Webit Expo 2010
Webit is the biggest e-Business & e-Marketing digital industry event for Central and Eastern Europe

Posts tagged ‘diskusija’

August 19th, 2010

Web programer od 1000 EUR

by Ivan Rečević

Ada Lovelace - The first computer programmer and 19th century mathematicianPosle više članaka koji su se pojavili i diskusija o platama web programera, razmislio sam o tome šta programer mora da zna kako bi mogao da traži i dobije platu od 1000 eura.

Plata od 1000 eur podrazumeva i ostale stvari kao i poreze i doprinose, socijalno i penziono kao i ostale beneficije koje dolaze sa stalnim radnim mestom. Kompletan paket cene programera tada skače na 1750 eur. Na godišnjem nivou stiže se do cifre od 21.000 eur. Realno programer svojim radom treba da donese i profit firmi za koju radi tako da bruto iznos projekata koje programer radi bi morao da ide oko 40.000 eur. Ne zaboravite, čovek u firmi ne predstavlja samo trošak već koristi i druge resurse koji ulaze u račun. Čist profit na godišnjem nivou po čoveku može biti tek 3-4.000 eur.

Popularity: 4% [?]

July 6th, 2010

Umetnost zamajavanja

by Ivan Rečević
Promenjivo do mestimično oblačno... u stvari ništa niej rečeno

Mestimično nepromenjeno oblačno

Bilo je to… 2002.godina.

Tada sam imao 26. godina, diplomu, 5 godina rada i ni dana radnog staža.

Dve godine ranije, nakon tzv revolucije stigao je optimizan – da će se stvari promeniti i biti bolje – i radio sam na tome da mi zaista bude bolje. Te iste 2002-ge uspeo da se zaposlim na osnovu škole i iskustva. I takve stvari umeju da ti stvore sjajne amortizere realnosti.

Da se razumemo, nisam negativan, samo mi je pun kufer zamajavanja koje trpim kao i vi, koje ne možemo da prekinemo ili promenimo. Jedino rešenje je da živimo i radimo na nekom drugom mestu gde se nećemo zamajavati glupostima i gde nam neće plasirati koske svakog drugog dana oko kojih ćemo gubiti vreme.

Zašto je mala zainteresovanost mlađih ljudi za politikom, izborima i svim onim sa čim nas novine i televizija zamajavaju, u Evropi? Ljudi žele da se bave sobom i biraju neke druge vrste uzora i izazova.

Popularity: 3% [?]

April 23rd, 2010

Nekako će da se reši… šta…!

by Ivan Rečević

Posle predavanja Dejana Nikolića na Etrgovini 22.aprila (E-commerce u Srbiji: Od raja do pakla i nazad) poželeo sam da komentarišem ali je koncept Etrgovine takav, da vremena za to nema.

Izgledalo je šaljivo, cinično na sopstveni račun ali ukus u ustima je sada ok gorak posle drugog slušanja.

Detalj sa Etrgovine

Prezentacija

Adria Media je velika izdavačka kuća koju percipiraju kao bitnog igrača u štampanim medijima i reči koje izgovore imaju težinu. Kada tako renomirana organizacija prikaže studiju slučaja o pokušaju online prodaje proizvoda (dizajnirani elementi koji se prodaju uz časopis) i planu prodaje (koji kao da ne postoji) izgovori sledeću rečenicu o momentu kada ne kontrolišu situaciju sa prodajom:

Nekako će da se reši

to šalje pogrešnu poruku svima onima koji i razmišljaju o online biznisu da moraju da se pripreme na svaki mogući način za svaku situaciju. Jer i najgori plan je i dalje plan na osnovu kog može da se radi.

Komentar kolege posle predavanja je bio

ne počinješ pametno i završiš glupo

Update: nakon malo više komunikacije sa Dejanom Nikolićem koja nam se nije dala na Paliću, shvatio sam da pripadam manjini koja je pogrešno shvatila kompletnu prezentaciju.

Sigurno sam očekivao “oštriju” priču i drugačiji ton zbog same teme.

Hvala Dejanu na ukazanom vremenu i komentarima. Jer

nema o’ruk sistema i oslanjanja na sreću

Popularity: unranked [?]

April 20th, 2010

Poslovni model države

by Ivan Rečević

McDonalds je u poslu sa nekretninama.

Amazon se bavi fizičkim magacinima i skladištima podataka.

Parking servis je u poslu naplate kazni.

Već duže vreme razmišljam o tome šta predstavlja porez, zbog čega postoji i za šta se koristi. Sve je to zbog situacije u kojoj se pronađe preduzetnik/privatnik (ovo ponekad zvuči negativno kao da smo zlikovci) kada ozbiljan posao i protok novca (eng. cash flow) ugrozi egzistenciju firme.

Kako to?

Kao firma, za svaki račun koji izdam moram odmah platiti (ili na kraju obračunskog perioda) PDV koji sam iskazao. To znači da ne mogu da čekam naplatu novca i time platim PDV već se forsirano bavim jurenjem klijenata koji treba da plate.

Svako izdavanje računa je gledanje u zvezde sa pitanjem: da li će mi platiti na vreme?

Kada su u pitanju veliki maloprodajni lanci, situacija je drastično drugačija. Kupci daju direktno gotovinu koja se automatski prosleđuje gde treba. Dobavljači ispostavljaju račune koje zatim lanci koriste za odbitak PDV-a.

Realno, ako prodaješ intelektualni rad, imaš problem. Ako si posrednik ili krajnji prodavac u daleko si boljoj poziciji jer jednostavno igraš se ulaznih i izlaznih računa.

Ispada da je poreska politika zasnovana na podsticanju velikih obveznika i trgovina.

Ali šta se dešava sa malim kompanijama koje proizvode ili prodaju intelektualne usluge?

Imam osećaj da me država direktno koči da poslujem sa punim plućima jer moram da se pazim da ne rastem koliko to zahteva tržište.

Razumevajući potrebe državanog aparata da održava samog sebe da li može da mi pomogne da održim i ja sebe? Kazne za kašnjenje u plaćanju PDV-a kreću od 100.000 dinara po poslednjoj informaciji. A taj novac negde mora da se naplati.

I da se vratimo priči o poslovnom modelu. U kom poslu je država?

Da li je država u poslu naplate kazni?

Popularity: unranked [?]

March 23rd, 2010

Kada je vreme za spremanje?

by Ivan Rečević

Neki ljudi imaju potrebu da spremaju šifonjer svakih mesec dana. Neki pri prvom stabilnijem suncu shvate da  je stiglo proleće i to im je znak da treba spakovati zimsku garderobu. U pitanju je veliko spremanje.

I uvek se postavlja pitanje: kada je vreme za to veliko spremanje?

Mislim da se to dešava kada shvatiš da ne možeš da zatvoriš plakar ili prođeš od stvari po kući.

A šta se dešava kada je u pitanju web site? Mislim da je to onda kada se broj korisnika koji primete probleme poveća preko 2.

Možemo da pričamo o subjektivnom osećaju i mnogim stvarima koji nemaju veze sa merenjem, ali kada ti ljudi koji koriste sadržaj kažu da nemaju strpljenja da čekaju onda problem nije u reklamama već u doživljaju.

Komentar u članku blogera:

23:19 18.03.2010

…Овај коментар-дупликат је проузрокован мањкавостима блог-платформе, која већ месецима ствара муку и учесницима блога и њиховим читаоцима. …непрофесионалним радом већ месецима смањује посећеност блога и његова корпоративна вредност. … А да не спомињем број оних који су ми се пријавили да одустаје од посете овом месту јер више не могу нормално да му приступе преко интернета.

Kum u neobaveznom razgovoru kaže sledeće:

Ne mogu više da pročitam ništa na sajtu. Imamo 16 megabita sinhronu vezu ali je i dalje sporo. Kao da je poslednju optimizaciju radio neko pre par godina i napustio mesto zločina.

Dragi administratori i rukovodioci sektora, razmislite kako možete da optimizujete servere/platformu. Iz iskustva znam da je bolan proces, ali se od nekuda mora krenuti. U suprotnom portal će raditi po automatizmu uz smanjenje vrednosti za čitaoce i broja kvalitetnih komentara.

Džaba sadržaj ako ne stvara reakciju i mišljenje.

Popularity: unranked [?]

March 16th, 2010

Jedinstveni momenat – lekcija posle otkaza

by Ivan Rečević
Krik propasti

Viči da bi te čuli ali ne dramatizuj

Gledajući svakodnevne otkaze, nevericu na licima, kao i reakcije ljudi na situaciju u kojoj su se našli, kao i akcije koje su proistekle nakon nemilog događaja, mogu samo da kažem jednu stvar.

Ljudi su strašno prilagodljiva bića, i tako veliki dramatizatori.

Niti se svet srušio, ni apokalipsa stigla. Ako su postojali krediti, prvo su otišle stvari koje imaju malu vrednost za kvalitet života. Na primer auto.

Stan/kuća/životni prostor će otići na kraju sa takvim prioritetima, tako da se obično ljudi prilagode u plaćanju ovih obaveza, jer ni banke ne žele odmah da se reše takvog balasta. Jer najbolji je dužnik koji plaća – što duže to bolje. Hell yeah.

U svakom slučaju otkazani se mogu nadati višku vremena koje mogu iskoristiti za svoju decu ili bračnog druga. Baviti se strukovnim udruženjima ili dugo željenim hobijem.

I iskreno, mislim da ljudi uspeju da pronađu crtu onoga što im zaista leži i od čega, ma koliko to bilo čudno, može da se živi.

Tako da dobiti otkaz nekada i nije toliko loše.

Popularity: unranked [?]

March 10th, 2010

Amerika – zemlja opcija… U tem Teksasu (4)

by Ivan Rečević
Kako izgleda izbliza udar u zgradu

Avionom u zgradu

Ovde je sve jednostavno. Naravno dok ne stigne vreme poreza. Onda ljudi krenu da rade svakakve stvari. Rentiranje kola je jednostavno, kupovina je jednostavna skoro impulsivna.

Autoputevi su veliki, i uvek možeš da se vratiš nazad. Postoji toliko puteva kao alternativa da je uvek moguće izbeći gužvu. Bitno je samo razmišljati van okvira.

Život samaca može da bude interesantan kao i ako imate saputnika/cimera. Kada pređete u kategoriju bračnog para sa decom stvari postanu komplikovanije. Obdanište, bejbisiteri, osiguranja (život, zdravstveno, stomatološko, kola, druga kola, stan/kuća…) se polako kaleme na osnovne troškove tako da ubrzo shvatite koliko zaista košta život.

Naravno, možete izabrati da ne plaćate razna osiguranja i da rizikujete. Onda kada se nešto desi očekujte debelu cenu. Pri rentiranju kola imate 3 različite vrste osiguranja i kombinacije istih. Tako da jeftina cena rentiranja naraste znatno nakon osiguranja.

Osiguranje je tako dobro izračunato. Primer: žene od 20-40 godina starosti imaju veću stopu osiguranja zbog velike verovatnoće da će zatrudeti u tom periodu.

Kada čujete komentar “Ne mogu to priuštiti” verujte da ljudi to i misle.

U Americi se sve plaća. Čak i napojnica (eng. tip).

Kada date napojnicu manju od 10% iznosa računa, očekujte da vas pitaju “da li je nešto bilo loše sa uslugom?”. Ako je pritom osoba polu besan Koreanac ispravićete grešku.

Amerika ili ne? Hej, to je zemlja mogućnosti i opcija. Ako želite da uspete i prođete kroz čitav ciklus od početka posla do prodaje i živite od toga u realnim vremenskim okvirima, onda da. Ako želite da živite duže (do kraja) savet je – ne. Postoje lepša mesta sa pristojnom klimom i dobrim zdravstvenim po pristupačnim cenama.

Popularity: unranked [?]


Switch to our mobile site