Kao film “Do kraja sveta” nije bio veliki bioskopski hit, muzika iz filma jeste. Naprosto je postala nezaobilazna stanica u muzici 90-tih. Pored pesama vrhunskih muzičara (Talking Heads, REM, Neneh Cherry, Lou Reed, Elvis Costello, Nick Cave, Depeche Mode, Peter Gabriel…) istakao se i Graeme Revell, muzičar, dirigent i kompozitor čudne biografije.
Kao deo SPK, benda koji je nastao iz susreta dva radnika u psihijatrijskoj bolnici, nakon čitanja manifesta radikalne nemačke Marksističke grupe Sozialistisches Patientenkollektiv, Graeme Revell je kreirao muziku za film Dead Calm koja mu donosi nagradu Australijske filmske industrije. Posle ovog događaja, Graeme prelazi da radi u filmskoj industriji gde ostaje do dan danas. Gde ste sve čuli njegovu muziku?
Jedan od legendarnih filmova Nebo nad Berlinom Vima Vendersa bavi se anđelima i njihovim željama posle vekova provedenih pored ljudi.
Susreti dva anđela i prepričavanje događaja i citata koje su videli ili čuli podseća na beskrajno divne kratke priče.
Pre par dana naišao sam na site Overheard in New York, koji me je podsetio na fenomenalne stvari koje ljudi stvore i koje nestanu u trenutku, a prolaznici ih uhvate i zabeleže, a nisu anđeli.
Kako je u vreme svoje druge godine srednje škole shvatio da je dominantna tehnika stredl u to vreme, prekomplikovana za njega odlučio je da sebi olakša život. Iako su mnogi u to vreme probali da preskaču letvicu na sličan način, niko do kraja nije razradio koncept.
Sticajem okolnosti, do 1960.godine podnožje za doskok je pravljeno uglavnom od piljevine ili peska, što je predstavljalo rizik za novi metod skakanja. Od 1960-te podnožje za doskok se promenilo i veliki broj škola je počeo da stavlja gumena ili sunđerasta doskočišta. Ova promena je omogućila drugačije razmišljanje o skoku u vis.
Posle par meseci čekanja Malkom Gladvel je postavio članak koji sam nazreo kroz komentare čitaoca New Yorkera a tiče se preduzetništva.
Kao potvrda članka, komentar se ticao iskustva čitaoca koji je ujedno i računovođa.
Iz prve ruke mogu da potvrdim da su preduzetnici čudna sorta i da uvek znaju šta rade. Ako i neki njihov korak, ponekad izgleda kao ne promišljen, budite sigurni da itekako znaju šta rade.
Prema članku, preduzetnici su grabljivci, koji čekaju pravu priliku sa minimalnim rizikom. Sada bi mogli da se uspijamo i nećkamo i pravimo nevešti ali je…
U stvari, naravno da je sve tačno. Glavna fora je u tome videti ono što drugi ne vide, bar neko vreme i akumulirati početni kapital.