Webit Expo 2010
Webit is the biggest e-Business & e-Marketing digital industry event for Central and Eastern Europe

Posts tagged ‘profit’

August 19th, 2010

Web programer od 1000 EUR

by Ivan Rečević

Ada Lovelace - The first computer programmer and 19th century mathematicianPosle više članaka koji su se pojavili i diskusija o platama web programera, razmislio sam o tome šta programer mora da zna kako bi mogao da traži i dobije platu od 1000 eura.

Plata od 1000 eur podrazumeva i ostale stvari kao i poreze i doprinose, socijalno i penziono kao i ostale beneficije koje dolaze sa stalnim radnim mestom. Kompletan paket cene programera tada skače na 1750 eur. Na godišnjem nivou stiže se do cifre od 21.000 eur. Realno programer svojim radom treba da donese i profit firmi za koju radi tako da bruto iznos projekata koje programer radi bi morao da ide oko 40.000 eur. Ne zaboravite, čovek u firmi ne predstavlja samo trošak već koristi i druge resurse koji ulaze u račun. Čist profit na godišnjem nivou po čoveku može biti tek 3-4.000 eur.

Popularity: 4% [?]

July 2nd, 2010

Kako da vam dozvole da zaradite – lekcije iz poslovne škole (19)

by Ivan Rečević
Štandovi za poklone posle kupovine i trošenja para

Štandovi za poklone posle kupovine i trošenja para

Mnogi se iznenade kada se prikaže cena usluga, pogotovu kada izgledate mlađe i, nekako, neiskusno.

Nekako izgledaju uvređeno zato što im se traži da plate uslugu. Često izgleda da ni cifra nije toliko bitna koliko ideja da neko “njima” ispostavlja račun za usluge.

Kako objasniti nekome da zaista treba da dozvoli drugome da zaradi? Ovo su neki primeri nekih rečenica.

Popularity: 2% [?]

May 24th, 2010

Krvožednost grabljivice

by Ivan Rečević

Posle par meseci čekanja Malkom Gladvel je postavio članak koji sam nazreo kroz komentare čitaoca New Yorkera a tiče se preduzetništva.

Kao potvrda članka, komentar se ticao iskustva čitaoca koji je ujedno i računovođa.

Iz prve ruke mogu da potvrdim da su preduzetnici čudna sorta i da uvek znaju šta rade. Ako i neki njihov korak, ponekad izgleda kao ne promišljen, budite sigurni da itekako znaju šta rade.

Prema članku, preduzetnici su grabljivci, koji čekaju pravu priliku sa minimalnim rizikom. Sada bi mogli da se uspijamo i nećkamo i pravimo nevešti ali je…

U stvari, naravno da je sve tačno. Glavna fora je u tome videti ono što drugi ne vide, bar neko vreme i akumulirati početni kapital.

Popularity: 1% [?]

April 27th, 2010

Pravila oporezivanja

by Ivan Rečević

Pre nekoliko dana sam se pozabavio pitanjem koji je poslovni model države. U smislu te priče privukao mi je i tekst u Politici koji se bavi porezima/zaradama i PDV-om. Kao što sam napomenuo, PDV se plaća državi ili mesečno ili kvartalno i to na fakturisan promet.

Informacija koja mi je privukla pažnju je komentar Nikole Altipamarkova novinaru Politike Aleksandru Mikavici. Kako do dana današnjeg nije stigla potvrda dnevnog lista Politika za navođenjem dela teksta tako da ću se koristiti prepričavanjem:

Kao što sam navodio ranije, privrednicima ne odogovara plaćanje PDV-a na način kakav je sada. bilo bi idealno kada bismo plaćali naplaćen promet jer su kašnjenja velika i protok novca slab.

Altipamarkov tvrdi da primedbe ne stoje. Srpski PDV sistem prati evropsku praksu i direktive Evropske unije koji definišu nastanak PDV obaveze na osnovu fakturisanog, a ne naplaćenog prometa. Takav sistem naplate PDV-a se godinama primenjuje u evropskim zemljama…

Hajde da proverimo… Internet je čudo.

HMRC je skraćeno od Her Majesty Revenue & Customs (po naški Porezi i Carine Njenog Visočanstva-veoma lično ime državne institucije jer se ljudi bave Njenim porezima i carinama).

Pozdravna poruka glasi:

Naša svrha je da obezbedimo novac kako bi finansirali javne servise Velike Britanije. Takođe pomažemo porodice i individue sa ciljanom finansijskom podrškom…

(eng. Our purpose is to make sure that the money is available to fund the UK’s public services. We also help families and individuals with targeted financial support…)

Da li je ovo samo PR? Možda. Ali je definitivno opis poslovnog modela poreznika.

Kako je HMRC veoma stara institucija, i postoji more podataka informacija o porezima i načinima nije bila najlakša za pronalaženje. Tako da je u pomoć uskočio BusinessLink. Šta je to?

Businesslink.gov.uk pomaže u čuvanju vremena i novca vašeg poslovanja dajući vam brz pristup čistim, jasnim i tačnim informacijama.

Kreiran je uz pomoć državnim eksperata i relevantnih organizacija koje pomažu biznis kako bi vaše poslovanje bilo u skladu sa pravilima i kako bi poboljšali svoje performanse.

Da li započinjete, već vodite posao ili tražite način da rastete i razvijate se, mi vam možemo pomoći.

Samo malo. Ljudi/eksperti/organizacije se trude da pomognu privrednicima? OK.

Ali da se vratimo PDV-u i priči o oporezivanju. Veoma jasno objašnjenje se nalazi ovde. I poklapa se sa tvrdnjama gosp. Altipamarkova. Ono što predstavlja otkrovljenje je pristup naplati PDV-a. (Da, to je ono kada zaista platite državi.)

Obaveza za PDV prema državi zaista nastaje onda kada se napravi/kreira račun sa obe strane (izdavaoc i primaoc fakture/računa). Ono što je država NJKV prepoznala ali i biznis forumi je da nisu svi jednaki u plaćanju poreza. Neki imaju velike izlazne račune koji se odmah plaćaju i ulazne račune koji se skupljaju. Neki jednostavno proizvode i kreiraju račune koji se baš i ne plaćaju na vreme. Ali nikome ne pada na pamet da ograničava rast i razvoj bilo kog biznisa (osim ako ne proizvodite lekove/oružje/gorivo/duvan).

Postoji 6 (šest) različitih metoda plaćanja PDV-a kao i vođenja knjiga. Postoje razna pravila koja se odnose na ukupan obrt do kog može da se koriste razne metode plaćanja PDV-a ali sve u svemu veoma se izlazi u susret privrednicima/kompanijama u cilju kvalitetne naplate PDV-a.

Da nije sve tako šareno, postoje i kaznene odredbe ukoliko ne platite.

Ako imate problema da platite PDV, ipak biste morali da pošaljete prijavu PDV-a na vreme a zatim kontaktirate HMRC u vezi problema koje imate sa plaćanjem.

Javite se? Da razgovaramo? Kao da idem kod analitičara.

Švedska ima manje metoda plaćanja ali je prihvatljiva za poslovanje. U Nemačkoj ako ste malo ili srednje preduzeće platiti možete po  Istbesteuerung principu.

Novo pridošle članice Evropske unije nemaju tako razvijene metode plaćanja PDV-a. Problem o kome ovde govorim se pojavio još davno i države rade aktivno na tom problemu.

Sa kim pričati i objasniti problem? Da li neko ima ime ili instituciju?

Popularity: unranked [?]

April 23rd, 2010

Problem percepcije web preduzetnika

by Ivan Rečević
web site

izrada web site-a

Pošto vebsajt?

Zavisi koga pitate i za šta vam treba.

Ako ste samostalni i imate iskustva i treba vam jednostavna stranica… verovatno možete i sami da završite posao. I to je sasvim ok. Sa skoro 0 (nula) budžetom možete da završite puno koristeći društvene mreže, besplatne verzije servisa, jednostavni hosting.

Ako želite bilo šta ozbiljnije čeka vas ozbiljno stavljanje prsta na čelo i stara dobra olovka i papir, ili bar neki program za tabelarne kalkulacije.

Gledajući predavanje g. Živaljevića na Etrgovini je pokazalo (više puta poslednjih godina) da shvatanje produkcije web site-a zahteva vreme, ljude (veći broj) i novac. Slajd broj 39 (u prezentaciji dole) prikazuje presek troškova ODRŽAVANJA sajta u privatnoj režiji.

Takođe većina stvari može da se i outsource-uje i onda bavljenje autorskim timom košta manje ali i dalje košta. Da li ste ikada stavili na papir koliko to na kraju košta za godinu dana?

Slična iskustva ima i g. Malik iz eZadra (izvori – Live-e.tv i Miloš blog), na seminaru o Internet oglašavanju, koji je objasnio kako funkcioniše život portala kao i troškovi koji postoje uz naravno i profit (gde leže).

Ono što je samo blago napomenuto je koliko košta izrada Web site-a (ipak u daljem tekstu vebsajt). Kao odgovor na pitanje, g. Malik je rekao – dosta. Ali nije rekao mnogo jer je prošao kroz stavke dole navedene i razumeo o čemu se ovde priča.

Za kvalitetnu distribuciju sadržaja, kreiranje sadržaja, SEO i oglašavanje potreban je kostur koji vlasnik ili uređivački tim “pune”. Takav sistem košta.

  1. proizvodnja vebsajta
    • informaciona arhitektura – IA ()
    • doživljaj korisnika – UX (da li je sve logično na vašem sajtu/portalu)
    • dizajn – UI (ipak komunicirate sa publikom kojoj treba da prija vizuelni doživljaj)
    • programiranje (uvek postoji neki specijalni zahtev koji ne postoji u osnovnoj verziji bilo kog okruženja)
    • testiranje (ne izbežna stavka koju svi preskaču ne bi li umanjili cenu… na kraju čovek plati kroz loš PR)
    • komunikacija (ne želite da pričate sa svakim članom razvojnog tima već sa osobom za kontakt)
  2. infrastruktura
    • zakup prostora (ozbiljan sadržaj ozbiljno zauzima prostor)
    • bandwidth (ako imate ozbiljan broj posetilaca i saobraćaj ne možete imati hosting od 2.000 dinara)
    • mađioničar (u stvari sistem administrator koji sklapa kockice sistema da on bude brz i efikasan – jer niko na internetu ne želi da čeka)
  3. održavanje vebsajta a ne “punjenje”
    • nove funkcije i mogućnosti programer(i)
    • skaliranje infrastrukture prema poseti – sistem inženjer koji se bavi serverima/ bazama/ keširanjem
    • novi baner / logo – dizajner na poziv

Sve je u redu kada pravite u kućnoj radinosti projekat i finansirate ga svojim vremenom, sposobnostima i uz pomoć prijatelja. Ako želite da pređete na sledeći nivo, stvari počinju da koštaju.

Sve gore nabrojano ne sme da napusti papir a da nije uvršteno u biznis plan ili bar plan troškova.

Ispustite neki od elemenata i imate problem u najavi. Svi gore pomenuti ljudi koštaju iako nisu na vašem platnom spisku (pored onih koji jesu i kreiraju sadržaj). I njih neko mora da plati, i oni su nečiji.

Kada postavite pitanje “pošto vebsajt” budite spremni da odgovorite i na ostala pitanja:

  1. za šta sajt služi
  2. koji je biznis model
  3. koliko imate novca

Poslednje pitanje je uvek škakljivo ali ako realno date informaciju dobićete realan odgovor šta je za te novce realno dobiti. Bilo koja firma koja drži do sebe i kvalitetnog poslovanja neće preuzeti uzaludan projekat koji nema budućnosti i koji ne može staviti u svoj portofolio.

Popularity: unranked [?]

April 20th, 2010

Poslovni model države

by Ivan Rečević

McDonalds je u poslu sa nekretninama.

Amazon se bavi fizičkim magacinima i skladištima podataka.

Parking servis je u poslu naplate kazni.

Već duže vreme razmišljam o tome šta predstavlja porez, zbog čega postoji i za šta se koristi. Sve je to zbog situacije u kojoj se pronađe preduzetnik/privatnik (ovo ponekad zvuči negativno kao da smo zlikovci) kada ozbiljan posao i protok novca (eng. cash flow) ugrozi egzistenciju firme.

Kako to?

Kao firma, za svaki račun koji izdam moram odmah platiti (ili na kraju obračunskog perioda) PDV koji sam iskazao. To znači da ne mogu da čekam naplatu novca i time platim PDV već se forsirano bavim jurenjem klijenata koji treba da plate.

Svako izdavanje računa je gledanje u zvezde sa pitanjem: da li će mi platiti na vreme?

Kada su u pitanju veliki maloprodajni lanci, situacija je drastično drugačija. Kupci daju direktno gotovinu koja se automatski prosleđuje gde treba. Dobavljači ispostavljaju račune koje zatim lanci koriste za odbitak PDV-a.

Realno, ako prodaješ intelektualni rad, imaš problem. Ako si posrednik ili krajnji prodavac u daleko si boljoj poziciji jer jednostavno igraš se ulaznih i izlaznih računa.

Ispada da je poreska politika zasnovana na podsticanju velikih obveznika i trgovina.

Ali šta se dešava sa malim kompanijama koje proizvode ili prodaju intelektualne usluge?

Imam osećaj da me država direktno koči da poslujem sa punim plućima jer moram da se pazim da ne rastem koliko to zahteva tržište.

Razumevajući potrebe državanog aparata da održava samog sebe da li može da mi pomogne da održim i ja sebe? Kazne za kašnjenje u plaćanju PDV-a kreću od 100.000 dinara po poslednjoj informaciji. A taj novac negde mora da se naplati.

I da se vratimo priči o poslovnom modelu. U kom poslu je država?

Da li je država u poslu naplate kazni?

Popularity: unranked [?]

March 31st, 2010

NDA

by Ivan Rečević
Potpisivanje ugovora

Ugovor

Kratko rečeno Non Disclosure Agreement ili  kako englezi vole da kažu Confidentiality Agreement.

U poslednjih par meseci sam potpisao toliki broj NDA dokumenata da više ne znam o čemu smem, o čemu ne smem i o čemu ograničeno smem da pričam. Nekada su dugi 2 stranice a nekada narastu na 10-tak.

U stvari sve je to u redu kada ste radna snaga u najam, jer je svrha da je posao završen i naplaćen. Ko će dobiti hvalospeve, PR vrednost, centralno mesto u medijima vas se ne tiče.

Uvek je prijatno videti projekat koji je nastao od vašeg ili znoja vaše ekipe, kako raste i evoluira, pojavljuje se na naslovnim stranama i televizijskim ekranima. Najveći problem je što ne možete da se hvalite :) .

U stvari, ne možete da reklamirate svoj rad.

Smešna situacija se svodi na ovo. Dođete kući i kažete, potpisao sam odličan ugovor sa odličnim uslovima, a kada vas pitaju ko je klijent i šta se radi, odgovor je ne mogu da kažem.

Sa pravne strane odgovornost za čuvanje poverljivih informacija se ne završava na vama već na sve učesnike u projektu, kako zaposlene tako i podizvođače, sa kojima morate imate slične ugovore.

Popularity: unranked [?]


Switch to our mobile site