Long time no see
Stari drugar radi dobre stvari sa svojom kompanijom Marakana – Open Source treninzima. Jedno od poslednjih javnih predavanja tiče se agilnog projektovanja softwarea koristeći Scrum.
Mislim da treba pokušati sa on
na Na prvi pogled…Upravo tako, biti deo rešenja
na Na prvi pogled…hvala. potrudicemo se :)
na Strpljenje i kada ga nemati – lekcije iz života (26)Eto,uplatih internet,bili smo
na Zašto i kako sam postao preduzetnik i ostao čovek od posla (biznism**)?31/12/2009 | Nema komentara
Nauk za svakoga je
Svaki biznis model se menja sa vremenom.
Nekada je period bio par godina ili decenija, a sada se biznis modeli menjaju u skladu sa tehnologijama koje dopuštaju donedavno nezamislive stvari. Povezivanjem kupaca i dobavljača i plaćanje kroz banku elektronskim putem a za obične smrtnike koji nemaju ERP sisteme SAP veličine, postalo je svakodnevno. Programeri koji to mogu da izvedu se iznajmljuju po potrebi i nije potrebno zapošljavati armije ljudi.
Danas sam u poziciji da razmišljam kako da napravim biznis koji može da opstane i da se menja sledećih par godina. I nemam iluziju da će trajati doveka.
Nazad na evoluciju poslovanja.
Primer su prodavci kola u Americi. Posle krize i turbulencija ekonomije ostaje priča insajdera iz branše prodavaca kola kao i update-a za 2009.godinu.
http://www.edmunds.com/advice/buying/articles/42962/page001.html
http://www.edmunds.com/advice/buying/articles/146686/article.html
Dok mnogi dileri kola pokušavaju da igraju staru igru prodavanja kola, kupci ih teraju da se promene. Javnost traži bolji doživljaj kupovine. Može se čak reći da je sam proces prodaje kola “pokvaren” model poslovanja koji je preživeo zbog političke moći dilera da sačuvaju zakone franšiza koji usmeravaju kupce ka dilerima.
Mnogi su se pitali zašto se kola ne mogu kupiti u prodavnici ili supermarketu? Samo zato što supermarketi imaju politiku da prave veliki obrt sa malom maržom. Na taj način klasične prodavnice bi ubile finalnu cenu kola.
Anyway, mislim da je potrebno zaboraviti priču o građenju imperije na jednom mestu (radnja, SZR, STR…) i da to traje predugo. Budite spremni da menjate ili morfujete biznis na svakih 9-12 meseci.
30/12/2009 | 1 Komentar
Kada korisnička služba u cilju otaljavanja posla iznese sledeći argument
nismo dužni da obaveštavamo korisnike o izmirenju duga
da li se treba osećati kao poslednji gubitnik i izrađeni korisnik, i istog trenutka promeniti operatera?
Da li uzimati u obzir vrstu pretplate kod mobilnog operatera, period koliko već dugo traje pretplatnički odnos, novci koju su razmenjeni za usluge?
Ova tema mi se mota po glavi već dosta dugo a najviše je usmerena ka velikim magovima marketinga i prodaje mobilnih operatera…
Zašto imate toliki deo kolača tržišta koji imate?
Iskreno mislim da je to samo zbog toga što ljudi koji imaju broj jednog operatera nisu menjali broj nekog drugog operatera samo zato što broj koji koriste postoji već godinama i da ne bi želeli da ga menjaju.
Samo zbog toga.
U trenutku kada menjanje operatera bez promene brojeva postane dostupno, desiće se mešanje karata. A do tada veliki magovi marketing i prodaje mogu da porazmisle kako da zadovolje postojeće korisnike i da utiču na zadržavanje korisnika.
Long time no see
Stari drugar radi dobre stvari sa svojom kompanijom Marakana – Open Source treninzima. Jedno od poslednjih javnih predavanja tiče se agilnog projektovanja softwarea koristeći Scrum.
osveta je kao čorba. najbolja je kada se ohladi.
Džejms Kameron je uspeo. Pripremao je dan kada će se pojaviti više od 10 godina.
Krajnji cilj je pravljenje filma po ideji koja se pojavila pre više od 3 decenije.
Da bi film gledali kako treba potreban je dovoljan broj filmskih sala za 3D projekcije kao i dovoljan broj filmova.
Da bi film snimili potreno je imati 3D kamere koje ne zahtevaju omanji kamion koji ide iza snimatelja.
Da bi kreirali virtualni 3D svet i u dovoljno dobroj meri uhvatili pokrete i mimiku glumaca potrebno je imati dovoljno računarske snage kao i alate.
Sve ovo zahteva opasno planiranje. Više o čitavoj ideji i putešestviju čike koji nam je doneo Terminatora, Tuđine kao i Ambis (Istinite laži takođe) može se pročitati u Wiredu.
11/12/2009 | Nema komentara
Pre 7 godina pogledao sam predavanje Lorenca Lessiga o slobodnoj kulturi i tome kako je započeta tema zaštite autorskih prava. Predavanje je iz 2002.godine ali i dalje aktuelno. Pola sata slušanja ovog prodavanja daje dublje razumevanje kako zaštita autorskih prava funcioniše, zbog čega utiče na kreativnost i kako se transformisala u poslednjih 80 godina.
Lessiga možete pratiti i na Twitteru ili blogu. Više o tome kako izgleda produžavanje autoskih prava Mikija Mausa.
Kako stoje stvari u Srbiji? Na sva pitanja o autorskim pravima možete se obratiti Zavodu za intelektualnu svojinu .
Koliko traju autorska prava u Srbiji? Život+70 godina. Zakon
Kada zakon ne pomogne, onda se obratite direktno javnosti – KradiMamu!
Na nedavno završenom Web Festu, prvi dan radionica je bio rezervisan za advokate (Stojković-Prekajski) i njihove aktivnosti u kiber prostoru.
Prvi deo radionice (odmah posle prezentacije Telekoma – oko 13-tog minuta)
Na moju veliku žalost najposećeniji članak na ovom blogu je onaj posvećen Hlebu i kiflama kao uspešnom primeru preduzetnika. Ne zato što je loš već zato što smatram da postoji daleko više boljih tekstova.
U svakom slučaju nastavak priče o lancu pekara “Hleb i kifle”.
Pre par meseci sam bio u Americi, tačnije na Floridi. Na veliko iznenađenje, već prvog jutra u Majami Biču, na Linkolnu (kao Knez Mihajlova) pronašli smo “Paul“.
Našoj sreći nikada kraja. U vizuelnom identitetu razlika između dva bredna prestaje baš tu. Sve što vidite od: logoa, kombinacije boja, plastičnog escajga, pločica unutar objekta, odeće osoblja, dizajna menija i robe veoma podseća na “Hleb i kifle”.
Ono što je velika razlika je ono što se jede i pije. Hrana u Paulu je slatka. Skoro da nisam probao slanu stvar. Ne zato što je nema, već taj ukus ne dominira u ni jednom jelu.
Hranu vam uglavnom spremaju u slučaju da su sendviči, dok su gotove stvari na nivou ograničenog broja varijacija na temu kroasana.
Sve naravno zavisi i od senzibiliteta i cene. Kvalitetna hrana na Floridi (Majami Bič) prema ceni i nije vrhunac kvaliteta koji bismo cenili dolazeći iz Evrope.
Cene su iznenađujuće slične kao i u Beogradu. Usluga je nešto što je drastično drugačije.
Tako da je ovaj članak mali osvrt na pekare, cene i kvaliteta, tamo i ovde.
Naravno ovaj članak je i testiranje podizanja rejtinga ključnih reči
.
