Tag Archives: proizvod

fall

Treća četvrtina preduzetničkog sata (jesen 2011)

fall

Jesen je bezveze - Greg Timm via Flickr

Treća nedelja preduzetničkog sata je protekla u dužem razgovoru sa Vladimirom i Nikolom oko projekata koji su napravili kao i CMS-a. Ono što mi je privuklo pažnju je interfejs za unos sadržaja.

Možda proizvod koji imaju (CMS) nije ta stvar – već inovativni način unosa sadržaja? Ostalo je na njima da provere kako im izgledaju finansije i planovi.

Ono što se često dešava da sekundarna stvar koja nastane iz projekta biva bolje prodata ili plasirana. Koliko često? Veoma često.

Na trećem viđanju nije bilo više budućih preduzetnika tako da se jedan sat pretvorio u dva, vrlo kvalitetna. Preostao je još samo jedan dan u jesenjem ciklusu preduzetničkog sata koji preporučujem da iskoristite.

Vidimo se.

Pilići u kutiji

Kako izgleda prvi startap (ili kako ne treba da izgleda)?

Pilići u kutiji

Prvo se pronađe ekipa koja se uglavnom okupi oko zajedničke ideje – iz kraja, škole, dvorišta, teretane…

Zatim neko povede čitavu grupu u određenom pravcu kako izgleda da ta osoba zna o čemu priča. I svi veruju toj osobi – jer jednostavno – tako lepo priča i veruje u tu priču.

Proizvod koji izađe svi probaju i testiraju – čak i kada im se ne sviđa veruju da “neko drugi” vidi to bolje i ima bolji ukus. Pred kraj, roditelji ili bogatiji prijatelji pomažu kako znaju i umeju kako bi sredili i umanjili posledice tj ulaze profesionalci. Na samom kraju kreću međusobne optužbe i prebacivanja.

Ako niste prošli kroz sličan proces onda ne znate kako izgleda probati i ne slušati sebe. Ovo je možda najbolji način za prođete kroz jednostavnu priču pravljenja startapa bilo koje vrste. Da osetite da li je moguć/izvodljiv/operativan/realan. I da se opečete. Ako uspete iz prve imate velike šanse da počnete da verujete u sopstvene gluposti. A i ima i šanse da postanete nova zvezda.

Za vizuelni prikaz celokupne priče možete pogledati insert iz legendarne serije “Smogovci”.

Manager - Visual Psychology - A3

Politički problem

Manager - Visual Psychology - A3

Manadžer – Vizuelna psihologija – A3 od h.koppdelaney via Flickr

Tekst Miloja Sekulića me je naterao da razmislim – zašto političke stranke izbegavaju Internet?

U pitanju je mikromenadžment. Ne bih voleo da na blogu prevodim Wikipediu već ostavljam zainteresovanim da pročitaju suštinu.

Mogli bismo da raspredamo priči i širimo vasionu … i ne bismo se pomerili sa tačke u kojoj smo započeli raspravu.

Lično mislim da je u pitanju loš menadžment, i to ne samo u politici već u većini preduzeća i kompanija. Ljudi jednostavno ne umeju da rukovode.

Mikromenadžment je baš to – manjak verovanja u one koji rade za tebe i potreba za totalnom kontrolom.

Vlat trave koja štrči, baštovan prvu kosi – Demotivatori via Despair.com

Podređeni i ako imaju sposobnosti da urade sjajne stvari, imaju strah da će iskočiti iznad proseka koji zahteva njihov šef. A svi znamo šta se dešava sa travkama koje štrče? :)

Zašto mnogi (pogotovu političari) izbegavaju Internet?

Najnezahvalnije je opisivati ili suditi o drugome i tako ću se u ovom trenutku ugristi za jezik i profilisati prisustvo politike/partije/vođe na globalnoj mreži.

Mislim da je stvar u nepoznavanju medija i problem kontrole te famozne dvosmerne komunikacije i predavanje kontrole komunikacije drugim ljudima tj onima koji veruju u njih. Što je, naravno besmisleno jer bi trebali valjda da verujemo ljudima koji veruju u nas?

Veze stranke i kompanije

Kompanija se zasniva na hijerarhiji i upravljačkim mehanizmima. Kompanija raste i razvija se uz dobru profitnu stopu, investicije u ljude i opremu/razvoj, pravilnim rukovođenjem ljudi, pomeranjem zaposlenih u hijerarhiji, nagradama, bonusima, društvena odgovornost i sve one lepe stvari koje pišu u knjigama. A definitivno vrede i rade posao.

Uspešne firme su one koje imaju sve gorenavedene elemente u svojoj srži.

Ako želite da stignete na vrh morate poljubiti mnogo pozadina. – Demotivatori via Despair.com

Kult ličnosti, zamrznuta struktura i hijerarhija, zakucani programi i planovi, glorifikovanje samo poslušnika… put u propast i entropija energije. Ljudi veruju u organizacije u kojima svojim radom mogu da uspeju. Vera nestaje onog trenutka kada je vidljivo napredovanje na sve pogrešne načine.

Svaka kompanija koja ima mikromenadžere ima problem delegiranja i u svojoj srži ima ograničeni rok trajanja.

A sada sve ostalo … tj elementi politike na Internetu.

Koliko će nas to koštati?

Aktivisti i oni koji veruju u stranku ne koštaju mnogo. Verovatna koju beneficiju u budućnosti ili bliskost velikog šefa, ali u većini slučajeva oni koji veruju u put stranke to rade iz čistog ubeđenja.

Ono šta košta su: konsultacije, profesionalna tehnika i tehnologija, definisanje strategije i baza podataka. Uvek baza podataka. Sve ovo nije posao za amatere i entuzijaste. Pustite profesionalnce da urade svoj posao. A profesionalci koštaju i moraju biti plaćeni unapred, kako stranke nisu poznate kao … khm… platiše. Verovanje u beneficije (pročitati gore) je za magarce.

Koliko moram JA da radim na tome?

Kalif namesto kalifa

Kada kažem JA mislim da šefa. Šef je onaj koji raspolaže novcem i odlučuje o plaćanjima. On ne mora da radi. Jedini posao je da aminuje strategiju i delegira davanje smernica tokom kampanje. Što znači da mora verovati u profesionalce. Kako to nisu aktivisti koji imaju veru u veće stvari – stvar bi trebala da bude jednostavna. Profesionalci rade za novac i nemaju ambicije “Kalif namesto kalifa”.

Zašto nemamo xxxxxxx sledbenika/idolopoklonika?

Neko je rekao

Loš proizvod mogu samo reklamirati i čekati prodaju, odlične stvari idu od usta do usta i iza njih stoje ljudi i ideje.

Drage stranke, posao vam je u investicijama u reklamu, a zatim i u ideje koje plasirate. Ljudi žele da veruju. Investirajte u realan program i držite se istog. Sledebenici dolaze. Uz investicije, naravno.

Kako ne možemo da primamo članarine?

Možda je ovo sledeći korak vaše kampanje? Stvaranje infrastrukture za online plaćanje i elektronsku trgovinu. Ovo je sjajan element kampanje. To će značiti da oni koji veruju u stranku mogu da svoja ubeđenja i potvrde članarinom.

Naravno ovo znači da transakcije postaju transparentne. Hmmm… Da – stvari moraju da budu otvorene i  ljudi otvoreniji.

Ništa ne može da se ukloni i zatre trag?

Nažalost – ovo je činjenica ovog medija. Zato i ove aktivnosti zahtevaju profesionalce.

Na kraju…

Drage stranke i stranačke vođe – počnite da investirate umesto da uzimate. Odnosite se prema svojim ljudima i sledbenicima kao prema zaposlenima prema kojima imate odgovornost. Oni su deo građana koje ćete jednog dana predstavljati. Ako naučite da ih cenite kao i njihov rad bićete uspešni. Setite se dobrih primera i ne zaboravljajte ih.

Na vreme i preko klijentovih očekivanja

Gornja rečenica je bila interni moto firme (On Time & Above Client Expectations – OTACE) za koju sam radio. U pitanju su autsorsing i konsultantske usluge. Firma se zove Capgemini. Ne znam da li i ih i dalje loži isti fazon ali ja znam da je super.

Kupac može da ima bilo koju boju kola, do god je ona crna – Henri Ford.

Nijedan proizvod ili usluga ne dobija na vrednosti ako stigne kasno od očekivanog. Ako stigne na vreme ili ranije – velika je šansa da zadovoljstvo preraste u viši nivo odnosa – privrženost. A ako je čitav paket preko očekivanja – odnos prerasta u lojalnost. Continue reading

Predavanje na BlogOpen-u

Blogopen Socialopen 2010Kako bismo u potpunosti sagledali poslovni pogled na društvene medije, moje predavanje je okrenuto realnom poslovnom slučaju i ideji. Šta treba da uzmete u obzir ako želite da radite društvene medije kao poslovni entitet?

Predavanje je održano na BlogOpen-u u Novom Sadu 9.oktobra 2010.godine. Društveni mediji kao proizvod [PDF]

Sva pitanja mogu da dođu na moj Twitter nalog, kompanijski Twitter ili na mail (ivan.recevic at hugemedia.rs).

šta se dešava kada ste zaista dobri – lekcije van poslovne škole (16)

Godinama unazad kada se dešava neko atletsko takmičenje u regionu, po završetku se šalju informacije (rezultati) na nekoliko email adresa. Uglavnom je to evropska federacija, delegati i Mirko Jalava. I ja se uvek pitam, kako bre Mirko da se nikada nismo upoznali?

U svakom slučaju, Mirko je statističar i dosta organizovan čovek. Živi i radi u Finskoj i bavi se prikupljanjem podataka iz atletike dugi niz godina. Sve ovo je počeo iz hobija. Tokom godina je postao de facto standard u tom poslu. Sada svi statističari na svetu šalju Mirku podatke i on ih sumira i smešta u svoje baze.

I ima interesantan web site i Evropska atletska federacija koristi usluge istog čoveka.

Samom sajtu se može zameriti mnogo, ali je bitan sadržaj i relevantnost koja se dobija i koja se plaća.

Postoji jedan (1) jedini proizvod i dve cene. Proizvod je statistička infomacija potrebna komentatorima na međunarodnim takmičenjima (susreti, reginalna, kontinentalna, svetska) koji žele (moraju) da budu relevantni. Cene se odnose na to koliko traje samo takmičenje a samim tim i broj učesnika takmičenja koji se moraju pronaći i spojiti u celinu. I to je to.

Update: u 2013-toj postoji samo pretplata za različite vremenske periode.

Do samog takmičenja moguće su korekcije, tako da postoje 3 osveženja sadržaja za potrebe komentatora.

Savršen proizvod i niša. Da li neko ima bolji primer?

2327534482_f66b6a8a10_z

SSSR bila jednom jedna zemlja – trenutak istorije (9)

USSR 1996 - 40th Anniversary of the October Revolution

SSSR 1996 40-togodišnjica Oktobarske revolicije – Joseph Morris via Flickr (CC BY-NC-ND 2.0)

Od Oktobarske revolucije sa početka XX veka pa sve do pred kraj, žena je dobijala sve više i više prava na svim poljima, i ravnopravnost je dosegla vrhunac.

Na stranu komunizam, koji je zamenjen čudnom formom kapitalizma, koji je partiju veličao kao jedino telo svesno i sposobno da razmišlja, po pitanju emancipacije pretekao je zapadni svet i demokratiju.

Brojne delegacije i trgovinski predstavnici koji su dolazili u SSSR, kako sa Zapada tako i iz tadašnje Jugoslavije, imali su šta da vide i komentarišu.

Primeri iz života

  • U kapitalizmu proizvod juri novac, dok u SSSR-u novac juri proizvod.
    (prevod: Na zapadu roba cirkuliše i prodaje se ergo novac se kreće, dok u Rusiji moraš platiti trgovce i ostale (mito) kako bi prodavali.)
  • Kako bi impresionirali stranu delegaciju, ruska trgovinska komora je postavila desetine ako ne i stotine aviona na aerodrom Šeremetovo. Prva rečenica biznismena na platformi za silazak na pistu je bila: „Šta će ovi avioni na zemlji?“
    (prevod: Avioni su tu da bi prevozili i pravili pare i mesto im nije na zemlji.)
  • Nedorečeni čudan osećaj strane delegacije, tokom prvih par dana boravka u Moskvi i drugim većim gradovima SSSR-a, ukazao se jednog popodneva u metrou. „Pa ovi ljudi se ne smeju!“
    (prevod: Nema kreativnosti široke populacije kao ni javne šale. Partija određuje sve i misli umesto drugih.)

Žene, muškarci i međuljudski odnosi

Neverovatna lepota ruskih žena je mnoge ostavila u njihovim naručjima, a nekada je i rasturala brakove. Ali je uglavnom, nakon nekog vremena, ostavljala gorak ukus u ustima muževa.

Mother Russia

Majka Rusija – Alexandre via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Čest odgovor ruskih muškaraca, na pitanje kakvu bi ženu želeli, bio:

Ona koja ne pije

Čest prizor koji biste videli u metrou, bio bi prelepa devojka koja u rukama drži otvorenu knjigu ruskih klasika, fiziku ili matematiku višeg reda. Neko bi rekao da je to zbog izbegavanja komunikacije sa KGB-om ili provokatorima, ali činjenica je – većina žena je visoko obrazovana.

Promiskuitet je bio prisutan i vidljiv, ali ne i toliko shvatljiv van SSSR-a.

Sve u svemu, sa stanovišta zapada, ruske žene su bile ili jesu lake.

Vraćam se na emancipaciju i ravnopravnost, koja ima veze sa lakoćom.

Najgori zločin pored ubistva i krađe je udaranje supruge. U tom slučaju, osoba bi bila izvedena pred kolektiv pre svih sudova, koji je osuđivao ovakvo ponašanje, primenjivao društvene kazne, verbalno ili pasivno maltretiranje, omalovažavanje, šikaniranje…

Sve u svemu, muškarcu se nije pisala lepa sudbina.

Sumiranje mišljenja muškaraca iz tog vremena je sledeće:

Mogu mi raditi šta god žele i koliko žele, mogu me razvlačiti po sudovima i odvojiti od dece tokom razvoda, ali me ne mogu naterati da spavam sa tom ženom.

Takođe, zajedničke večere bračnih parova koji bi započele mešanim zajedničkim sedeljkama bi se završavale klonulim glavama muškaraca, proistekle kombinacijom hrane i pića. Preostala muška populacija koja ne bi bila onesposobljena imala bi pune ruke posla ako ne i veliku društvenu odgovornost.

Iz ovog ugla gledanja, promiskuitet i neverstva, nisu strašna. I muškarci i žene su u istom stanju (moderno: u fazonu), gde su se nesporazumi i problemi rešavali na jednostavan način: izbegavanjem seksa.

Toliko o spominjanju seksa.

Generalni zaključak je ta, da je pasivnost građana i izbegavanje odgovornosti imala veliki uticaj na pad SSSR-a. Preusmeravanje i prepuštanje odgovornosti partiji i državi, i gledanje samo sopstvene stražnjice, je dovelo do gubljenja tzv „moralnih“ vrednosti.

Ali je doprinela emancipaciji.

Da li smo na već na tom nivou?