Tag Archives: naplata

Memento mori

Memento mori – lekcija (51)

Memento Mori

Memento Mori – Ramunas Geciauskas via Flickr (CC BY 2.0)

Tok tekstova na ovom blogu je dobio zaokret ka svrsi preduzetništva i tome kako ga preživeti bez (kakvih takvih) posledica.

Memento mori (Seti se da si smrtan) ili

Respice post te! Hominem te esse memento! Memento mori! – Pogledaj iza sebe! Seti se da si ipak čovek! Seti se da si smrtan!

Onda kada postaviš sistem i poslovni procesi idu kako treba, nema problema sa naplatom, kada si stvorio menadžement i sektore u kompaniji, kada mnoge standardizovane stvari radi neko drugi, papirologija u firmi i van nje šeta širom tvog poslovnog sveta – seti se – nešto novo (i problematično) će doći.

Niko ne očekuje špansku inkviziciju

Niko ne očekuje špansku inkviziciju – Monti Pajton

O da… snaći će vas nešto nepredviđeno. I nikada nećete biti kompletno spremni. Ali je jedna stvar bitna. Sve što će vam se desiti, već se nekome desilo. Poreske vlasti i kontrola, klijenti koji vas tuže ili koje tužite, problemi sa zaposlenima, fiskalni problemi, kursne razlike, potraživanja… Imate sreće da ste odrasli u zemlji u kojoj mnoge stvari čujete ili vidite i pre nego što uđete u posao.

Iskoristite znanje i iskustvo oko vas da se spremite (makar teorijski) o svim problemima koji mogu da vas snađu. Razmislite o tome gde potencijalno škripi posao i obradite temu. Ne do kraja, već informativno da znate kako da reagujete u početku. Za dalje angažujte profesionalce.

Svrha posla

Svrha posla koji si napravio preduzetniče, je da ti omogući da napraviš korak unazad i sagledaš šta si napravio i da iskoristiš vreme, koje ti sistem, koji si napravio, omogućava.

Zakopavanjem još dublje u posao donosi samo tiho i sporo (nekada i brzo) propadanje. Izbegni zatrpavanje poslom. Jer nikome ne trebaju mučenici.

Korišćenje vremena

Izbegni zamku u koju su mnogi upali a to je da ne dopustiš sebi da se odmakneš i iskoristiš vreme koje si dobio na raspolaganje na najbolji mogući način. Na hobije i prioritete koji nemaju veze sa poslom. Na prijatelje i porodicu – naravno, obrnutim redom.

Vreme koje dopustiš, da ti kompanija koju si stvorio pruži, iskoristi pametno. Kao i uvek, tuđa ruka svrab ne češe. Vreme (i novac) će otići na početku, na sve one poroke koji su svojstveni ljudima. Najbitnije je da vreme (i novac) budu potrošeni najmanje moguće. I naravno da će – svako ko se osvrne – videti da je ipak malo više potrošio. I neka ti ne bude žao. I potrudi se da se završi sa najmanje posledica. Po zdravlje i finansije.

Sledeći korak

Ali sledeći korak mora biti na boljem putu. Zaboravi da si (možda) straćio vreme i keš. Bilo i prošlo. Idi dalje. Idi ka cilju. Makar to bila i penzija.

Brooklyn Brewery

Američki san

Brooklyn Brewery

Bruklinska pivara – Lucius Kwok via Flickr (CC BY-SA 2.0)

Sledeći citat je iz knjige “Škola piva” Stiva Hindija i Tom Potera – osnivača Bruklinske pivare, na temu preduzetništva

…preduzetništvo  je osnova Američkog sna. Mislim da svaki školovani, ambiciozan amerikanac ima san o pokretanju sopstvenog biznisa u svom srcu. U Americi, ideja da “Ti to možeš” je urezana u glavu svakog od nas, od dana kada uđemo u obdanište do dana kada napustimo srednju školu i pokušamo da započnemo sopstveni posao ili počnemo da radimo za nekog drugog ko je već započeo svoj posao…

Kada sam pročitao “Ti to možeš” – slatko i prijatno (ali i kiselo) sam se nasmejao.

Ti to ne možeš – Bolje radi za drugog – Kako ćeš da se snađeš – su rečenice koje mi padaju na pamet.

Mnogo puta su naši roditelji i njihovi roditelji a i prijatelji imali prilike da vide da sistem baš i ne dozvoljava razvijanje preduzetništva. Shvatili su da najbolje prolaze oni koji ćute i rade za velike predatore grabljivice (država?).

Plata je veća u državnoj ustanovi nego u preduzetničkom poduhvatu. Jedino mesto koje ima sigurnu naplatu i prihode je država.

Ali zašto ovakav članak? Zar ovakva priča nije kontraproduktivna? Zašto je uopšte spominjem?

Zato što svako ko želi da drži život u svojim rukama i promeni svet oko sebe mora da bude svestan sveta u kome živi. Ne očekujte  pomoć ili srebrni metak. Očekujte da vam neće biti lako. Biće teško. Ako dovoljno dugo uspete da izdržite i narastete organski i postanete relevantni – uspeli ste.

Sretan put.

birokratija

Poslovni model države

bureaucracy kills innovation

Birokratija ubija inovaciju – Manolis Skantzakis via Flickr (CC BY-NC-ND 2.0)

McDonalds je u poslu sa nekretninama.

Amazon se bavi fizičkim magacinima i skladištima podataka.

Parking servis je u poslu naplate kazni.

Već duže vreme razmišljam o tome šta predstavlja porez, zbog čega postoji i za šta se koristi. Sve je to zbog situacije u kojoj se pronađe preduzetnik/privatnik (ovo ponekad zvuči negativno kao da smo zlikovci) kada ozbiljan posao i protok novca (eng. cash flow) ugrozi egzistenciju firme.

Kako to?

Kao firma, za svaki račun koji izdam moram odmah platiti (ili na kraju obračunskog perioda) PDV koji sam iskazao. To znači da ne mogu da čekam naplatu novca i time platim PDV već se forsirano bavim jurenjem klijenata koji treba da plate. Update: novim zakonom od PDVu stvari su malo relaksirane i plaćanje PDVa postaje normalniji proces. Naravno – samo ako vaša kompanija nije malo veća i ima veći obrt (neto promet od 50 miliona dinara cca 450k €).

Svako izdavanje računa je gledanje u zvezde sa pitanjem: da li će mi platiti na vreme?

Situacija sa velikim obrtom računa

Kada su u pitanju veliki maloprodajni lanci, situacija je drastično drugačija. Kupci daju direktno gotovinu koja se automatski prosleđuje gde treba. Dobavljači ispostavljaju račune koje zatim lanci koriste za odbitak PDV-a. Način na koji ovi lanci manipulišu novcem i bave se svojim dobavljačima je druga priča.

Realno, ako prodaješ intelektualni rad, imaš problem. Ako si posrednik ili krajnji prodavac u daleko si boljoj poziciji jer se jednostavno igraš ulaznih i izlaznih računa. Sa ograničenim rastom koji direktno zavisi od razlike u ceni.

Kome je sistem namenjen?

Ispada da je poreska politika zasnovana na podsticanju velikih obveznika i trgovina.

Ali šta se dešava sa malim kompanijama koje proizvode ili prodaju intelektualne usluge?

Imam osećaj da država (ili birokratija) direktno koči firme koje žele da posluju punim plućima jer moraju da se paze da ne rastu koliko to zahteva tržište.

Razumevajući potrebe državanog aparata i održavanja samog sebe, da li taj isti aparat može da mi pomogne da održim i ja sebe? Kazne za kašnjenje u plaćanju PDV-a kreću od 100.000 dinara po poslednjoj informaciji. A taj novac negde mora da se naplati tj krajnji kupac treba da plati obogaćenu uslugu uvećanu za taj iznos.

I da se vratimo priči o poslovnom modelu. U kom poslu je država?

Da li je država u poslu naplate kazni?

IVukSitIOvceNaBroju

Posao u kome svi dobijaju

I Vuk Sit I Ovce Na Broju

Realnija FEMA uputstva za pravljenje kuća u Nju Orleansu

Englezi kažu Win-Win situacija. Svi mi na kraju radimo za novac.

Neko bi rekao da radimo za kolektivnu iluziju ali o tome na nekom drugom mestu.

Kako svi pokušavamo da plivamo, to znači i da strana koja traži servis i ona koja nudi servis, treba da bude zadovoljna i na površini. Klijent treba da dobijenom uslugom bude u mogućnosti da svoj posao radi bolje, profitabilnije, stabilnije.

Sa naše strane, mi nudimo servis ili uslugu koja će zadovoljiti klijenta. I to radimo za novac.

Nikada ne sklanjajte pogled sa cilja

i

Ne plačite nad prosutim mlekom

Tako da situaciju u kojoj je klijent zadovoljan a vi nezadovoljni nikako nije pozicija u kojoj ste želeli da se nađete. Ako radite posao na kome niste profitabilni bolje je ili ga ne raditi ili ga uopšte ne naplatiti (pro bono).

Posao koji niste radili vas neće progoniti noćima (postao je tuđ problem), dok posao koji niste naplatili se neće često vraćati u vaš život (ljudi imaju ponekad osećaj krivice).

cash-flow.gif

Formiranje cene – slučaj konsultanta

cash_flow

Odlivanje novca

Kako se formira cena u slučaju pružanja usluga?

Zaista teško pitanje.

U najvećoj meri zasniva se na tome šta želite kao kompenzaciju za svoj rad. Neko traži slavu, neko novac, nego mnogo novca. Postoje različiti putevi.

Prvi i najočigledniji je: koliko želite mesečno da zaradite?

U Srbiji na željenu platu morate dodati poreze i doprinose koji vam ulaze u penzijski fond i medicinsko osiguranje. Zatim tu su porezi i doprinosi koje FIRMA mora da plati državi za platu koju isplaćuje. Zbir ova dva seta poreza i doprinosa se obično zove bruto2. Konačna cifra koliko košta je približno plata + 75%.

Ako pređete u grupu onih čiji je neto prihod preko određene granice (menja se svake godine) platićete još 10% od razlike između sume neto plata u godini minus granica određena od strane poreske uprave. Olakšavajuće okolnosti su staranje o licima kojima treba izdržavanje (stari roditelji, deca, …) i u još ponekom slučaju.

Kako bi bili na sigurnoj strani na celokupnu cifru do koje stignete stavio bih još 15% za operativne troškove kao što su nepredviđene okolnosti ili potrebe (dodatno medicinsko osiguranje, dodatno životno osiguranje, zasebni penzijski fond, …).

Do sada je konačna cifra porasla.

Sada stižemo do procene koliko MOŽEMO i koliko ćemo ZAISTA raditi.

Cifra od 240 radnih dana u godini izgleda realno. Takođe, realno je očekivati da ćete ZAISTA raditi i NAPLATITI trećinu tog vremena.

Tako dolazimo do cifre koliko MOŽE da košta radni dan. Deleći dan na 6 realnih i efektivnih radnih sati stižemo do cene radnog sata. I kada ste sve predvideli shvatate ispod koje cene NIKADA ne smete da idete.

U čitavu kalkulaciju ne ulaze troškovi računovodstva, prostora, opreme (i amortizacije iste), telekomunikacionih troškova (telefon, internet).Uključite dodatne troškove i videćete koliko trebate da zaradite da biste pokrili se troškove.

Druga strana medalje je žongliranje prihodima i rashodima. Tzv cash-flow je ponekad igra mačke i miša između vas i korisnika vaših usluga. To je kompletno druga priča i o njoj nekom drugom prilikom. Obračun plate i troškova

index-main.jpg

Daljinski rad

Uglavnom pokušavam (i uspevam) da posao radim od kuće ili već nekog mesta koje nije klijentov prostor. Trudim se da vreme koje bih proveo u transportu iskoristim maksimalno za potrebe klijenta. Nekom bi izgledalo čudno da sam plaćen da (možda) radim i nemam nikakve kontrole. Jednostavno, klijenti veruju u dodatnu vrednost mog rada van njihovog prostora.

Index_main

Ovaj post je o načinu na koji stići do toga da je klijent spreman da prihvati daljinski rad koji nije opipljiv (ne vidi vas) a koji treba da kompenzuju (novcem).

Kada god postoji problem na udaljenoj lokaciji a ponekad nije u okviru posla a imam vremena, pomognem. Time pokažem koliko bih uštedeo vremena i novca dolazeći. Sa druge strane, maksimalno iskreno i realno naplaćujem svoje vreme.

Bitno je da vam klijenti veruju i da ih ne lažete, ne iskrivljujete istinu, pojednostavite tehničke probleme/detalje/situacije i ne pokušavate da govorite sa visine kada se priča tiče njihovog posla.

Sve ostalo dolazi samo :) .