U periodu dok sam se aktivno bavio atletikom najveći problem u toku godine bi bio prvi dan nove godine. Posle neprespavane noći skupili bismo se oko 9 ujutru kod atletskog kluba, presvukli se i krenuli u dugo trčanje. Između 4 i 6 kilometara. Ništa strašno ili nekim brzim tempom, samo trčanje uz mir i tišinu tog 1.januara. Sam osećaj je teško opisati. I pored bolova od izmorenih mišića prošle noći i tople sobe koju smo napustili pre sat vremena, obaveza i samo kažnjavanje (a verujte da se oseti taj momenat) čovek se oseti slobodan. Guranje Sa glavne pozornice BlogWorld-a, javio …