Tag Archives: motivacija

šta možete saznati iz telefonskih anketa o firmama koje ih prave i rade a niste smeli da pitate – konsalting (9)

Old telephonePoslednja 2 dana na dva telefonska broja (firma i stan) dobio sam poziv anketara domaće kompanije sa molbom da učestvujem u telefonskoj anketi koja se sprovodi o korišćenju mobilnih telefona.

Prvi put sam odbio kako sam bio baš pri izlasku iz prostora, dok sam drugi prihvatio kako bih video koliko su ovakve ankete profesionalno urađene.

Sticajem okolnosti bio sam sa strane klijenta (naručioca posla) veza sa agencijom za istraživanja ovakve vrste. O tome kako izgleda proces malo kasnije.

U to, ko je naručio posao, ne želim da ulazim, ali ko god to bio neke stvari su nedopustive sa stanovišta upitnika koji se koristi (kvalitet podataka) kao i broja nepreciznih pitanja (koja opet mogu da se podvedu pod kvalitet podataka), kao i određena pitanja koja mogu imati veze sa korisnicima mobilnih telefona ali više izgledaju kako slobodan dodatak u cilju nasumične analize stanja nacije, a na račun klijenta.

Zamerke i ispravke:

Da li koristite SMS i u kojoj meri? Da li koristite MMS i u kojoj meri?

U slučaju analize korišćenja ovakvih servisa analiza ovakvih odgovora ne može da se iskoristi do kraja kao relevantan podatak. Pred pitanje bi bilo “da li vaš mobilni telefon ima mogućnost slanja MMS poruka?”.

U slučaju da je upitnik kopija stranog, vrši se adaptacija za lokalno tržište.

Ako želite da odgovorite na pitanje, kolika vam je plata?

Nemam problema sa time da odgovorim kolika mi je plata. Ali koja plata, bruto ili neto? U kojoj valuti?

Demografska pitanja koja su otvorena (omogućavaju anketiranom da slobodno odgovori) su nedopustiva.

Očekivana pitanja za analizu korišćenje mobilnih telefona se tiče servisa koji se koriste, stepen upoznatosti sa mogućnostima koje se nude, očekivan i dobijen stepen usluga i rangiranje prema kategorijama…

Sve u svemu imao sam skoro isti broj pitanja za anketara, što je nedopustivo.

Da li neko nije radio svoj posao i jednostavno kopirao postojeći upitnik bez ulaženja u problematiku, ili upitnik nije prošao kvalitativnu analizu, ili je neko maskirao upitnik o stanju u društvu kroz upitnik o mobilnoj telefoniji, ne znam.

Kako proces zaista izgleda ili može da izgleda?

Pre biranja agencije, potrebno je znati kakvi podaci klijentu trebaju, da li postoji već određeni upitnici na tu temu, kakav je očekivani izlaz analize (slajdovi, baza podataka koju klijent kasnije analizira, …) i koje su ciljne grupe. Naravno, postoji još nekoliko ulaznih parametara koje agencije traže kako bi kvalitetno mogle da pripreme ponudu i postave eventualna pitanja.

Nakon odabira agencije (na primer GfK) koja nudi usluge telefonskog anketiranja, ulazi se u proces analize postojećeg (ako postoji) ili kreiranje novog upitnika. Upitnik može veoma ličiti na algoritam, sa grananjima, vraćanjem u tok, višestrukim odgovorima i sl. Sve u svemu, pitanja moraju biti jasna, ne dvosmislena, sa pravilnim mogućim odgovorima (i što je najvažnije u skladu sa realnošću).

Po prihvatanju upitnika, a sve u dogovoru sa klijentom, prolazi se sa anketarima kroz upitnik kako bi i njima bilo jasno kako treba da se postave prema anketiranima, kao i da budu utrenirani kako da odgovore.

Bitne izmene upitnika mogu da se dese u ovom koraku, gde anketari postave eventualno pitanje na koje ne postoji odgovor ili “lak izlaz”.

Da sumiram, ovaj veoma (eng. rather) dug članak.

Ne dopustite da u etar ode proizvod (u ovom slučaju upitnik), koji nije prošao kroz ruke profesionalaca (ne onih koji javno tvrde da jesu) koji to zaista jesu, kvalitativnu analizu i lokalizaciju.

Savetujte klijente, potrošite još par minuta/sati vremena kako bi klijent shvatio šta se uradili za njega. Tih par minuta/sati znači puno. Ne danas ali sutra da.

slični članci

iluzije kapitalizma – lekcija iz poslovne škole (9)

3000Ako bih se osvrnuo unazad i pogledao tekstove napisane na ovom blogu, i zamislio da sam na primer… neko ko nije nikada radio, drugog je pola ili jednostavno neko ko nema veze sa novim tehnologijama… verovatno bih pomislio o sebi tj piscu ovog ranije pomenutog bloga da živi na nekoj drugoj planeti, gde postoji poštovanje klijenata, radnici ne viču jedni na druge, nedajbože možda Švedskoj.

Ideje koje bi mi pale na pamet bi izgledale otprilike ovako…

Kakav srebroljubac!

Samo o parama misli!

Kakvi odnosi sa klijentima? Trebaju biti na nivou međusobne komunikacije virusa.

Zaposleni nam trebaju zbog robovske radne snage. Nismo u feudalizmu, ali nam se mnogo sviđa.

Činjenica je ta da je sve moguće i zavisi od toga kako se postavite, kakve standarde prema sebi i prema klijentima i zaposlenima imate.

Mislim da sam mnogo naučio, mnogo znam, mnogo mogu da primenim. Za razliku od mnogih koji su uglavnom laki na razgovoru.

Na primer, ovaj tekst bi neko sjajno ispričao. Ali ga nije napisao.

Ako se uspeh meri “opipljivim” (eng. tangible) “stvarima”, mogu da kažem da ne posedujem vozilo/nekretninu/xxx (“stvari” koje veoma puno koštaju). Iskreno, niti ih jurim. Sem možda “sigurnog” krova nad glavom ;) .

Na ovom putu “uspeha”, želim da podelim sa svima koji žele da čuju, realne priče i situacije.

Jedina stvar koja me zanima je da li uživam u onome što radim?

slični članci

o tome kako realno izgleda posao konsultanta – konsalting (7)

Burden Iron Works-20SASTANCI i ZATVARANJE “SITUACIJA”

Svakog petka ili ponedeljka (u zavisnosti od dostupnosti vođe projekta) prolazimo kroz otvorene stavke, rokove, akcije za naredni period i pomeranje u vremenu za pojedine delove projekta.

Nikada to nisu laki sastanci jer svako ima svoje viđenje problema koji su se pojavili. Kao onaj koji pruža usluge, morate biti “odrasliji”, mirniji, staloženiji u toj komunikaciji.

Dobro pripremljen sastanak je pola posla gotovo, tako da prikupljanje potpisa zatvorenih stavki, mogu da se obave i u jutarnjim satima pre sastanka dok se ljudi još pripremaju za radni dan, izgleda kao sjajan početak pripreme.

PRISTUP “SISTEMU”

Iako je pristup sistemima sa privilegijama poput administratora (boga) interesantno i lepo, nimalo nije prijatno ako se kojim slučajem nešto desi sistemu (bazi podataka, backup ili file serveru, domenskom kontroleru…) tako da je uvek preporučljivo tražiti READ-ONLY pristup.

Tako ćete biti sigurni da radite sa najneophodnijim funkcijama ili u slučaju da postoji oprema za testiranje pravite dokumentovano rešenje bez upliva stranih faktora.

DOKUMENTOVANJE

Uvek dokumentujte svoj rad i forsirajte pregled završnih stvari makar jednom nedeljno. Stvari se zaboravljaju, a može da se desi da ste potpisali nezgodan dokument kojim se obavezujete rokovima.

Kao konsultant najbitniji element marketinga je živa reč koja se prenosti od usta do usta, od sadašnjeg klijenta do potencijalnog.

slični članci

vizija budućnosti

IMG_0084.JPG Stojeći u redu za taxi u sred Dubaija posle napornog dana na sastancima mala indijska porodica (cca 6 članova) je stajala pored.

Devojčica od svojih 6-7 godina je igrala igrice, surfovala internetom, družila se na nepoznatoj socijalnoj mreži, slala sličice i ko zna šta još.

Većina nas koja piše i čita blogove, razvija software-e, dizajnira za novac i bavi se generalno poslom kojim se… well… bavi, ovo bi se činilo simpatičnim.

Mislim da smo dosta jednostavno prihvatili tehnologije, software, metode programiranja i generalno učili puno kako bismo shvatili “šta se to dođavola događa” među tim kompjuterima.

Gledajući celokupnu priču o kompjuterima i onome što ih okružuje, generalno mogu reći da stvari postaju jednostavnije, povezuju se lakše i koriste.

U “našim” godinama konzumirali smo većinu “tehnike” na relativno miran način.

Klinci koji dolaze će imati većinu stvari “instant”.

Ko su dobitnici a ko gubitnici?

Sve zavisi od trenutku u kome živimo.

Za 10 godina, nećemo moći kvalitetno da pratimo tehnologiju dok će naši mladunci to raditi sa lakoćom, odrastajući u informatičkom društvu.

Njihovo prihvatanje trendova ili biranje kvalitetnog sadržaja će biti istančanije.

Verovatno će im i stepen sećanja na ideje od pre 2 godine biti slabiji, ali tada već niko neće mariti. Ideje, servisi, software će biti potrošna roba tipa hita dana (eng. flavor-of-the-day).

Želim nam mirnu budućnost.

Ne činite zlo – na putu Engleska (3)

200810112227.jpgPre 10 godina bio sa gost kompanije Eveque, proizvođača sportske opreme za decu. Svrha je bila uvođenje vrhunskih sportskih učila u srpsko obrazovanje za decu do 4-16 godina starosti.

Ne činite zlo – je osnovno geslo Google-a.

Eveque je osnovao George Bunner, razvijajući ideju o tome kako sportsku opremu prilagoditi mlađoj deci i pokazati im lepote atletike. Sva postojeća oprema za atletske aktivnosti je usmerena za korišćenje od strane starije dece, mora se pažljivo koristiti i može dovesti do povreda.

Continue reading

firmin čovek – trenutak istorije (13)

http://artofmanliness.com/2008/10/12/revisiting-the-organization-man

200810130722.jpg

Kada je publikovana 1956 godine ubrzo je postala bestseler. William H. Whyte je ponudio sažetu procenu vrednosti i etike društva 50-tih godina prošlog veka. Obeleženi svojom relativnom apatijom prema politici, filosofiji i pobuni, takozvana “Nečujna Generacija”, je dolazila u doba kada stasava za rad. Cilj mnogih ljudi iz srednje klase ovog vremena je zapošljavanje u nekoj korporaciji, radeći na predan način, krajnje lojalno, pomerajući se u strukturi, kako bi na kraju uživali u sigurnoj penziji.

Whyte je postao uznemiren shvativši sa kakvim entuzijazmom i prihvatanjem su novozaposleni spremni da zaborave svoje želje i individualnost naspram korporacije. Bio je potpuno obeshrabren količinom pritiska, u vidu novih socioloških mantri, koje su ih terale na takvo ponašanje.

Sociološki naučnici ovog perioda su predlagali da je čovek najsrećniji kada pripada, i da je “pripadnost” jedna od najvažnijih karakteristika potencijalnog radnika. Ova “socijalna etika” je omogućila jačanje kooperativne grupe nad pojedincem. Vrlina 50-tih godina je bila sposobnost da se slažete sa ostalima. Uloga menadžera, onog koji usmerava zajednički rad, je bila na visokom nivou i vrednovana, dok je uloga lidera bila degradirana.

U slučaju da grupa ima lidera, to bi značio da stanovišta svih članova nisu podjednako vrednovana. Whyte je verovao da su ovakve ideje fatalne za identitet i inovaciju kod pojedinca. Tvrdio je će vrednovanje “pripadnosti” iznad genija i liderstva dovesti do smanjenja individualnog razvoja i zadovoljstva kao i progresa društva i poslovanja.

Naravno, želja “nečujne generacije” da postane “firmin čovek” nije potrajala dugo, kako ih je nasledila generacija “bebi bumera”, koja je odrasla u vreme Watergate-a, Vijetnama i nemira oko pokreta za ljudska prava. Ostrašćeni od poštovanja organizacija za koje su ih učili da predstavljaju oslonac društva, mladi su otvoreno i aktivno dovodili u pitanje vladu, religiju, posao i prosvetu. Standard pripadnosti je u potpunosti izvrnut, vrednost pojedinca se meri stepenom njegove individualnosti i nezavisnosti od tradicionalnih standarda povinovanja. Sve se svelo na to da radiš svoju stvar. Vrednost individue je nadvladala vrednost organizacije.

Danas u Srbiji se primećuju dve struje:

  1. Svi rođeni do 1980.godine koji su naučili da biti “firmin čovek” znači dobar put i na neki način sigurnost
  2. Ostali, koji ne daju ni 2 lule duvana na lojalnost i standarde i rade šta ih zanima.