McDonalds je u poslu sa nekretninama.
Amazon se bavi fizičkim magacinima i skladištima podataka.
Parking servis je u poslu naplate kazni.
Već duže vreme razmišljam o tome šta predstavlja porez, zbog čega postoji i za šta se koristi. Sve je to zbog situacije u kojoj se pronađe preduzetnik/privatnik (ovo ponekad zvuči negativno kao da smo zlikovci) kada ozbiljan posao i protok novca (eng. cash flow) ugrozi egzistenciju firme.
Kako to?
Kao firma, za svaki račun koji izdam moram odmah platiti (ili na kraju obračunskog perioda) PDV koji sam iskazao. To znači da ne mogu da čekam naplatu novca i time platim PDV već se forsirano bavim jurenjem klijenata koji treba da plate.
Svako izdavanje računa je gledanje u zvezde sa pitanjem: da li će mi platiti na vreme?
Kada su u pitanju veliki maloprodajni lanci, situacija je drastično drugačija. Kupci daju direktno gotovinu koja se automatski prosleđuje gde treba. Dobavljači ispostavljaju račune koje zatim lanci koriste za odbitak PDV-a.
Realno, ako prodaješ intelektualni rad, imaš problem. Ako si posrednik ili krajnji prodavac u daleko si boljoj poziciji jer jednostavno igraš se ulaznih i izlaznih računa.
Ispada da je poreska politika zasnovana na podsticanju velikih obveznika i trgovina.
Ali šta se dešava sa malim kompanijama koje proizvode ili prodaju intelektualne usluge?
Imam osećaj da me država direktno koči da poslujem sa punim plućima jer moram da se pazim da ne rastem koliko to zahteva tržište.
Razumevajući potrebe državanog aparata da održava samog sebe da li može da mi pomogne da održim i ja sebe? Kazne za kašnjenje u plaćanju PDV-a kreću od 100.000 dinara po poslednjoj informaciji. A taj novac negde mora da se naplati.
I da se vratimo priči o poslovnom modelu. U kom poslu je država?
Da li je država u poslu naplate kazni?
Popularity: unranked [?]






