Tag Archives: marketing

Sa FONklama

Kako živeti marketing?

Organizatori FONklama  su me zamolili da preskočim priču o internet marketingu i da se pozabavim običnim marketingom.  Izgleda da je tog interneta bilo dosta.

Mogu vam reći da sam kao inženjer prvi put imao dodir sa marketingom na svom prvom poslu kao stalno zaposleno lice. Morao sam da prodam šta to ja zaista radim u kompaniji koja će za 3 godine da naraste na 50 zaposlenih. Svaki dan, nedelja, mesec, godina su bili neprestani koraci ka dokazivanju svoje svrsishodnosti. U kompaniji koja je imala skromne budžete za IT, svaka kreativnost sa postojećim resursima i 0 novca koji donose rezultate su predstavljali uspeh. Prvo lični a zatim i kompanijski.

I uvek – dokazivanje svrsishodnosti i lični marketing. Sam lični marketing se ne razlikuje mnogo od klasičnog – sem u širini publike koju treba da zainteresujete i aktivirate. Naravno sve zavisi šta je svrha tog marketinga.

Moji ciljevi su jednostavni – radi, naplati, edukuj i stvaraj nove stvari.

Odustao sam od svetske popularnosti, ego tripova, uticajima i sl. Po meni to je lični izbor koji zahteva puno angažovanje i previše ličnih odricanja. Prvo porodica i stari prijatelji, ljudi sa kojima radim i ok se osećam a onda sve ostalo.

Ako i imam fanova – nisam ih svestan. Bitno je Ili ste dobar čovek ili ne. Blogove koje možda čitate ili ne, tvitove, predavanja, snimke i sl – tu su iz čiste želje da podelim svoja i iskustva moje ekipe sa vama.

Da se vratimo marketingu. Sve gorepomenuto jeste marketing. I ne dolazi preko noći. Ne invazivni – već onaj spori koji vam se uvlači u pore. Džef Bezos (CEO jedne kompanije za koju ste verovatno čuli – Amazon) je to lepo opisao – “Kada imate planove na 3-4 godine onda imate mnogo sličnih konkurenata. Kada su vaši planovi duži npr na 7-10 godina onda imate veoma malo konkurencije.” Moj lični i planovi ljudi sa kojima radim je na duge staze sa jasnim ciljem.  Po meni to je pravi marketing – opisivanje onoga šta drugi mogu da očekuju. (Wired – Džef Bezos)

Marketing i sve aktivnosti koje imamo su sa tim dugoročnim ciljem u glavi.

Ali realnost nije ovakva. Mnogi klijenti koje ćete sresti na putu marketinga (ako odlučite da krenete istim) imaju u perspektivi sledeći mesec, kvartal ili tekuću i eventualno sledeću godinu i to sa ciljevima koji su direktno povezani sa prodajom.

Kako živimo u društvu koje nema mnogo kompanija koje imaju ciljeve koji nisu direktno vezani za prodaju – kategorija kompanija koje imaju kratkoročne prodajne ciljeve će vam biti primarni klijent.

Kako (pre)živeti marketing?

Moj inženjerski savet svima koji žele da uđu u marketing je sledeći:

Pravite svoj tim kao da pravite kola sa očekivanjima da neki delovi neće prvi put biti savršeni. Proces jednostavno traje i  pun je raznih neočekivanih prepreka. I suludih dobavljača i kupaca.

Ako želite da shvatite da vaši problemi nisu samo vaši već da se dešavaju i ljudima na drugim meridijanima čitajte sajt Clients From Hell.

Klijenti koji kasne sa plaćanjem, suludi dizajneri, čudni prodavci koje zapošljavate, menadžment koji neminovno morate da stvorite da biste ostali normalni… ili menadžement koji ćete postati na putu ka svojoj kompaniji… sve su to neminovnosti koje morate da prođete.

Ako bih vam rekao da će biti lako… biće pakleno.

Želim vam strane klijente koji će vam pokazati koliko su domaći jednostavni. Dobićete zahteve koji vas teraju da dižete kvalitet i da se ozbiljno takmičite. Koji će vam pokazati da na kraju dana kada sednete sa istim ljudima sa kojima ste se klali do pre sat vremena sasvim normalni ljudi koji izvlače najbolje od svog dobavljača usluga.

Shvatićete da su najbolji klijenti oni koji vas izazivaju da se optimizujete i uradite najbolje stvari za najkraće vreme. Najbolje rešenje uz najefikasnije korišćenje vremena.

Oni standardni su tu da budu odličan trening onda kada stvari postanu ozbiljne sa nadrealnim klijentima.

Shvatite da na kraju dana nije bitno da li je kampanja od 1000 ili 100.000 eura – stvar je efikasne implementacije.

Da li ste spremni da se nosite sa svim stvarima koje donosi život u marketingu?

Izlasci do kasno, pokušaji da se odobrovolji klijent ručkom ili večerom na fensi mestu, žrtvovanje privatnog života zarad posla? Sve su ovo legitimne stvari koje su stvar izbora i nekada su možda potrebne. I dalje nemam jasan stav da li se može bez njih. Mislim da bez njih mi, kao ljudi iz marketinga edukujemo klijente nekom drugom vrstom odnosa.  Da li će vas više ceniti ako se pajdate van posla? mmmm, nisam siguran. Ili imam pogrešne sisteme vrednosti.

I klijent je uvek u pravu. Za sebe. Iako imamo bolja rešenja, koja rade posao i prave prodaju – klijent zna bolje. Naravno da zna. Naš zadatak je da uradimo posao najbolje što možemo.

Neće pomoći 1001 mejl kojim smo objašnjavali da odabrano rešenje neće završiti posao. Neće nas zaštititi ništa. Kada ***** krenu da padaju idu ka sledećem u nizu (onom ispod) a opravdanja ne idu dalje od onog sa kim komuniciramo.

Klijentovom direktoru glavni krivac je agencija iako smo se ogradili sa 1001 mejlom. Klijent je i dalje čovek koji greši i koji ne želi da stoji iza svojih odluka i traži krivca.

I uvek će biti klijenata koji će vas oduševiti – jer imaju stav i prihvataju svoje greške i javno ih pokazuju. Retki su ali postoje.

Marketing je dosta takmičarski orijentisana grana industrije. Prelasci su česti iz tabora u tabor. Da li ćete biti deo neke grupacije, klana ili kružoka – vaša je odluka. I dalje se postavlja pitanje – šta želite da radite i koji vam je plan? Ako želite samo da budete u marketingu – i to je moguće. Veoma je lako da ćete se smoriti i promeniti posao.

Ukoliko imate cilj i plan – družićete se sa ekipom koja svakim danom radi nešto novo i drugačije. Koja zna da naplati i ide dalje.

U mnogim trenucima – posao je jednoličan. Zato je bitno uraditi ga što je pre moguće sa najmanje filozofije. Neminovan je i treba trošiti minimum vremema.

Vreme se troši na stvarno bitne stvari.

Suština marketinga….

Ljudska priroda se ne menja. Ljudi žele da kupuju i troše novac i vreme.

Marketing je skup metoda da pažnja ljudi padne na proizvod/uslugu/događaj na koji će ljudi potrošiti  novac i/ili vreme.

Kao i u svakoj industriji – što efikasnije i brže se stvar završi i napravi – svi dobijaju.

Što je rešenje kompllikovanije, šarenije, puno vatrometa – to je skuplje i manje isplativo – na kraju je tako. Jednostavno puno novca i vremena ode na šminku a premalo na suštinu.

Svi mi imamo potrebu da preteramo sa idejama i rešenjima. Mi se fokusiramo na rešenja koja imaju smisla i sveobuhvatna.

I kao u svakom poslu – nedostajaće vam finalno brušenje, poliranje i profi šminka.

Inženjerski deo mene nikada neće ići ka rešenjima koja zadovoljavaju samo estetke zahteve klijenata. Bitna je i  funkcionalnost i svrsishodnost. Po meni glavni primer su Google i Apple.

Ako ste čuli za kompanije koje naplaćuju iznose veličine deficita neke zemlje zapadne Afrike za kampanje – nemojte se plašiti. Nije samo do toga što postoje decenijama i imaju 100 zaposlenih. Cene su tu iz jednostavnog razloga… Zato što vas na osnovu toga plaćaju!

Imajte cenovnik i temeljnicu/sastavnicu/plan rada…

Sami možete da dizajnirate, producirate, grafički pripremite, kopirajtujete, sastavite,  muzički aranžirate i sl. I za to će vam trebati par dana. U slučaju agencije – svaki element radi zasebna osoba, malo duže. Svako radi isključivo svoj posao. I kada se sastave radni sati svih ljudi i pomnože svojim stavkama iz cenovnika koji imaju uključen i profit agencije cifra je povelika.

Onog trenutka kada budete napravili cenovnik ljudi koji rade za vas – znajte da ste na pravom putu da postanete veliki. To znači da mislite na sebe, svoju kompaniju i ljude koji rade za vas. I ne obično tim redom.

Kako živeti marketing?

Sa mnogo čitanja, učenja, vežbe, scenskog nastupa, pomalo glamura, dosta inženjerije i traženja dobrih ljudi.

Integritet i vreme dobijate sa dobrom cenom i  realnim vrednovanjem sebe. Zašto bih platio xxx za vašu uslugu? Pokaži šta znaš! Nateraj me da ti verujem.

Sve ovo važi sa obe strane motke. Jer kažu da štap uvek ima dva kraja.

webfest-me_logo2011-300x70

Kako je to raditi na Web Festu? I šta je Web Fest?

Ovaj, za nas i za mene altruistički projekat predstavlja način da pomerimo Internet na pravu stranu. Što više projekata u main streamu, to više akcije za zajednicu, to više novca, to zdravija konkurencija. Da li je neko za pravljenje posla ili za lamentiranje?

Ja se ne bavim Internetom da bi moje selo znalo za mene. Bavim se Internetom ne bi li stvorio tržište i napravio posao. U slučaju da je nekome dovoljno da ga ekipa tapše po ramenu samo napred.

Promocija je neophodna. Idemo da usavršavamo tu promociju i naučimo šta marketing zaista jeste.

29.11.2009 – DevProTalk odgovor na temu Web Fest 2009.godine

Web Fest.Me 2011

Gornji isečak iz teksta je odgovor zajednici koja se okupljana na DevProTalk forumu kao i na neke blog članke koji su se pojavili krajem 2009.godine.

Ove, 2011.godine sam manje u organizaciji Web Festa kako su se pojavili mnogi ljudi koji su spremni da ulože daleko više vremena i energije u ovaj (i dalje) neprofitni projekat. Tim koji danas radi na festivalu je veći i objedinjava daleko veću energiju. Isto tako veliku podršku je dao i registar Internet domena Crne Gore (domain.me) u organizaciji festivala i konferencije koja se održava za par dana u Budvi.

Kao i svaki projekat, on ima neki cilj. Zubarica mi je napomenula, da svaki samosvesni preduzetnik mora da ima plan i cilj i da radi na duže staze.

Kako bih demistifikovao sve ideje koje zajednica ima oko Web Festa, ovaj projekat je zamišljen da izdržava samog sebe i u slučaju da ima potrebe za pomoći – to i dobije od organizatora. Sve teorije zavere i ideje koje su razni ljudi imali tokom vremena mogu da podvedem pod – u tom trenutku nisu razumeli obim i napor koji je potreban radi realizacije projekta ove vrste i veličine. Kada jednom osoba ili tim uleti u projekat koji zahteva više od 3-je ljudi koji rade ka zajedničkom cilju duže od 2 meseca shvate koliko se stvari dešava i koliko mnogo zavisi od ljudi i postavljanja pravih stvari u startu. Tada počinju da razumeju veličinu projekta.

Ne znam da li ste primetili da su projekti koji dolaze od klijenata, agencija i pojedinaca sve zahtevniji i kompleksniji? Verujemo da je Web Fest doprineo tom trendu. Da li smo želeli da promenimo percepciju o ljudima koji se okupljaju oko Interneta i Weba? Naravno. Da li je to borba protiv vetrenjača? Da, bila je. Sada više nije, ali nije ni gotova.

Pomeramo se ka nekom novom dobu. Svet i Evropa se sele na kreiranje servisa i platformi koje distribuiraju sadržaj na bilo čemu. Sajtovi postaju samo još jedan kiosk sa informacijama. Mislim da je to mesto gde želimo da budemo (razvoj servisa i platformi).

Ekipe i timovi koji žele da se odbiju od svakodnevice znaju da sličnih projekata nema u okruženju, ali ih ima u glavama vizionara u njihovim redovima. Web Fest je tu da  omogući pristup ekipama koje su uspele (WebFest.Me govornici na konferenciji) i da objasni kako.

Posle nekoliko godina aktivnog bavljenja Webom i marketingom (ipak dolazim iz konsultantskih i IT voda) mogu da sumiram i dajem sebi za pravo da u par rečenica sagledam lokalnu scenu (uključujem sve zemlje od Slovenije do Makedonije).

Nikome iz struke koja se bavi webom i razvojem kao i prodajom servisa neće biti bolje ako ne sednu, stave prst na čelo i postave prioritete koji nemaju veze sa ličnim osećanjima. Postavljanjem realnih i merljivih ciljeva  kao i fokusa na profitu i kvalitetnoj usluzi imate šanse.

Ako ne odgovarate na pozive, izbegavate klijente, svađate se sa kolegama/prijateljima i posle toga ne dođete do rešenja, nemojte se baviti ovim ili bilo kojim drugim poslom koji ima veze sa preduzetništvom. Ako je preduzetništvo umrlo u ostalim granama privrede zbog svakakvih gluposti, u webu ima šanse da se razvije na realnim osnovama.

Mislim da nas Web Fest tome uči. Da primerima koji dolaze od Web Festa i ljudi koji rade, pričaju i dele, možete popraviti ili unaprediti sebe i stvoriti sve one  kvalitete neophodne za dobar posao.

Hvala vam svima.

Ivan Rečević (katica za mnoge stvari Web Festa 2009 i 2010.godine)

P.S. takmičenje postoji da bi ljudi stali na crtu i da bi se takmičili. svi smo mi pobednici u svojoj glavi – a pravu potvrdu dobijamo od publike. tokom godina video sam mnoge sajtove koji nisu bili u opticaju u zajednici a daleko su bolji i kvalitetniji. mislite o tome.

Veličina tržišta – lekcija van poslovne škole (20)

Arhimedes - dajte mi oslonac

Dajte mi oslonac i pomeriću Zemlju – Arhimedes

Sagledavanjem poslovanja u Srbiji može se reći samo jedno:

Dajte mi dovoljno veliko tržište da bih zaradio.

Više nije bitno šta prodaješ već kako ga plasiraš i koliko je dobar proizvod kao i tržište na kom ćeš ga plasirati.

Skorašnji tekstovi u Hrvatskoj, Srbiji kao i originalni (Economist, 2009 – uz opis ako nemate pristup). Continue reading

Kako da vam dozvole da zaradite – lekcije iz poslovne škole (19)

Štandovi za poklone posle kupovine i trošenja para

Štandovi za poklone posle kupovine i trošenja para

Mnogi se iznenade kada se prikaže cena usluga, pogotovu kada izgledate mlađe i, nekako, neiskusno.

Nekako izgledaju uvređeno zato što im se traži da plate uslugu. Često izgleda da ni cifra nije toliko bitna koliko ideja da neko “njima” ispostavlja račun za usluge.

Kako objasniti nekome da zaista treba da dozvoli drugome da zaradi? Ovo su neki primeri nekih rečenica. Continue reading

Neprocenjivo (1)

Suspendovan konto

Suspendovan konto

Definitivno rečenica koja me je nasmejala i sažela problematiku poslovanja u svakoj zemlji.

Meni ne treba računovođa koji radi po zakonu, takvih je pun svet.

Meni treba neko ko je radio na ivici.

Mnoge stvari se rade iz zemalja u kojima su neke stvari legalne ili koje omogućavaju kreativne načine oporezivanja.

Nekako će da se reši… šta…!

Posle predavanja Dejana Nikolića na Etrgovini 22.aprila (E-commerce u Srbiji: Od raja do pakla i nazad) poželeo sam da komentarišem ali je koncept Etrgovine takav, da vremena za to nema.

Izgledalo je šaljivo, cinično na sopstveni račun ali ukus u ustima je sada ok gorak posle drugog slušanja.

Detalj sa Etrgovine

Prezentacija

Adria Media je velika izdavačka kuća koju percipiraju kao bitnog igrača u štampanim medijima i reči koje izgovore imaju težinu. Kada tako renomirana organizacija prikaže studiju slučaja o pokušaju online prodaje proizvoda (dizajnirani elementi koji se prodaju uz časopis) i planu prodaje (koji kao da ne postoji) izgovori sledeću rečenicu o momentu kada ne kontrolišu situaciju sa prodajom:

Nekako će da se reši

to šalje pogrešnu poruku svima onima koji i razmišljaju o online biznisu da moraju da se pripreme na svaki mogući način za svaku situaciju. Jer i najgori plan je i dalje plan na osnovu kog može da se radi.

Komentar kolege posle predavanja je bio

ne počinješ pametno i završiš glupo

Update: nakon malo više komunikacije sa Dejanom Nikolićem koja nam se nije dala na Paliću, shvatio sam da pripadam manjini koja je pogrešno shvatila kompletnu prezentaciju.

Sigurno sam očekivao “oštriju” priču i drugačiji ton zbog same teme.

Hvala Dejanu na ukazanom vremenu i komentarima. Jer

nema o’ruk sistema i oslanjanja na sreću

Odnos cena-kvalitet ili kako se ne plašiti naplatiti skuplje?

Roggenart

Kvalitet i cena

Pod pretpostavkom da živite zdrav život :) i vežbate, pozitivno razmišljate, čitate knjige o zdravlju, verovatno se trudite i da se hranite zdravo.

Ako ste se godinama trudili da kupujete npr. hleb i peciva od “integralnog” brašna, klica i sl, verovatno ste u 99% slučajeva kupovali (ne znajući) obojeno pecivo sa sporadičnim nedefinisanim zrnevljem.

Profesionalni pekar je u privatnom razgovoru prokomentarisao moje oduševljenje kada sam probao i hvalio “zdravo” pecivo iz sada već zaboravljene pekara na Đermu.

Vidi, nemoj da se ložiš. Pravo brašno koje se koristi za npr pravi ražani hleb ne možeš da kupiš u zemlji. U stvari čak i ako ga pronađeš u nekom opskurnom mlinu cena bi bila toliko velika da ne bi bilo isplativo praviti hleb. A i na kraju kada ga napraviš, kora bi bila toliko tvrda da niko ne bi jeo takav hleb.

U stvari, ljudi se zadovoljavaju tekstom na polici koji opiše hleb kao ražani. Ubacuje se boja i poneko zrnevlje i to je to. Niko neće da se bavi takvim hlebom.

Pre godinu dana su mi austrijski poznanici spomenuli da njihovi prijatelji planiraju da otvore pekaru i bave se proizvodnjom crnog/ražanog hleba, interesantnog peciva i još ponečeg. Tada sam bio veoma skeptičan. I onda sam u jednom trenutku video na uglu Svetozara Markovića i Krunske Roggenart.

Sve ono što nikada niste probali na pravi način ćete naći tamo.

Nikada se ne plašite da tražite više za kvalitet.

Prava tema ovog članka je: Da li zaista verujete u sebe i šta mislite da uradite povodom toga?

Kako je primarna tema ovog bloga poslovanje i motivacija preduzetništva, prava stvar proistekla iz primera Roggenarta je ta da i pored nabavne cene sirovina, prostora u ozbiljnijem centru grada, svim onim problematičnim detaljima preduzetničkog posla i maloprodajnog objekta u slučaju da niste korporacija, možete da prodate kvalitet.

Novi objekti se otvaraju, poseta raste, priča se širi. Šta više preduzetnik može da očekuje? Više poštovaoca kvalitetne ishrane – povećanje ciljne grupe.

Hleb koji košta 3 puta više od klasične vekne jeste skup ali je pitanje kako ga jedete i kako shvatate tu vrstu hrane. Ako znate da jedete kvalitetno i da ćete ga jesti 3-4 dana ako ne i duže, taj hleb itekako vredi.

Kada znate šta radite, i verujete u svoj proizvod možete ga ceniti koliko želite i prodati ga.

Više informacija o Roggenartu na ekapiji, slike koje naše Google, kratki pregled u Caffe&Baru i poneki komentar Internet zajednice.