. / Miljenici dobijaju najglamuroznije poslove. Loše. Ni po babu ni po stričevima. Najbolja politika.

Specifične funkcije

  • Onda kada specijalisti ne umeju da urade posao jer ne nemaju dovoljno informacija. Mogućnost za rizik koja ih je oblikovala ranije sada više ne postoji. Nesigurnost u sebe. / Obučavanje ljudi konstantno sa ponavljanjima u određenim intervalima. LJudi imaju tendenciju da zaboravljaju, pogotovu stvari koje ne koriste.

Menadžment

  • Kada krene da se oseća manjak kontrole i nedostatak upravljanja ljudima ljudi kasne na posao, odlaze ranije, ne izveštavaju o stanju projekata, izbegavaju klijente … / Kontrola se vrši sa menadžementom, mnogo vremena vlasnika koji još uvek nisu uključili menadžement u poslovanje…

Da sumiramo…

Ljudi / Menadžment / Troškovi / LJudski odnosi / Praćenje poslovanja

I za kraj…

Nikada, ali nikada nemojte biti ovakvi prema svojoj kompaniji. Sledi sigurna smrt.

5153430871_cc272a90c2

Programer od milion €

Proud to be a Programmer

Programer sam tim se dičim - Stephen Mitchell via Flickr (CC BY-NC-ND 2.0)

Svašta se desilo u poslednjih milion godina Internet poslovanja. Nekadašnji članak o programeru od 1000 evra je nekako… prošao i upotrebljiv je donekle.

Sve što stoji o znanjima, sposobnostima i glavi i dalje stoji. Ono što razlikuje sada već standardne programere i super starove je

  • rešavanje problema onda kada se pojavi (budi prisutan)
  • novac nije problem – problem je stav prema poslu u ovom ludom svetu
  • razvijena digitalna kultura – čišćenje iza sebe u svakom digitalnom smislu
  • završi posao pre vremena i makni bonus
  • možeš iskoristiti svoj kod ponovo

Paženje/maženje/HR ping pong i sl ostale stvari možete da dobijete u nekoj finoj organizaciji koja ima resurse za bavljenje vama. Uglavnom najbolji programeri su oni koji završe posao i rade sami na sebi. Ostali… hej – pričamo o trenutno freelance-erima :) .

Entoni Burden - Poverljivo iz kuhinje

Poverljivo iz kuhinje – vreme čitanja (3)

Entoni Burden - Poverljivo iz kuhinje

Jednom prilikom uhvatio sam TV seriju (pre 3-4 godine) – Poverljivo iz kuhinje – navodno zasnovanu na istinitoj priči. Zabavna i ponekad nadrealna, nije preživela prvu sezonu. Saznao sam da je pisana po knjizi nekog Entoni Burdena.

Zatim se taj Entoni pojavio u serijalu No reservations na Travel kanalu. I dalje nisam obraćao pažnju.

Na kraju sam uhvation The Layover – priču o tome šta raditi po raznim gradovima sveta kada čekate sledeći let. I shvatio da je Entoni prilično ok lik.

A onda sam pročitao knjigu “Poverljivo iz kuhinje“.

I shvatio, da pored sjajne priče o restoranima, kuvarima, drogi, seksu i svim porocima koje možete da vežete za ljudska bića – ova knjiga jeste priča o preduzetnicima.

Možda više o preduzetnicima koji nemaju vremena da se bave finim društveno korisnim aktivnostima, menadžmentom, maženjem i paženjem zaposlenih. Najviše o mikrokosmosima restorana – gde se budućnost i održivost rešava u jednom danu, gde se zaboravlja gde je počeo i završio dan, koliko zaposlenih je prošlo kroz kuhinju u toku par sati…

Iskreno, sjajno štivo.

P.S. Kako je Entoni, mnogo godina proveo kušajući svakave supstance i radio svakakve lude stvari – sada se skrasio. Tako da su mu producenti organizovali mali događaj tokom snimanja serijala “No reservations”. Uživajte.

call center

Menadžment problem ili izgovor

call center

Kol centar - Viktor Castillo via Flickr

Ovaj članak se odnosi na sve operatere mobilne telefonije (a ubuduće verovatno i operatere (više njih) fiksne telefonije).

Nisam ni u kakvoj poslovnoj vezi sa bilo kojim od operatera – već samo korisnik.

Takođe, određenom poslovnom praksom koja se indirektno i direktno primećuje mogu da zaključim par stvari koje se mogu okarakterisati kao menadžment problem koji se pokriva menadžment izgovorom.

To isto rade i kod (upisati ime operatera)

Izgovor menadžmenta koji se bavi kreiranjem usluge/marketingom/tehničkom podrškom… da drugi operater ima istu poslovnu praksu koja se tiče

  • skrivanja detaljnih informacija i/ili manjkom bitnih delića ponude klijentima
  • gledanjem u stranu na probleme i započinjanje rešavanja onda kada korisnik i/ili ima veliku potrošnju/više prigovora u kratkom vremenskom roku (drugim rečima kuka više nego obično)
  • skrivanjem informacija koje mogu značajno pomoći razvoju telekomunikacija (procene tržišta)
je besmislen tj bedan izgovor.

Problem bednog izgovora

Svaki od gore navedenih elemenata poslovanja znači da menadžement tj menadžer mora da ima stav i da se bavi svojim poslom koji se tiče upravljanja i kontrole ljudi i performansi. Ono što primećujem je da se menadžeri uglavom bave sakupljanjem što većeg broja ljudi manje sposobnijim od njih što apsolutno nije posao menadžmenta.
To znači da se zanemaruje drugi bitan element a to je kontrola i upravljanje performansama. Kako su ovo sastavni delovi izveštavanja i praćenje u multinacionalnim kompanijama, imam osećaj da je u pitanju sledeća stvar.

Suština problema

Wannabe menadžeri ili lažiraju rezultate kako bi izgledali dobro u izveštajima ili ne kontrolišu dovoljno dnevno poslovanje (tj ljude i performanse) i stanje na terenu kako bi imali realne rezultate. Ergo – plaše se stvarnih rezultata.
U slučaju da menadžeri friziraju dobre rezultate, onda problem treba tražiti u višem sloju menadžmenta (viši slojevi lanca ishrane) kojeg nije briga za realne informacije dokle god je rast prisutan u izveštajima. Ili menadžera koji ne silaze u rovove i razgovaraju sa onima u bliskom kontaktu sa klijentima.

Snaga menadžmenta

Potrebna je snaga prekinuti traganje za bednim izgovorima kojima menadžeri izbegavaju da urade pravu stvar, već rade samo jednostavne i  dovoljno efektivne stvari. Snaga menadžment tima nije u tome da se svi drže zajedno fingiranja rezultata u cilju očekivanja bonusa, već pomeranja granica. Najbolji menadžeri odlaze na najbolje pozicije (ili otvaraju svoje kompanije), dok oni prosečni prelaze iz firme u firmu dok se ne ustanovi kakvi su foliranti.

Preporuka opreaterima

Prestanite da se odnosite mediokritetno prema korisnicima. Određeni operateri su imali pad od udela na tržištu od 10% tokom godine dana iako su bili okrenuti populusu. Prokleto se otvorite, nismo u srednjem veku. Otvorenost u ovom društvu je čudna i na prvu loptu stvara podozrenje a na drugu simpatije. Sadašnji stav klijenata je “očekujem da me svako zezne – pa hajde da izaberem najmanje zlo” je apsolutno pogrešan ali je realnost. Budite logičan izbor normalnog korisnika.

Sindrom “rešavanja problema”

Apsolutno izbegavam rešavanje problema “preko veze” jer time sebično rešavam svoj problem i bežim od realnosti poslovanja. Kada se okreneš i vidiš kako se postupa sa običnim ljudima shvatiš poslovanje i probleme, i tada nastane ovakav članak. Ekskluzivnost koju nosi rešavanje problema “preko veze” daje osećaj neke važnosti, ali u vremenu informacionih sistema, praćenja zastarelosti zahteva, procene performansi operatera u kol centru, broju odziva tehničke službe i ostalih parametara koje menadžment prati i rukovodi se, postupak “preko veze” samo urušava sistem i pokazuje koliko je dubok problem koji postoji.

Fusnota

Ne verujem da će ovaj članak promeniti svest višeg menadžmenta ili čak dopreti ičemu. Ali verujem da će nekoj osobi u rovu dati motiv da se uzdigne u hijerarhiji sa zdravim osnovama za upravljanje ljudima i procesima.
Talent show contestants

Šta dolazi posle talenata?

Talent show contestants

Takmičari na takmičenju za talente – via Biblioteka San Hozea @Flickr (CC BY-SA 2.0

Čitali ste o tome šta poslodavac želi od zaposlenog. Sada sledi priča o tome šta je kompaniji potrebno kada prođe fazu kreiranja dobrih ljudskih temelja. Na posletku ću opisati zašto se ljudi otpuštaju.

Stabilnost

Nakon sakupljanja talenata i onih koji stvaraju neverovatne stvari, menadžment stavlja prst na čelo i gleda šta se događa.

Mnogo pametnih i talentovanih ljudi znači puno samosvesnih i “posebnih” individua. Ako je neko ima prilike da sedi sa ovakvim skupom razumeće o čemu pričam. Vođenje/upravljanje ovakvim skupom ljudi je blisko noćnoj mori.

Jedini način da maksimalno pokažu svoje talente jeste neka vrsta segregacije. Talenti se odvajaju i kreiraju se timovi ljudi oko njih. Dodirne tačke se prave putem ili direktora ili vođe projekta.

Talente možemo posmatrati kao planete sunčevog sistema. Velike su, posebne i nikako ne smeju da uđu jedna drugoj u orbitu jer će biti belaja.

Dodirne tačke

Brejnstorming (razletanje umova) ili razmena ideja i neformalni razgovori, su sjajno mesto da se talenti skupe i razmene ideje i animozitete. I da se nakon toga rastanu i svako ode na svoj posao.

Realnost situacije

Nakon ustanovljavanja procesa, strukture i operacija firme, opada potreba za talentima. Opada potreba u operativnim stvarima, dok raste u razvijanju novih tržišta, poslova i sl. Operacije/procesi/delovi kompanije koji imaju ustanovljene procedure se prepuštaju ljudima koji rade svoj posao bez previše talasanja. Možda zvuči grubo i politički nekorektno, ali je to činjenica. Većina ljudi želi da ode na posao, završi ga i ode kući, bez previše mentalnog napora i kreativnih iskoka.

Talenti pomeraju stvari i manje su potrebni u ustanovljenim sistemima i uglavnom u cilju novog razvoja.

Na kraju

Ako ste talenat – uđite rano u kompanije sa kojima postoji hemija. Ako stignete kasnije – bežite od svakodnevnih stvari. Iskoristite talenat maksimalno. I izbegavajte previše talenata oko sebe.

Primer pragmatičnosti

Džef Bezos je bio fantastičan učenik, student na koledžu i želeo je da se bavi fizikom i bio je veoma talentovan. Kada je stigao na fakultet – oko njega se našlo 25 većih talenata kojima je gradivo išlo daleko lakše. Prebacio se na tadašnje kompjuterske nauke koje su izgledale tako bliske njegovim vizionarskim idejama.

Earle Richardson: Employment of Negroes in Agriculture, 1934

Šta poslodavac u stvari hoće?

Earle Richardson: Employment of Negroes in Agriculture, 1934

Erl Ričardson: Rad crnaca u poljoprivredi, 1934 posredstvom Smitsonian Muzeja Američke umetnosti @Flickr

Ne brinite, neću pričati o tome kako vas – potencijalne radnike, možda gleda budući ili sadašnji poslodavac – možda kao crnce na poljima pamuka s’početka 19. veka dajući vam osnovne stvari – hleb i vodu.

Pričaću o tome šta poslodavac (pravi) želi od zaposlenog.

Malo kasnije ću pričati o tome šta je kompaniji potrebno kada prođe fazu kreiranja dobrih ljudskih temelja. Na posletku ću opisati zašto se ljudi otpuštaju.

Šta poslodavac želi od zaposlenog?

Odmah ću se ograničiti na to da je poslodavac osoba od krvi i mesa, koja ima zdrav i realan biznis, radi tokom prve smene i retko zalazi u  drugu, ima aktivan porodični život i planira na pravi način. Izleti u prekovremene sate su slučajnost koja iskrsne a ne pravilo. Svi ostali poslodavci će vam isisati snagu, zdravlje i vreme – tim redom – ako ne tražite pravog poslodavca.

Kada tražite posao postavite gore spomenuta pitanja poslodavcu. Nema straha, pogotovu ako ste mladi jer nemate šta da izgubite. Ako menjate poslove i nemate puno razgovora – postoji mogućnost da izbegavate ovu vrstu pitanja jer imate elemente očaja i potrebu da zatvorite posao odgovarajući samo na ono što vas pitaju.

… šta (pravi) poslodavci žele?

Žele da dobiju kvalitetno urađen posao u dogovorenom vremenskom roku plaćajući ga adekvatno!

To je čitava mudrost.

Šta zaposleni žele?

Redovnu platu, rešene poreze i doprinose, godišnji odmor, regres, ako može – sindikat, manje obaveza – više vremena za lične stvari. Naravno i da nauče nešto. Neki takođe žele da nauče ali da im to ne poveća obaveze.

Krajnosti

Kao što se može videti, ove dve krajnosti pokazuju širinu problema i gde se poslodavac i zaposleni pronađu.

Imao sam loše poslodavce, odlične i one nenadmašne. Zajedničko za sve je to da su uvek uspevali da dobiju najbolje od mene. Svako na svoj način.

Vrste radnika

Oni koji žele da rade biraju 3 vrste radnih mesta.

  1. Da se uvale
  2. Da ne budu primećeni
  3. Da nauče i rade

Ovim redosledom idu i brojevi pretendenata za posao. Naravno, najmanje je onih koji žele da nauče i rade. Ne rađaju se (ili izlaze iz škole/fakulteta) oni koji ne žele da rade. Posle dugo vremena nerada ili lošeg rada, shvate da je najbitnije pronaći mesto gde nećeš raditi previše, stići kući taman na ručak i imati vremena za lična zadovoljsva.

Pored razmišljanja o radu postoji i element vlasti/moći koji dotiče svakog od 3 kategorije. U prvom slučaju to je alat dominacije i bitnosti, dok je u trećem slučaju menadžerska veština.

O talentima

Poslodavci vole i žele one koji se lože na uspeh. Sa druge strane zadovoljavaju se prosekom jer misle da ne mogu dovoljno da ga plate. U početku talenat ne može da plati osim ako nemate velike količine keša. Pravi poslodavac zna kako da iz talenta izvuče najbolje (ne shvatite pogrešno – ali talenat ne zna kako to da naplati) kako bi se najbolje isplatio. Da li neko pita trenere i šefove sportskih klubova da li nekoga iskorišćavaju? Svi se klade da će određeni talenat pokazati najbolje i isplatiti sebe.
Kao i u sportu, talenat ništa ne znači ako ne funkcioniše kako treba u timu. Kako su projekti sve multi disciplinarni, ne postoji samostalni talenat koji može da reši stvari sam. Ekipa mora da funkcioniše.

O poslodavcima

Poslodavac – se kladi da ćete uspeti da kao talenat uđete u posao. Niko ne zna u startu sve. Od svakog ćete dobiti slobodan početak i rok do kada treba da se uklopite i upoznate procese. Ako ne uspete – sajonara. Život nije fer i na vama je da ga iskoristite najbolje što umete.

A sada pogled nazad na vas…

Da li vi zaista želite da radite i na koji način? Da li želite da se uvalite? Uvaljivači traže velike sisteme u kojima postoje sindikati i koji omogućavaju da budete zaštićeni kao beli medvedi. Takvih mesta je sve manje. Državni apart se smanjuje i smanjivaće se. Sistema će takođe biti sve manje kao i amortizovanja koje sindikati prave i zbog kojih su izgubili svoju primarnu funkciju.

Ne diranje u poslu možete očekivati onda kada ima relativno dosta ljudi i možete svoje zadatke delegirati drugima u slučaju da ste dominantnija osoba. Mislim – lepo je to, ali onda preuzmite menadžersku ulogu i odgovornost. Takvih je sve manje.

Ako ste spremni da radite

I dolazimo do poslednje tačke priče a to su ljudi koji žele da rade. Kada su mi kao mladom i zelenom radniku rekli da li mogu da vodim projekat implementacije informacionog sistema sa programerima, administratorima i ostatkom ekipe u periodu od 4 meseca rekao sam – mogu i dva. Tolika je glad i nerazumevanje veličine posla. Glad za radom i prevelikim očekivanjima.

Kada ste gladni rada – najbitnija stvar je znati koliko ste gladni da se ne prejedete ili da vam serviraju malo i da sve halapljivo pojedete. Uzimajte polako, jer gladan čovek mora da jede polako kako bi se privikao.

Nadam se da svi vi koji čitate, imate glad u sebi i da radite svakog dana na sebi dok ne nađete posao ili ga napravite za sebe. Svaki put, pa i onaj poslovni je maraton a ne sprint. Nije fast food, već obrok sa aperitivom, predjelom, supom, glavnim jelom i dezertom.

Jedite lagano. Samo tako možete naučiti i da podelite svoje znanje i glad sa drugima.