Tag Archives: prodaja

Cash in Hand

Ko se boji online biznisa još?

Novac u rukama - Cash in Hand/Stuart Crawford via flickr (CC BY-NC-ND 2.0)Dole navedeni tvitovi su na temu javne rasprave koja se desila 18.novembra 2012.godine. Nažalost nisam bio prisutan sem kroz online komunikaciju Twitterom sa učesnicima u raspravi. Još jednom nažalost nisam imao prilike da čujem pitanja i odgovore koji su se desili na licu mesta ali sam pokušao da iznesem sve ono što muči preduzetnika, šta možda tišti državu da ne krene putem puštanja sloboda u online biznisu kao i ljudski momenat koji svako preskače.

 

https://twitter.com/irecevic/status/258997534456958976






Neki od izvora u poslednje vreme koji govore o različitim aspektima problematike online biznisa iz Srbije za unutrašnje i spoljnotrgovinsko poslovanje.

Realno je da naša “stara” industrija ne može da izvede povećanje proizvodnje i prodaje i da doprinese tom izlazu iz krize.

Još je realnije da mnogobrojni izvoznici koji potpadaju pod kategoriju 931 (ako se pitate šta je to kategorija 931 onda biste mogli da pogledate republički zavod za statistiku gde se nalaze informacije o izvozu i uvozu, i pod kojom mogu da potpadnu sve one stavke koje nisu proizvodnja materijalnih stvari) nisu vidljivi državi dok preostalih 900 i kusur kategorija obuhvata detaljnu sistematizaciju izvoza jedne zemlje – uglavnom materijalnih stvari – jesu.

Sa druge banke itekako znaju šta celokupna srpska ekonomija u senci (internet ekonomija) i koliko doprinosi uvozu. Svi ti devizni prilivi se raspoređuju itekako dobro i zna se koliko odlazi novca na izvoz i uvoz koji je vezan za internet.

Mislim da država ne zna koliko online poslovanje donosi i koliko ljudi može da uposli.

Online biznis omogućava maloj firmi da bude prisutna na svetskom tržištu i da radi nišne poslove. Ne treba da angažuje hiljade ljudi i birokrata kako bi radila izvoz ili uvoz i proizvodila nešto. Stvar je jednostavna – dajte ljudima alate i mogućnost (naučite ih da pecaju) i brinuće se sami o sebi.

U jednom trenutku sam rekao da “net poslovanje tera ljude na efikasnost, veliki obim i brz promet informacija” što nije svojstveno ovom društvu. I nije. Ali se vremena menjaju i klinci (izvinite) nemaju vremena da se savijaju pod starom pričom da nešto ne može. Može i ima da bude. Ako ne lepim rečima onda glavom o zid. Neko će na kraju da tuži državu pred sudom u Strazburu o sprečavanju osnovnih ljudskih (poslovnih) prava za međunarodnu trgovinu malih i srednjih preduzeća.

Ako se državni aparat plaši da će neko pokušavati da izbegne poreze onda država ima ozbiljan problem u shvatanju svojih građana i privrede. Svi žele normalan i jednostavan život. Da mogu da kupe odeću, hranu, uživaju u nekim blagodetima kola, putovanja i sl. Sav taj novac mora da prođe kroz legalne tokove da bi mogao da se legalno troši. Sprečavanjem trgovine neće se izbeći problem.

Postoje internet milioneri u Srbiji i ne pojavljuju se. I plaćaju poreze. I većina radi preko stranih procesora i banaka. Na domaće banke  gledaju kao na lošu neminovnost zbog ne fleksibilnosti i rigidnosti koje dolaze od NBS i Ministarstva Finansija. Svaki preduzetnik ili preduzeće su kovači svoje sreće i odgovorni su za svoje poslovanje a ne banke.

Rekao sam vam da sam bolestan! - via mistyhorizon2003

Kako umiru kompanije – lekcija (42)

Rekao sam vam da sam bolestan! – via mistyhorizon2003

Ovo je neka vrsta čudnog kruga o preduzetništvu i na neki način se završava sa 42-gom lekcijom.

Većina će vam pričati o tome kako se kompanija pravi, kako preduzetništvo razvija ekonomiju – i sve tako nešto super.

Manje će vam pričati o tome kako kompanije umiru tj šta se to dešava i utiče da kompanija nestane. Iako ste imali prilike da vidite veliko kompanije tokom 90-tih (mada ih je bilo tokom čitave privrede SFRJ) kako propadaju, gomile ljudi koji odlaze sa otkazom u rukama… možda ne znate šta je iza svega stajalo.

Stvar je jasna i veoma očigledna. Što je kompanija veća, umire duže i bolnije.

Sledi lista stvar koje treba izbegavati, indikatore da će firma biti u problemu… Iz ličnog je iskustva i biće dopunjavana iskustvima drugih. Grupisana po organizacionim celinama i elementima poslovanja.

Rizici

  • Na svadbu i u posao se ide sa određenim stvarima. / U projekte ume da se ide srcem i nekim osećajem, ali je bitno imati dovoljno informacija da bi se donela neka odluka. Smislena ponajpre.
  • Rizici su svašta. / Uvek treba razmišljati o raznim vrstama rizika koja nisu samo posao. Tu su i ljudi, i odnosi, kupci/dobavljači… Blaga doza paranoje i razmišljanja mora da postoji. Glupo je ulaziti u bilo kakve odnose samo na osnovu reči.

Finansije

  • Finansije znaju šta da rade. / Finansije znaju šta da rade i posmatraju posao iz svog ugla. Neko mora imati širu sliku i paziti. Redovno praćenje finansijskih parametara je ključno u svakom danu života neke kompanije. Prestanite da pratite finansijske parametre i izgubićete osećaj o tome kako vaša firma stoji.

Administracija

  • Valjda ljudi znaju šta treba popuniti. / Svaka država ima birokratiju u manjoj ili većoj meri. Svi traže određene popunjene formulare. Ako ih nemate, sledi globa. Angažujte i advokate ako treba da biste bili u skladu sa propisima. Trošenje novca na kazne je glupo (osim ako nemate dobru vagu za analizu troškova/kazne).

Odnos prema poslu (opšte)

  • Onda kada misliš da svi rade svoj posao i sve je u redu. / Đavo je u detaljima – pitajte ljude šta i kako rade i šta im se dešava. Saznaćete mnogo koristeći malo vremena. Ništa se ne podrazumeva.
  • Prećutkivanje nekih dečjih stvari koje zaposleni i dalje imaju. / Ljudi idu linijom manjeg otpora. Firma nije stvar manjeg otpora. Samo zategnuto uz jasno postavljanje standarda.

Prodaja

  • Onda kada menadžment ne obraća pažnju na prodaju i da li je dovoljna da zatvori troškove koji postoje. / Pričajte sa računovođom, budite pronicljivi i razumite kuda novac odlazi. Ne obraćanje pažnje na prodaju je jednostavno glupo. Ako ne prodajete, nemožete zaraditi, isplatiti plate i platiti dobavljače. I da… nije samo posao zaposlenih da zovu – menadžement je tu da razmisli šta se dešava i kako reagovati strateški.
  • Veliki poslovi, velike fakture, veliko … sve. Ali dugo vreme naplate. / Logistički problem velikih isporuka je svuda isti u svakoj industriji. Rascepkavanje računa je normalna opcija. A obezbeđuje i bržu rotaciju novca. Ne budite megalomani. Nešto treba da plaća redovne račune.

Razni troškovi

  • Onda kada ljudi svojim putovanjima kompenzuju manju platu. / Plaćajte ljude kako treba i skalirajte posao u skladu sa mogućnostima. Širi se koliko je guber dugačak.
  • Troškovi hodaju na dve noge. / Glupo je ne kontrolisati troškove. Još gluplje ne biti detaljan u analizi troškova.
  • Jedan dobavljač za čitav život. / Ne vodite dobrotvornu organizaciju. Sa ok dobavljačima treba imati odnos, ali ih i treba testirati. Naravno ako je jedini iz industrije – raditi na realnim osnovama.

Nabavka

  • Onda kada nema kontrole nabavljanja sredstava za rad i održavanje. Ljudi obično predimenzioniraju stvari. / Ranije već rečeno … pratite troškove.
  • Dobavljači se isto tako trude da dobiju poslove. / Pravite svoje tendere. Ništa nije slađe neko smanjiti troškove tenderom. Nema nikakve veze sa tenderima na nivou države – raspolažete novcem svoje firme.

Ljudski resursi

  • Onda kada počnu da se zapošljavaju siledžije tj grubi ljudi koji treba da dovedu (samo) do povećanja produktivnosti. Ovo realno ima kratkoročne efekte. / Mnogi ljudi traže moć a manje novce, tako da žele više da imaju malu kinu u ljudima zbog osećaja moći. Uglavnom žele samo da dominiraju i drže za sebe tzv odgovornosti. Otkazivanjem saradnje pomažete ljudima koji rade za vas.
  • Pogrešno postavljeni odnosi. / Neko radi za nekoga u pravnim okvirima i za novac. Ne zaboravite da je obaveza vlasnika da obezbedi uslove za rad. Odgovornst za obavljene poslove je na zaposlenima. Odgovornost za realizaciju i ugovaranje je najviše na vlasnicima ili menadžerima. Pogrešno preuzimanje odgovornosti dovodi do lošeg vladanja i morala. Menadžeri su odgovorni za svoje podređene. Tačka.
  • Miljenici tj stvaranje miljenika vodi u problem. / Miljenici dobijaju najglamuroznije poslove. Loše. Ni po babu ni po stričevima. Najbolja politika.

Specifične funkcije

  • Onda kada specijalisti ne umeju da urade posao jer ne nemaju dovoljno informacija. Mogućnost za rizik koja ih je oblikovala ranije sada više ne postoji. Nesigurnost u sebe. / Obučavanje ljudi konstantno sa ponavljanjima u određenim intervalima. LJudi imaju tendenciju da zaboravljaju, pogotovu stvari koje ne koriste.

Menadžment

  • Kada krene da se oseća manjak kontrole i nedostatak upravljanja ljudima ljudi kasne na posao, odlaze ranije, ne izveštavaju o stanju projekata, izbegavaju klijente … / Kontrola se vrši sa menadžementom, mnogo vremena vlasnika koji još uvek nisu uključili menadžement u poslovanje…

Da sumiramo…

Ljudi / Menadžment / Troškovi / LJudski odnosi / Praćenje poslovanja

I za kraj…

Nikada, ali nikada nemojte biti ovakvi prema svojoj kompaniji. Sledi sigurna smrt.

PAtagonia

Kada porastem želim da napravim kompaniju…

Patagonia

kada porastem želim da napravim/stvorim kompaniju koja prodaje više tako što će forsirati kupce da manje kupuju.

Zvuči nemoguće? Itekako je moguće.

Kada zakucate ovakvu politiku kvaliteta i ne odustajete i pritom forsirate novo korišćenje starih stvari zato što su kvalitetne i nisu za bacanje – shvatite da sumnjiv kvalitet, niske cene i mediokritetna super proizvodnja – možda pokriju svet ali ne ostavljaju upečatljiv trag na ovoj planeti.

Sam svoj majstor - Čovek prikazuje kako se skupljaju brusnice - TAHbKA via Flickr (CC BY-NC 2.0)

Preduzetnički sat – druga četvrtina (jesen)

Nijedan čovek nije ostrvoDžon Don (Meditacija XVII)

Cranberry Man

Sam svoj majstor – Čovek prikazuje kako se skupljaju brusnice – TAHbKA via Flickr (CC BY-NC 2.0)

Drugi termin ovog preduzetničkog sata (termina) je započeo kao prethodni sa nepojavljivanjem prve osobe iz tehničkih razloga (nema interneta). Uspeli smo da se organizujemo za drugi termin.

Nakon toga nam je došao Nikola sa svojim apsolutno hit projektom gazdarica.rs koji pokušava da reši problem svih ljudi koji žele da iznajme stan. Ovaj projekat krase entuzijazam i apsolutni slučaj startapitisa. Ali, nismo se bavili samim portalom ili funkcionalnostima. Bavili smo se održivošću samog projekta i pronalaženju načina kako projekat staviti na zdrave osnove kako ne bi bio trošak već samoodrživ. Mnogo ideja i puno puteva. Nikola sa svojom ekipom ima ozbiljan razgovor o tome kuda i na koji način dalje.

Na kraju – razgovarali smo sa Milanom o projektu volimradio.rs o kome sam čuo na ovogodišnjem BlogOpenu. Pored ovog projekta razgovor je skrenuo i ka portalu mojedete.rs koji deli istog vlasnika. Jedan od problema sa kojima se vlasnici projekata susreću (je) su finansije i razumevanje kako funkcionišu agencije koje prodaju reklamni prostor (ovakvi portali uglavnom imaju jedan izvor finansiranja a to su reklame). Pokazali smo skeptičnost po pitanju troškova tj shvatanju šta troškovi jesu. Naši predlozi po pitanju testiranja mogućih prihoda su već danas implementirani i pušteni u testiranje. Naš glavni komentar je bio:

Ne veruj svemu što piše jer možda radiš u niši koja još uvek nema pravila – napravi ih na osnovu testiranja.

Nalazimo se na pola ovog puta. Idemo dalje.

Koga ćete zvati kada trebate pomoć?

Preduzetnički sat – prva četvrtina (jesen)

Koga ćete zvati kada trebate pomoć?

Prošla je sreda i tri termina. Nažalost počeli smo bez prvog sagovornika (Marko) koji se nije pojavio niti javio da ne stiže.

Sledeći je bio Veroljub iz ekipe Trčanje.rs sa pitanjem realnosti ideje. Kako to obično biva, odgovor na pitanje je već bio pred očima i bili su potrebni parovi očiju da vide pravu snagu pokreta koji je Veroljub pokrenuo sa svojim prijateljima. Naša pomoć je došla u trenutku kada je ideja bila u povoju i mislimo da je pomogla u smanjenju gubljenja vremena.

Zatim nam je stigao Srđan sa svojom Android aplikacijom i željom za komercijalizacijom. Ono što je bitno kakva god da je aplikacija ili ideja – postaviti realno pitanje samom sebi kao roditelju te ideje

Da li imam proizvod ili sjajnu (i malo veću) funkcionalnost? Da li želim da pravim zatvoreni ili otvoreni sistem?

Srđan je uradio veliki posao i sada je potrebno otvoriti ideju svetu. Puno sreće.

Almost 10.000 Views!!!

Preduzetnički sat #3 (ažurirano)

153/365 - Digging in the dirt

Kopanje – Micah Taylor via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Prošlo je 3 nedelje od aktiviranja ideje o preduzetničkom satu.

Danas u podne dolazi mladi preduzetnik sa Idejom.

Kako ne znam šta je tačno u pitanju pričaću o onome što je do sada prošlo kroz ruke i glavu tokom razgovora sa drugim wannabe preduzetnicima.

Neke impresije o događajima u prethodne 3 nedelje možete naći na sledećim mestima.

Sve se svodi na ljude i njihove međusobne odnose. Continue reading

Provera realnosti – razgovori uz piće (7)

Mesto: Liquid

Adresa: Cvetni trg

Cilj marketinga u Srbiji je prodaja, prodaja, prodaja, pare, pare, pare…. još para, još para, još, još, još.

Televizija, štampa, bilbordi, radio, internet…. su mediji po važnosti u oglašavanju i prihodima (otprilike).

Ali pitanje je koliko su vlasnici spremni da se transformišu i evoluiraju tokom vremena zbog neminovne nove raspodele snaga medija?

Iz pera IBM-ovog Instituta za poslovne vrednosti

http://t1d.www-03.cacheibm.com/industries/media/doc/content/bin/media_ibv_advertisingv2.pdf

Zaista, koliko su oglašivači spremni da promene način razmišljanja? Ili su spremni da guraju iste sisteme do kraja sveta?