…ljudi se osokole i počnu da lete. Kako to izgleda iz neke druge perspektive?
Airspace Rebooted od ItoWorld-a na servisu Vimeo.
Popularity: unranked [?]
Čini mi se da je to oduvek bio
na …a moja Barbika će imati iPhone… – veče u životu srpske kompanije (7)Mene u ovom trenutku zabrinjav
na …a moja Barbika će imati iPhone… – veče u životu srpske kompanije (7)Na to i mislim. Kao ni naši ro
na …a moja Barbika će imati iPhone… – veče u životu srpske kompanije (7)Zanimanja? Uh, sve se više boj
na …a moja Barbika će imati iPhone… – veče u životu srpske kompanije (7)16/06/2010 | Nema komentara
Definitivno rečenica koja me je nasmejala i sažela problematiku poslovanja u svakoj zemlji.
Meni ne treba računovođa koji radi po zakonu, takvih je pun svet.
Meni treba neko ko je radio na ivici.
Mnoge stvari se rade iz zemalja u kojima su neke stvari legalne ili koje omogućavaju kreativne načine oporezivanja.
Popularity: unranked [?]
24/05/2010 | Nema komentara
Posle par meseci čekanja Malkom Gladvel je postavio članak koji sam nazreo kroz komentare čitaoca New Yorkera a tiče se preduzetništva.
Kao potvrda članka, komentar se ticao iskustva čitaoca koji je ujedno i računovođa.
Iz prve ruke mogu da potvrdim da su preduzetnici čudna sorta i da uvek znaju šta rade. Ako i neki njihov korak, ponekad izgleda kao ne promišljen, budite sigurni da itekako znaju šta rade.
Prema članku, preduzetnici su grabljivci, koji čekaju pravu priliku sa minimalnim rizikom. Sada bi mogli da se uspijamo i nećkamo i pravimo nevešti ali je…
U stvari, naravno da je sve tačno. Glavna fora je u tome videti ono što drugi ne vide, bar neko vreme i akumulirati početni kapital.
Popularity: 1% [?]
…ljudi se osokole i počnu da lete. Kako to izgleda iz neke druge perspektive?
Airspace Rebooted od ItoWorld-a na servisu Vimeo.
Popularity: unranked [?]
Posle predavanja Dejana Nikolića na Etrgovini 22.aprila (E-commerce u Srbiji: Od raja do pakla i nazad) poželeo sam da komentarišem ali je koncept Etrgovine takav, da vremena za to nema.
Izgledalo je šaljivo, cinično na sopstveni račun ali ukus u ustima je sada ok gorak posle drugog slušanja.
Adria Media je velika izdavačka kuća koju percipiraju kao bitnog igrača u štampanim medijima i reči koje izgovore imaju težinu. Kada tako renomirana organizacija prikaže studiju slučaja o pokušaju online prodaje proizvoda (dizajnirani elementi koji se prodaju uz časopis) i planu prodaje (koji kao da ne postoji) izgovori sledeću rečenicu o momentu kada ne kontrolišu situaciju sa prodajom:
Nekako će da se reši
to šalje pogrešnu poruku svima onima koji i razmišljaju o online biznisu da moraju da se pripreme na svaki mogući način za svaku situaciju. Jer i najgori plan je i dalje plan na osnovu kog može da se radi.
Komentar kolege posle predavanja je bio
ne počinješ pametno i završiš glupo
Update: nakon malo više komunikacije sa Dejanom Nikolićem koja nam se nije dala na Paliću, shvatio sam da pripadam manjini koja je pogrešno shvatila kompletnu prezentaciju.
Sigurno sam očekivao “oštriju” priču i drugačiji ton zbog same teme.
Hvala Dejanu na ukazanom vremenu i komentarima. Jer
nema o’ruk sistema i oslanjanja na sreću
Popularity: unranked [?]
23/04/2010 | 3 Komentari
Pošto vebsajt?
Zavisi koga pitate i za šta vam treba.
Ako ste samostalni i imate iskustva i treba vam jednostavna stranica… verovatno možete i sami da završite posao. I to je sasvim ok. Sa skoro 0 (nula) budžetom možete da završite puno koristeći društvene mreže, besplatne verzije servisa, jednostavni hosting.
Ako želite bilo šta ozbiljnije čeka vas ozbiljno stavljanje prsta na čelo i stara dobra olovka i papir, ili bar neki program za tabelarne kalkulacije.
Gledajući predavanje g. Živaljevića na Etrgovini je pokazalo (više puta poslednjih godina) da shvatanje produkcije web site-a zahteva vreme, ljude (veći broj) i novac. Slajd broj 39 (u prezentaciji dole) prikazuje presek troškova ODRŽAVANJA sajta u privatnoj režiji.
Takođe većina stvari može da se i outsource-uje i onda bavljenje autorskim timom košta manje ali i dalje košta. Da li ste ikada stavili na papir koliko to na kraju košta za godinu dana?
Slična iskustva ima i g. Malik iz eZadra (izvori – Live-e.tv i Miloš blog), na seminaru o Internet oglašavanju, koji je objasnio kako funkcioniše život portala kao i troškovi koji postoje uz naravno i profit (gde leže).
Ono što je samo blago napomenuto je koliko košta izrada Web site-a (ipak u daljem tekstu vebsajt). Kao odgovor na pitanje, g. Malik je rekao – dosta. Ali nije rekao mnogo jer je prošao kroz stavke dole navedene i razumeo o čemu se ovde priča.
Za kvalitetnu distribuciju sadržaja, kreiranje sadržaja, SEO i oglašavanje potreban je kostur koji vlasnik ili uređivački tim “pune”. Takav sistem košta.
Sve je u redu kada pravite u kućnoj radinosti projekat i finansirate ga svojim vremenom, sposobnostima i uz pomoć prijatelja. Ako želite da pređete na sledeći nivo, stvari počinju da koštaju.
Sve gore nabrojano ne sme da napusti papir a da nije uvršteno u biznis plan ili bar plan troškova.
Ispustite neki od elemenata i imate problem u najavi. Svi gore pomenuti ljudi koštaju iako nisu na vašem platnom spisku (pored onih koji jesu i kreiraju sadržaj). I njih neko mora da plati, i oni su nečiji.
Kada postavite pitanje “pošto vebsajt” budite spremni da odgovorite i na ostala pitanja:
Poslednje pitanje je uvek škakljivo ali ako realno date informaciju dobićete realan odgovor šta je za te novce realno dobiti. Bilo koja firma koja drži do sebe i kvalitetnog poslovanja neće preuzeti uzaludan projekat koji nema budućnosti i koji ne može staviti u svoj portofolio.
Popularity: unranked [?]
20/04/2010 | 2 Komentari
McDonalds je u poslu sa nekretninama.
Amazon se bavi fizičkim magacinima i skladištima podataka.
Parking servis je u poslu naplate kazni.
Već duže vreme razmišljam o tome šta predstavlja porez, zbog čega postoji i za šta se koristi. Sve je to zbog situacije u kojoj se pronađe preduzetnik/privatnik (ovo ponekad zvuči negativno kao da smo zlikovci) kada ozbiljan posao i protok novca (eng. cash flow) ugrozi egzistenciju firme.
Kako to?
Kao firma, za svaki račun koji izdam moram odmah platiti (ili na kraju obračunskog perioda) PDV koji sam iskazao. To znači da ne mogu da čekam naplatu novca i time platim PDV već se forsirano bavim jurenjem klijenata koji treba da plate.
Svako izdavanje računa je gledanje u zvezde sa pitanjem: da li će mi platiti na vreme?
Kada su u pitanju veliki maloprodajni lanci, situacija je drastično drugačija. Kupci daju direktno gotovinu koja se automatski prosleđuje gde treba. Dobavljači ispostavljaju račune koje zatim lanci koriste za odbitak PDV-a.
Realno, ako prodaješ intelektualni rad, imaš problem. Ako si posrednik ili krajnji prodavac u daleko si boljoj poziciji jer jednostavno igraš se ulaznih i izlaznih računa.
Ispada da je poreska politika zasnovana na podsticanju velikih obveznika i trgovina.
Ali šta se dešava sa malim kompanijama koje proizvode ili prodaju intelektualne usluge?
Imam osećaj da me država direktno koči da poslujem sa punim plućima jer moram da se pazim da ne rastem koliko to zahteva tržište.
Razumevajući potrebe državanog aparata da održava samog sebe da li može da mi pomogne da održim i ja sebe? Kazne za kašnjenje u plaćanju PDV-a kreću od 100.000 dinara po poslednjoj informaciji. A taj novac negde mora da se naplati.
I da se vratimo priči o poslovnom modelu. U kom poslu je država?
Da li je država u poslu naplate kazni?
Popularity: unranked [?]
Kratko rečeno Non Disclosure Agreement ili kako englezi vole da kažu Confidentiality Agreement.
U poslednjih par meseci sam potpisao toliki broj NDA dokumenata da više ne znam o čemu smem, o čemu ne smem i o čemu ograničeno smem da pričam. Nekada su dugi 2 stranice a nekada narastu na 10-tak.
U stvari sve je to u redu kada ste radna snaga u najam, jer je svrha da je posao završen i naplaćen. Ko će dobiti hvalospeve, PR vrednost, centralno mesto u medijima vas se ne tiče.
Uvek je prijatno videti projekat koji je nastao od vašeg ili znoja vaše ekipe, kako raste i evoluira, pojavljuje se na naslovnim stranama i televizijskim ekranima. Najveći problem je što ne možete da se hvalite
.
U stvari, ne možete da reklamirate svoj rad.
Smešna situacija se svodi na ovo. Dođete kući i kažete, potpisao sam odličan ugovor sa odličnim uslovima, a kada vas pitaju ko je klijent i šta se radi, odgovor je ne mogu da kažem.
Sa pravne strane odgovornost za čuvanje poverljivih informacija se ne završava na vama već na sve učesnike u projektu, kako zaposlene tako i podizvođače, sa kojima morate imate slične ugovore.
Popularity: unranked [?]
