
Deonica (akcija) od 50 dinara
Pre par godina na putovanju sam naišao na tablu koja je upućivala na (u to vreme) preko 140 godina od stvaranja prve zadruge pod nazivom “Blagajna uzajamne vjeresije”.
Ako bih pokušao da objasnim koncept na kome se zasniva čitava stvar morao bih početi od početka i reči veresija.
Šta je to veresija?

Spomen ploča prve zadruge na Korčuli
Prvi pomen reči veresija me vraća na detinjstvo i razne narodne umotvorine kao što su “Čast svakom – veresija nikom” ili “Davao je na veresiju” sa slikom čikice koji šeta sa poderanom odećom i prosjačkim štapom. Online rečnik ukazuje na to da reč potiče (kao i mnoge druge) iz turskog i reči veresi koja se odnosi na kredit, davanje robe “na veru”, posuditi, pozajmiti.
Legendarni Vukajlija ima malo više kreativnih objašnjenja šta veresija znači.
A na kraju se stvar svodi na veru u povratak uloženog i verovanje da će druga strana (partner u poslu) novac vratiti.
Akcija Udeoničke zadruge Beogradskih piljara mogle su biti kupljene od strane piljara i prenete na njihove porodice ali ne i dalje. Novac je morao ostati u krugu društva. Glasovi akcionara nisu mogli biti veći od deset po osobi.
Koliko mora da bude velika vera ljudi jednih u druge da bi stavili na sto novac i koristili ga međusobno kako bi pomogli jedni drugima? Velika – ali ni zadruge se ne prave sa bilo kim.
Kreditne unije (zadruge)
Kreditne zadruge ili unije i dalje postoje i veoma su dobro. Čudno je da nisu toliko razvijene kada su već postojale pre više od 100 godina na ovim prostorima.
Ako se pitate šta su to kreditne zadruge – više ćete naći na Wikipediji.
Finansijske institucije koje se razlikuju od banaka u tome što operišu sa “višim moralnim standardima” – pomažu lokalnoj zajednici i služe ljudima a ne profitu. Korisnici i primaoci usluga su članovi.
Prva kreditna zadruga potiče iz Nemačke i 1852.godine i osnovao ju je Franz Hermann Schulze-Delitzsch. Prva zemljoradnička zadruga u Nemačkoj nastala je kada i ona na Korčuli – 1864.godine. Prva zadruga u Srbiji osnovana je 1894. godine u selu Vranovo kod Smedereva, kao poljoprivredno-kreditna unija.
Nemački princip razvio je Friedrich Wilhelm Raiffeisen (da – taj Rajfajzen). Ako vas interesuje više tema zemljoradničkih zadruga u Srbiji i kako je izgledala borba protiv zelenaša – predlažem čitanje rada Prof. dr Dragane Gnjatović sa Megatrend Univerziteta. Sjajan osvrt na istoriju i gledanje u neka druga vremena.
Zemljoradničke kreditne zadruge Rajfajzenovog tipa stvarale su sredstva za kreditiranje svojih članova u manjoj meri iz njihove štednje a pretežno tako što su se zaduživale kod privatnih bankarskih institucija. Banke su pristajale da zadrugama odobravaju kredite pod uslovom da svi zadružni članovi budu solidarni i neograničeno odgovorni za finansijske obaveze koje bi preuzela zadruga. Da bi zemljoradnici, pak, pristali da svom svojom imovinom solidarno jamče za obaveze zadruge, oni su morali da se dobro međusobno poznaju. – citat iz rada
…Zadatak zadruge je bio da obezbeđuje svojim članovima što jeftiniji kredit i da podstiče njihove hrišćanske vrline… – citat iz rada
Ujedinjene nacije su proglasile 2012.godinu – Međunarodnom godinom zadruga. U Srbiji je zadrugarstvo na niskom nivou. Da li smo spremni da ponovo verujemo jedni drugima, pomažemo i pravimo neke nove prilike na zadružni način?





