Tag Archives: Poslovanje

Cash in Hand

Ko se boji online biznisa još?

Novac u rukama - Cash in Hand/Stuart Crawford via flickr (CC BY-NC-ND 2.0)Dole navedeni tvitovi su na temu javne rasprave koja se desila 18.novembra 2012.godine. Nažalost nisam bio prisutan sem kroz online komunikaciju Twitterom sa učesnicima u raspravi. Još jednom nažalost nisam imao prilike da čujem pitanja i odgovore koji su se desili na licu mesta ali sam pokušao da iznesem sve ono što muči preduzetnika, šta možda tišti državu da ne krene putem puštanja sloboda u online biznisu kao i ljudski momenat koji svako preskače.

 

https://twitter.com/irecevic/status/258997534456958976






Neki od izvora u poslednje vreme koji govore o različitim aspektima problematike online biznisa iz Srbije za unutrašnje i spoljnotrgovinsko poslovanje.

Realno je da naša “stara” industrija ne može da izvede povećanje proizvodnje i prodaje i da doprinese tom izlazu iz krize.

Još je realnije da mnogobrojni izvoznici koji potpadaju pod kategoriju 931 (ako se pitate šta je to kategorija 931 onda biste mogli da pogledate republički zavod za statistiku gde se nalaze informacije o izvozu i uvozu, i pod kojom mogu da potpadnu sve one stavke koje nisu proizvodnja materijalnih stvari) nisu vidljivi državi dok preostalih 900 i kusur kategorija obuhvata detaljnu sistematizaciju izvoza jedne zemlje – uglavnom materijalnih stvari – jesu.

Sa druge banke itekako znaju šta celokupna srpska ekonomija u senci (internet ekonomija) i koliko doprinosi uvozu. Svi ti devizni prilivi se raspoređuju itekako dobro i zna se koliko odlazi novca na izvoz i uvoz koji je vezan za internet.

Mislim da država ne zna koliko online poslovanje donosi i koliko ljudi može da uposli.

Online biznis omogućava maloj firmi da bude prisutna na svetskom tržištu i da radi nišne poslove. Ne treba da angažuje hiljade ljudi i birokrata kako bi radila izvoz ili uvoz i proizvodila nešto. Stvar je jednostavna – dajte ljudima alate i mogućnost (naučite ih da pecaju) i brinuće se sami o sebi.

U jednom trenutku sam rekao da “net poslovanje tera ljude na efikasnost, veliki obim i brz promet informacija” što nije svojstveno ovom društvu. I nije. Ali se vremena menjaju i klinci (izvinite) nemaju vremena da se savijaju pod starom pričom da nešto ne može. Može i ima da bude. Ako ne lepim rečima onda glavom o zid. Neko će na kraju da tuži državu pred sudom u Strazburu o sprečavanju osnovnih ljudskih (poslovnih) prava za međunarodnu trgovinu malih i srednjih preduzeća.

Ako se državni aparat plaši da će neko pokušavati da izbegne poreze onda država ima ozbiljan problem u shvatanju svojih građana i privrede. Svi žele normalan i jednostavan život. Da mogu da kupe odeću, hranu, uživaju u nekim blagodetima kola, putovanja i sl. Sav taj novac mora da prođe kroz legalne tokove da bi mogao da se legalno troši. Sprečavanjem trgovine neće se izbeći problem.

Postoje internet milioneri u Srbiji i ne pojavljuju se. I plaćaju poreze. I većina radi preko stranih procesora i banaka. Na domaće banke  gledaju kao na lošu neminovnost zbog ne fleksibilnosti i rigidnosti koje dolaze od NBS i Ministarstva Finansija. Svaki preduzetnik ili preduzeće su kovači svoje sreće i odgovorni su za svoje poslovanje a ne banke.

Rekao sam vam da sam bolestan! - via mistyhorizon2003

Kako umiru kompanije – lekcija (42)

Rekao sam vam da sam bolestan! – via mistyhorizon2003

Ovo je neka vrsta čudnog kruga o preduzetništvu i na neki način se završava sa 42-gom lekcijom.

Većina će vam pričati o tome kako se kompanija pravi, kako preduzetništvo razvija ekonomiju – i sve tako nešto super.

Manje će vam pričati o tome kako kompanije umiru tj šta se to dešava i utiče da kompanija nestane. Iako ste imali prilike da vidite veliko kompanije tokom 90-tih (mada ih je bilo tokom čitave privrede SFRJ) kako propadaju, gomile ljudi koji odlaze sa otkazom u rukama… možda ne znate šta je iza svega stajalo.

Stvar je jasna i veoma očigledna. Što je kompanija veća, umire duže i bolnije.

Sledi lista stvar koje treba izbegavati, indikatore da će firma biti u problemu… Iz ličnog je iskustva i biće dopunjavana iskustvima drugih. Grupisana po organizacionim celinama i elementima poslovanja.

Rizici

  • Na svadbu i u posao se ide sa određenim stvarima. / U projekte ume da se ide srcem i nekim osećajem, ali je bitno imati dovoljno informacija da bi se donela neka odluka. Smislena ponajpre.
  • Rizici su svašta. / Uvek treba razmišljati o raznim vrstama rizika koja nisu samo posao. Tu su i ljudi, i odnosi, kupci/dobavljači… Blaga doza paranoje i razmišljanja mora da postoji. Glupo je ulaziti u bilo kakve odnose samo na osnovu reči.

Finansije

  • Finansije znaju šta da rade. / Finansije znaju šta da rade i posmatraju posao iz svog ugla. Neko mora imati širu sliku i paziti. Redovno praćenje finansijskih parametara je ključno u svakom danu života neke kompanije. Prestanite da pratite finansijske parametre i izgubićete osećaj o tome kako vaša firma stoji.

Administracija

  • Valjda ljudi znaju šta treba popuniti. / Svaka država ima birokratiju u manjoj ili većoj meri. Svi traže određene popunjene formulare. Ako ih nemate, sledi globa. Angažujte i advokate ako treba da biste bili u skladu sa propisima. Trošenje novca na kazne je glupo (osim ako nemate dobru vagu za analizu troškova/kazne).

Odnos prema poslu (opšte)

  • Onda kada misliš da svi rade svoj posao i sve je u redu. / Đavo je u detaljima – pitajte ljude šta i kako rade i šta im se dešava. Saznaćete mnogo koristeći malo vremena. Ništa se ne podrazumeva.
  • Prećutkivanje nekih dečjih stvari koje zaposleni i dalje imaju. / Ljudi idu linijom manjeg otpora. Firma nije stvar manjeg otpora. Samo zategnuto uz jasno postavljanje standarda.

Prodaja

  • Onda kada menadžment ne obraća pažnju na prodaju i da li je dovoljna da zatvori troškove koji postoje. / Pričajte sa računovođom, budite pronicljivi i razumite kuda novac odlazi. Ne obraćanje pažnje na prodaju je jednostavno glupo. Ako ne prodajete, nemožete zaraditi, isplatiti plate i platiti dobavljače. I da… nije samo posao zaposlenih da zovu – menadžement je tu da razmisli šta se dešava i kako reagovati strateški.
  • Veliki poslovi, velike fakture, veliko … sve. Ali dugo vreme naplate. / Logistički problem velikih isporuka je svuda isti u svakoj industriji. Rascepkavanje računa je normalna opcija. A obezbeđuje i bržu rotaciju novca. Ne budite megalomani. Nešto treba da plaća redovne račune.

Razni troškovi

  • Onda kada ljudi svojim putovanjima kompenzuju manju platu. / Plaćajte ljude kako treba i skalirajte posao u skladu sa mogućnostima. Širi se koliko je guber dugačak.
  • Troškovi hodaju na dve noge. / Glupo je ne kontrolisati troškove. Još gluplje ne biti detaljan u analizi troškova.
  • Jedan dobavljač za čitav život. / Ne vodite dobrotvornu organizaciju. Sa ok dobavljačima treba imati odnos, ali ih i treba testirati. Naravno ako je jedini iz industrije – raditi na realnim osnovama.

Nabavka

  • Onda kada nema kontrole nabavljanja sredstava za rad i održavanje. Ljudi obično predimenzioniraju stvari. / Ranije već rečeno … pratite troškove.
  • Dobavljači se isto tako trude da dobiju poslove. / Pravite svoje tendere. Ništa nije slađe neko smanjiti troškove tenderom. Nema nikakve veze sa tenderima na nivou države – raspolažete novcem svoje firme.

Ljudski resursi

  • Onda kada počnu da se zapošljavaju siledžije tj grubi ljudi koji treba da dovedu (samo) do povećanja produktivnosti. Ovo realno ima kratkoročne efekte. / Mnogi ljudi traže moć a manje novce, tako da žele više da imaju malu kinu u ljudima zbog osećaja moći. Uglavnom žele samo da dominiraju i drže za sebe tzv odgovornosti. Otkazivanjem saradnje pomažete ljudima koji rade za vas.
  • Pogrešno postavljeni odnosi. / Neko radi za nekoga u pravnim okvirima i za novac. Ne zaboravite da je obaveza vlasnika da obezbedi uslove za rad. Odgovornst za obavljene poslove je na zaposlenima. Odgovornost za realizaciju i ugovaranje je najviše na vlasnicima ili menadžerima. Pogrešno preuzimanje odgovornosti dovodi do lošeg vladanja i morala. Menadžeri su odgovorni za svoje podređene. Tačka.
  • Miljenici tj stvaranje miljenika vodi u problem. / Miljenici dobijaju najglamuroznije poslove. Loše. Ni po babu ni po stričevima. Najbolja politika.

Specifične funkcije

  • Onda kada specijalisti ne umeju da urade posao jer ne nemaju dovoljno informacija. Mogućnost za rizik koja ih je oblikovala ranije sada više ne postoji. Nesigurnost u sebe. / Obučavanje ljudi konstantno sa ponavljanjima u određenim intervalima. LJudi imaju tendenciju da zaboravljaju, pogotovu stvari koje ne koriste.

Menadžment

  • Kada krene da se oseća manjak kontrole i nedostatak upravljanja ljudima ljudi kasne na posao, odlaze ranije, ne izveštavaju o stanju projekata, izbegavaju klijente … / Kontrola se vrši sa menadžementom, mnogo vremena vlasnika koji još uvek nisu uključili menadžement u poslovanje…

Da sumiramo…

Ljudi / Menadžment / Troškovi / LJudski odnosi / Praćenje poslovanja

I za kraj…

Nikada, ali nikada nemojte biti ovakvi prema svojoj kompaniji. Sledi sigurna smrt.

Drvo u okviru Barnsove fondacije

Mudre reči pragmatičnih ljudi – lekcija (40)

Drvo u okviru Barnsove fondacije (Filadelfija, SAD)

Komplikuj da bi profitirao, pojednostavi da bi rastao.

U prvom trenutku kada sam pročitao i prošao rečenicu – samo sam to – prošao. U jednom trenutku – ova konstrukcija je imala zapaženo mesto u knjizi koju sam čitao i naterala me je da se vratim i razumem.

Komplikovano

Komplikuj da bi profitirao

Najveći profit leži u proizvodima ili uslugama koji naizgled jesu kompleksni ili ih mi tako shvatamo. I tada smo spremni i da ih platimo. I dalje smo na teritoriji nepromenjive ljudske prirode. Ljudi ne veruju jednostavnim stvarima jer smatraju da nisu dovoljno dobre. Stoga ih prodavci i čine kompleksnijim kako bi ih prodali skuplje.

Ovaj set ima 347 mogućih načina za korišćenje – pa?

Definitivno profit se nalazi u komplikovanju ili mistifikovanju stvari. Koliko? Koliko vam savest dozvoljava a ne koliko ste gladni novca.

Jednostavno

Pojednostavi da bi rastao.

U stvari obe rečenice su deo objašnjenja spoljnog i unutrašnjeg pogleda na poslovanje. Jednostavno pravljenje obima i širenje u smislu kapaciteta i treninga ljudi i procesa je u pojednostavljivanju. Jednom prilikom pre dosta godina imao sam prilike da zavirim sa druge strane pulta unutar McDonaldsa. Bio je to tekst koji je svaki zaposleni na toj kasi imao ispred sebe, svakog sata, svakog dana u nedelji.

Maksimalno pojednostavljena mantra prodaje i ciljeva firme.

Naš cilj su obroci

Jednostavnost nosi u sebi veliku dozu lakoće za koju ne treba visoka škola i dostupna je svakome. Unutar organizacije, ako postoji jedinica posla koja je jednostavna i ponovljiva i koja se pritom može naplatiti – predstavlja okosnicu rasta prometa i utrenirane ekipe. I ne treba bežati od jednostavnosti. Taj “obrok” svi moraju da znaju da prave, na najefikasniji način kako bi podmirili potrebu i otišli kući mirni sa poslom koji je završen.

Sa FONklama

Kako živeti marketing?

Organizatori FONklama  su me zamolili da preskočim priču o internet marketingu i da se pozabavim običnim marketingom.  Izgleda da je tog interneta bilo dosta.

Mogu vam reći da sam kao inženjer prvi put imao dodir sa marketingom na svom prvom poslu kao stalno zaposleno lice. Morao sam da prodam šta to ja zaista radim u kompaniji koja će za 3 godine da naraste na 50 zaposlenih. Svaki dan, nedelja, mesec, godina su bili neprestani koraci ka dokazivanju svoje svrsishodnosti. U kompaniji koja je imala skromne budžete za IT, svaka kreativnost sa postojećim resursima i 0 novca koji donose rezultate su predstavljali uspeh. Prvo lični a zatim i kompanijski.

I uvek – dokazivanje svrsishodnosti i lični marketing. Sam lični marketing se ne razlikuje mnogo od klasičnog – sem u širini publike koju treba da zainteresujete i aktivirate. Naravno sve zavisi šta je svrha tog marketinga.

Moji ciljevi su jednostavni – radi, naplati, edukuj i stvaraj nove stvari.

Odustao sam od svetske popularnosti, ego tripova, uticajima i sl. Po meni to je lični izbor koji zahteva puno angažovanje i previše ličnih odricanja. Prvo porodica i stari prijatelji, ljudi sa kojima radim i ok se osećam a onda sve ostalo.

Ako i imam fanova – nisam ih svestan. Bitno je Ili ste dobar čovek ili ne. Blogove koje možda čitate ili ne, tvitove, predavanja, snimke i sl – tu su iz čiste želje da podelim svoja i iskustva moje ekipe sa vama.

Da se vratimo marketingu. Sve gorepomenuto jeste marketing. I ne dolazi preko noći. Ne invazivni – već onaj spori koji vam se uvlači u pore. Džef Bezos (CEO jedne kompanije za koju ste verovatno čuli – Amazon) je to lepo opisao – “Kada imate planove na 3-4 godine onda imate mnogo sličnih konkurenata. Kada su vaši planovi duži npr na 7-10 godina onda imate veoma malo konkurencije.” Moj lični i planovi ljudi sa kojima radim je na duge staze sa jasnim ciljem.  Po meni to je pravi marketing – opisivanje onoga šta drugi mogu da očekuju. (Wired – Džef Bezos)

Marketing i sve aktivnosti koje imamo su sa tim dugoročnim ciljem u glavi.

Ali realnost nije ovakva. Mnogi klijenti koje ćete sresti na putu marketinga (ako odlučite da krenete istim) imaju u perspektivi sledeći mesec, kvartal ili tekuću i eventualno sledeću godinu i to sa ciljevima koji su direktno povezani sa prodajom.

Kako živimo u društvu koje nema mnogo kompanija koje imaju ciljeve koji nisu direktno vezani za prodaju – kategorija kompanija koje imaju kratkoročne prodajne ciljeve će vam biti primarni klijent.

Kako (pre)živeti marketing?

Moj inženjerski savet svima koji žele da uđu u marketing je sledeći:

Pravite svoj tim kao da pravite kola sa očekivanjima da neki delovi neće prvi put biti savršeni. Proces jednostavno traje i  pun je raznih neočekivanih prepreka. I suludih dobavljača i kupaca.

Ako želite da shvatite da vaši problemi nisu samo vaši već da se dešavaju i ljudima na drugim meridijanima čitajte sajt Clients From Hell.

Klijenti koji kasne sa plaćanjem, suludi dizajneri, čudni prodavci koje zapošljavate, menadžment koji neminovno morate da stvorite da biste ostali normalni… ili menadžement koji ćete postati na putu ka svojoj kompaniji… sve su to neminovnosti koje morate da prođete.

Ako bih vam rekao da će biti lako… biće pakleno.

Želim vam strane klijente koji će vam pokazati koliko su domaći jednostavni. Dobićete zahteve koji vas teraju da dižete kvalitet i da se ozbiljno takmičite. Koji će vam pokazati da na kraju dana kada sednete sa istim ljudima sa kojima ste se klali do pre sat vremena sasvim normalni ljudi koji izvlače najbolje od svog dobavljača usluga.

Shvatićete da su najbolji klijenti oni koji vas izazivaju da se optimizujete i uradite najbolje stvari za najkraće vreme. Najbolje rešenje uz najefikasnije korišćenje vremena.

Oni standardni su tu da budu odličan trening onda kada stvari postanu ozbiljne sa nadrealnim klijentima.

Shvatite da na kraju dana nije bitno da li je kampanja od 1000 ili 100.000 eura – stvar je efikasne implementacije.

Da li ste spremni da se nosite sa svim stvarima koje donosi život u marketingu?

Izlasci do kasno, pokušaji da se odobrovolji klijent ručkom ili večerom na fensi mestu, žrtvovanje privatnog života zarad posla? Sve su ovo legitimne stvari koje su stvar izbora i nekada su možda potrebne. I dalje nemam jasan stav da li se može bez njih. Mislim da bez njih mi, kao ljudi iz marketinga edukujemo klijente nekom drugom vrstom odnosa.  Da li će vas više ceniti ako se pajdate van posla? mmmm, nisam siguran. Ili imam pogrešne sisteme vrednosti.

I klijent je uvek u pravu. Za sebe. Iako imamo bolja rešenja, koja rade posao i prave prodaju – klijent zna bolje. Naravno da zna. Naš zadatak je da uradimo posao najbolje što možemo.

Neće pomoći 1001 mejl kojim smo objašnjavali da odabrano rešenje neće završiti posao. Neće nas zaštititi ništa. Kada ***** krenu da padaju idu ka sledećem u nizu (onom ispod) a opravdanja ne idu dalje od onog sa kim komuniciramo.

Klijentovom direktoru glavni krivac je agencija iako smo se ogradili sa 1001 mejlom. Klijent je i dalje čovek koji greši i koji ne želi da stoji iza svojih odluka i traži krivca.

I uvek će biti klijenata koji će vas oduševiti – jer imaju stav i prihvataju svoje greške i javno ih pokazuju. Retki su ali postoje.

Marketing je dosta takmičarski orijentisana grana industrije. Prelasci su česti iz tabora u tabor. Da li ćete biti deo neke grupacije, klana ili kružoka – vaša je odluka. I dalje se postavlja pitanje – šta želite da radite i koji vam je plan? Ako želite samo da budete u marketingu – i to je moguće. Veoma je lako da ćete se smoriti i promeniti posao.

Ukoliko imate cilj i plan – družićete se sa ekipom koja svakim danom radi nešto novo i drugačije. Koja zna da naplati i ide dalje.

U mnogim trenucima – posao je jednoličan. Zato je bitno uraditi ga što je pre moguće sa najmanje filozofije. Neminovan je i treba trošiti minimum vremema.

Vreme se troši na stvarno bitne stvari.

Suština marketinga….

Ljudska priroda se ne menja. Ljudi žele da kupuju i troše novac i vreme.

Marketing je skup metoda da pažnja ljudi padne na proizvod/uslugu/događaj na koji će ljudi potrošiti  novac i/ili vreme.

Kao i u svakoj industriji – što efikasnije i brže se stvar završi i napravi – svi dobijaju.

Što je rešenje kompllikovanije, šarenije, puno vatrometa – to je skuplje i manje isplativo – na kraju je tako. Jednostavno puno novca i vremena ode na šminku a premalo na suštinu.

Svi mi imamo potrebu da preteramo sa idejama i rešenjima. Mi se fokusiramo na rešenja koja imaju smisla i sveobuhvatna.

I kao u svakom poslu – nedostajaće vam finalno brušenje, poliranje i profi šminka.

Inženjerski deo mene nikada neće ići ka rešenjima koja zadovoljavaju samo estetke zahteve klijenata. Bitna je i  funkcionalnost i svrsishodnost. Po meni glavni primer su Google i Apple.

Ako ste čuli za kompanije koje naplaćuju iznose veličine deficita neke zemlje zapadne Afrike za kampanje – nemojte se plašiti. Nije samo do toga što postoje decenijama i imaju 100 zaposlenih. Cene su tu iz jednostavnog razloga… Zato što vas na osnovu toga plaćaju!

Imajte cenovnik i temeljnicu/sastavnicu/plan rada…

Sami možete da dizajnirate, producirate, grafički pripremite, kopirajtujete, sastavite,  muzički aranžirate i sl. I za to će vam trebati par dana. U slučaju agencije – svaki element radi zasebna osoba, malo duže. Svako radi isključivo svoj posao. I kada se sastave radni sati svih ljudi i pomnože svojim stavkama iz cenovnika koji imaju uključen i profit agencije cifra je povelika.

Onog trenutka kada budete napravili cenovnik ljudi koji rade za vas – znajte da ste na pravom putu da postanete veliki. To znači da mislite na sebe, svoju kompaniju i ljude koji rade za vas. I ne obično tim redom.

Kako živeti marketing?

Sa mnogo čitanja, učenja, vežbe, scenskog nastupa, pomalo glamura, dosta inženjerije i traženja dobrih ljudi.

Integritet i vreme dobijate sa dobrom cenom i  realnim vrednovanjem sebe. Zašto bih platio xxx za vašu uslugu? Pokaži šta znaš! Nateraj me da ti verujem.

Sve ovo važi sa obe strane motke. Jer kažu da štap uvek ima dva kraja.

Avioni kamioni buldožeri

Avio putovanja

Avioni kamioni buldožeri

Avioni kamioni buldožeri - iznad Alpa

Kontinentalna putovanja su samo to, putovanja po kontinentu. Više kao transport 26-com od —- do —–. I takva putovanja traju. Ne previše ali i dalje traju. Moja preporuka – ako možete da preživite jedan sat u javnom ili privatnom transportu onda možete i avion. Svrha je preći rastojanje. Ako su kontitnetalna putovanja duža od jedan sat onda se posvetite spavanju ili knjizi koju ste započeli.

Continue reading

Social entrepreneur ad

Preduzetništvo 101

Social entrepreneur ad

Reklama za “Društvenog” preduzetnika – Ed Mitchell via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Kako da privučete pažnju na svoju produkciju i ideju?

Naravno slikom obnaženog tela.

Ali da se vratimo školi o preduzetništvu. U prethodnim člancima su obrađena dešavanja na Preduzetničkom satu tokom marta 2011.godine.

Uvod, pripremne radnje, prvi utisci, razrada kao i završni događaji.

Tokom marta dešavale su se svakojake situacije nevezane za preduzetnički sat ali su imale izrazitu dozu forsiranja preduzetničke kulture.

U okruženju u kome je prosečna plata u privatnom sektoru manja od one u državnim ustanovama – ideja preduzetništva se čini suluda.

Zašto onda ljudi žele da budu preduzetnici?

U pitanju je virus vere o držanju sudbine u svojim rukama.

Čitavu filozofiju koju bih mogao da ispričam na nekoliko stranica ali ne bi bilo efekta.

Držati sudbinu u svojim rukama

Ma koliko ova ideja/virus bila krhka – kako preduzetnik kada počne da radi postaje kao stabljika na udaru vetra državnih organa željnih finansiranja  iz poslovanja preduzetnika – i dalje nosi u sebi tu ljudsku potrebu kontrole svog života.

Kako biti uspešan preduzetnik?

Brzo i efikasno realizovati ideje pre nego što stigne konkurencija. Biti samoodrživ bez nerealnih opterećenja kredita kojima mnogi pribegavaju kada ne mogu da realizuju osnovnu stavku poslovanja – plate.

Kako ostati uspešan preduzetnik?

Širite poslovanje na različite grane, zasnovano na realnim osnovama i profitabilnosti.

Kako ostati zdrav i prav?

Preduzetnik je sam sebi kriv za sve uspehe i neuspehe. Nema izvlačenja na ostale.

Toliko za prvi čas.

Iz pera profesionalnog direktora finansija… (ponovo)

Goranov komentar zaslužuje zaseban članak kao gostujući bloger, i uz njegovo dopuštenje ide kao takav – ponovo – posle dve i po godine

Uz rizik da upadnem u zamku opisa funkcije rupe na saksiji, pokušaću da dam svoj doprinos ovoj temi čiji je naslov nepotrebno simplifikovan.

Po ko zna koji put sledi (nadam se koristan) financial for non financial.

Zamka br.1 > Govorimo li o dnevnom, nedeljnom, mesečnom, kvartalnom, polugodišnjem, godišnjem ili desetogodišnjem profitu.

Odgovor na ovo pitanje mora zbuniti svakoga ko bi pokušao da da racionalan odgovor na pitanje u naslovu.

Continue reading