Tag Archives: život

Martyr - Mučenik - Roden - slika Adam Fagen via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Mučeništvo (preduzetništva) – lekcija (49)

The Martyr 2

Mučenik – Roden – slika Adam Fagen via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Ponekad preduzetnici izgledaju drugim (normalnim/običnim) ljudima kao mučenici.

Ponekad je to zbog izgleda – ispijeno lice, skoro konstantni umor koji isijava, razgovori u kojima se skoro i ne spominje privatni život i njegove čari (porodica, hrana, piće, umetnost, provod…), komentarisanje nepromenjivih stvari i kukanje…

Zvuči poznato?

To nije zato što su preduzetnici sa neke druge planete ili sazvežđa i da ne mogu da se uklope u vinklu društva. Problem je u tome što smatraju da imaju obavezu prema zaposlenima, klijentima, porodici i sebi – i obavezno tim redom – i da sve moraju da isprate i urade.

Ne mogu ti reći recept za uspeh, ali ti sigurno mogu dati formulu neuspeha – pokušaj da zadovoljiš sve oko sebe - Herbert Bayard Swope (1882-1958)

Kako prepoznati elemente ove formule (neuspeha)?

Mikromenadžment

Naučite da delegirate i da objasnite očekivanja kako biste bili što manje isfrustrirani kvalitetom drugih. Snizite kriterijume ali ne previše. Koliko je previše? Ne želite da isporučite glupost već upotrebljivu stvar. Jedan je bio Stiv Džobs (i par sličnih) i nije snižavao kriterijume – onda kada je imao dovoljno resursa na raspolaganju i zavidnu količinu novca. Za početak je isporučio nešto što radi i donosi novac. Perfekcionizam je došao kasnije.

Previše reči

Preduzetnici su po definiciju spremni da pričaju naveliko i naširoko o potencijalu komapanije, budućim uspesima, neverovatnim stvarima – ne rekavši ama baš ni jednu upotrebljivu stvar. U društvu više preduzetnika u velikom broju slučajeva može se čuti meskonačan niz međusobnih BS o poslovanju. Niko nije osiromašio slušajući – nikada ne treba zaboraviti.

Rad naspram odmora

Ne uzimajte od odmora kako biste više radili. Na kraju ćete biti umorniji kao i vaša ekipa – zbog čega? Odmorni i u okvirima posla koji radite svi mogu da funkcionišu. Na ivicama razuma/snage/razumevanja se dešavaju čudne stvari koje se ne završavaju dobro. Što manje sebe i ekipu smestite u takvu situaciju to bolji posao. A i nećete biti iscrpljeni. Već koliko toliko odmorni.

Nedostatak hobija

Naravno da ljudi sa fokusom daleko lakše stignu do cilja. Ali uzmite u obzir jednu činjenicu da hteli ne hteli radni dan nekada mora da stane, porodica iskoristi svoj deo dana – ostaje neko vreme samo za vas. Skretanje misli i razuma na neku potpuno drugu stranu kao što je hobi, može veoma doprineti očuvanju zdravog razuma, perspektive ali i širenja znanja van granica posla.

Previše obaveza

Kao što mora da postoji delegiranje (koje treba da vam omogući da imate ulogu generala a ne kaplara) kako biste imali vremena za bitne stvari – to ne znači da možete da preuzmete veći broj drugih stvari za koje ste napravili mesta u svom rasporedu. Ako ste uspeli da se izborite sa menadžmentom, odmorom i hobijem – do tada biste trebali da naučite koliko je vreme neprocenjiva stvar i da pokušavate da imate najbitniji set obaveza koji se tiče vas i porodice, prijatelja i posla – i obavezno tim redom.

Skrivene informacije

Transparentnost informacije je jedina politika koja ne zahteva mentalni napor. Što jasnije, razgovetnije, preciznije – svima bez sakrivanja. Najjednostavnije rešenja i najmanje košta. Sve drugo vas košta pameti, intelektualnih kapaciteta, sećanja kome ste šta rekli… I previše objašnjavanja.

Ukratko to su elementi formule mučeništva preduzetnika. Naspram mučenika su heroji (i generali). I svi oni su prošli kroz period mučeništva dok nisu naučili bolje.

Tamo gde se stvari završavaju... - Bežanijska kosa, Beograd - 44.832821, 20.397338

The end?

Tamo gde se stvari završavaju… – Bežanijska kosa, Beograd – 44.832821, 20.397338

Prošlo je više od 10.5 godina kada sam počeo “legalno da radim” za neku firmu..

Takođe pre 15 godina sam počeo da zarađujem radeći takođe za jednu firmu ali ne baš tako legalno. Mladost, neiskustvo i paralelno studiranje tokom kraja veselih 90-tih. Sve je jasno.

Prošlo je tačno 6 godina od kada sam odlučio da napustim okrilje korporacije i poslao pismo o prestanku radnog odnosa. Posle 4 meseca sam otišao u preduzetnike i osnovao firmu sa kumom. Toliki otkazni rok sam dao kompaniji kako bi našli adekvatnu zamenu. Po mnogima – i više nego što je potrebno.

Posle jače od godinu dana – sa prijateljima sam osnovao novu kompaniju – i postao serijski preduzetnik.

A zašto sve ovo pišem?

Preduzetništvo u ovoj zemlji (i ostajem pri tome) mora da se razvija. I to je posao za mlade ljude koji žele da urade nešto drugačije. Takođe – moraju da dobiju kredibilne savete od onih koji su već prošli kroz proces razvijanja ili će padati na glupostima i ponavljati istoriju. Savetnik ili mentor – izaberite sami.

Dođe vreme kada moraš da sagledaš gde si i šta si i kuda dalje. Meni je došlo vreme da se konsolidujem i prepakujem svoje karte. Sudbina tj život kompanije Gaia Consulting je na prekretnici – šta dalje.

Kada će biti bolje? (lista)

Kao društvo sve više siromašimo i stežemo kaiš. To i nije toliko loše ukoliko se radi zbog pravih stvari. Ukoliko se to radi zbog manjka opšteg novca iliti keša to je drugi problem – nemaština.

A kada sagledam iz neke perspektive (odeš na par dana van zemlje npr) mesto gde i kako živimo ne vidim da će u dogledno vreme (period od rođenja do prvog dana osnovne škole deteta = 7 godina) biti bolje niti da će se stvari menjati. Možda samo prisilom.

Pod biti bolje podvodim

  • razvoj industrije a ne odugovlačenje umiranja gubitaša,
  • šaltanje državne strategije razvoja sa teške industrije i megalomanskih projekata na preduzetništvo i opismenjavanje ljudi da se bave svojim životom i egzistencijom,
  • drastično smanjenje državne administracije
  • ukidanje redova za komunikaciju sa državnom upravom
  • automatizaciju poslovnih procesa (firme koje se otvaraju radi širenja posla)
  • liberizovanje tokova novca (čitaj online plaćanje, strani procesori kartica, valuta)
  • svođenje posla APRa, banaka, poreske uprave na njihove okvire (šta treba da interesuje banku zašto ja nešto plaćam – za to odgovaram državi a ne banci, poreska radi svoj posao a ne uteruje novac u budžet, APR ne treba da zanima šta će meni informacije o pojedinim privrednim društvima ako plaćam tu informaciju po važećem cenovniku)
  • otvaranje podataka tj baza podataka i svođenje na web servise kako bismo i mi sami pomogli našoj zemlji ako znamo i umemo (Open Government stav i Open Data inicijativa)
  • ulazak u Evropsku uniju (i nad popom ima pop – neko mora i nas da tera)
  • cene avionskih karata koje odgovaraju realnosti i letovi do susednih država (rad na obimu uz ekonomsku isplativost)
  • cilj svakog od nas – realna štednja i optimizacija – i realno razmišljanje šta će biti i sutra i prekosutra i dan posle
  • manjak vesti (na svim medijima) koji dovodi do bavljenja (sada nama) trivijalnim stvarima
  • više preduzetnika i uspešnih ljudi koji nisu nedodirljivi – žele da dele iskustva

Sve što sam napisao je (nadam se) lepo i sjajno kao želja jednoj državi. A zašto je ovoj kompaniji vreme prekretnice?

Ja realno u ovom društvu zaista ne vidim kako naše znanje mogu da unovčim. Tj ovom društvu i industriji ne trebaju naše usluge. Ovoj zemlji trebaju aktivisti koji će da lože raju da će biti uskoro dobro (gde uskoro teži trećem dobu slušaoca) i koji će se u stvari baviti sami sobom kako bi obezbedili egzistenciju. Jer od nečega ipak mora da se živi. Neko mora da ostane ovde da bi država postojala ergo i državni aparat. I dalje je državni posao bolji i isplatljiviji od privatnog. U kom gradu? U ovoj zemlji rođaci. Prethodna lista nije zezanje i voleo bih da bacim neku paru da za 7 godina više od pola liste neće biti ispunjeno a normalno je da bude. Ja sam spreman da se kladim – a vi – da li ste spremni da sačekate ovde to vreme?

Problem high end usluga

Poslednjih dana radim na projektu. Da li znate kako je lepo kada radite posao koji volite? I koristite sva ta znanja koja ste stekli mukotrpno? Divno. Ali taj projekat nije za ovo tržište niti će biti skoro blizu. Tako da – ovo tržište ne treba ljude koji znaju i koji hoće da rade. Ovo tržište je u fazi da joj trebaju udarnici – ljudi sa snagom koji neće da postavljaju suvišna pitanja. Ima ko će da razmišlja za njih. Pametni i vredni su skupi i nisu uvek poželjni (u ovom društvu).

Kada te društvo neće ili ne želi – promeni igru.

Momenat samospoznaje

Moj poražavajući momenat se desio pre nekoliko dana (koji je i inicirao ovu temu) kada sam shvatio da smo svi užasno osakaćeni i da nikada nećemo dostići svoje roditelje (jer svi želimo – ili bar većina – da budemo bolji).

Dostizanje se neće desiti jer nećemo moći da zarađujemo i izdvajamo za ne-elementarne stvari veoma malo – nećemo biti ni blizu kvalitetu života koji je nekada postojao. I bićemo frustrirani.

Takođe srednja klasa kojoj većina teži će biti sve manja – do trenutka kada banke budu posedovale zemlju i stanove koji su pod hipotekom i biće nam svejedno. Osakaćeni smo jer nismo znali da presečemo. Tj isekli su one koji su sekli.

Sečenje stvari/problema

Da ne bismo živeli u zemlji pozitivnih razmišljanja i verovali da će sve biti u redu samo ako radimo kako treba, mi ćemo kao pravi preduzetnici i odgovorne osobe da sečemo sada, i nećemo čekati starije da nam kažu da Deda Mraz ne postoji.

Devojčice i dečaci – život je jedno teško mesto gde moraju da se donose i teške i lake odluke. Možete terati svet da se okreće kako vi želite ali onda morate da budete užasno jaki i sa dobrim leđima. Kada nemate dobra leđa, onda morate da imate stabilan keš flou i finu rezervu da biste mogli da se ****** (pravite važni). Ako dopustite da odluke donese neko umesto vas tj prepusti vam da donesete samo jednu moguću odluku – tada je prekasno. Bila to inspekcija, poreska uprava, banka ili neka deseta institucija. Naučite da donosite teške odluke, odgovorno i sa puno kojones – bili bata ili seka.

Promena pitanja

Više pitanje nije

Da li da odem ili da ostanem? (eng. Should I stay or should I go)

Sada je pitanje

Zašto da ostanem?

Da li je ovo kraj? Ne znam. Presećićemo.

Sa FONklama

Kako živeti marketing?

Organizatori FONklama  su me zamolili da preskočim priču o internet marketingu i da se pozabavim običnim marketingom.  Izgleda da je tog interneta bilo dosta.

Mogu vam reći da sam kao inženjer prvi put imao dodir sa marketingom na svom prvom poslu kao stalno zaposleno lice. Morao sam da prodam šta to ja zaista radim u kompaniji koja će za 3 godine da naraste na 50 zaposlenih. Svaki dan, nedelja, mesec, godina su bili neprestani koraci ka dokazivanju svoje svrsishodnosti. U kompaniji koja je imala skromne budžete za IT, svaka kreativnost sa postojećim resursima i 0 novca koji donose rezultate su predstavljali uspeh. Prvo lični a zatim i kompanijski.

I uvek – dokazivanje svrsishodnosti i lični marketing. Sam lični marketing se ne razlikuje mnogo od klasičnog – sem u širini publike koju treba da zainteresujete i aktivirate. Naravno sve zavisi šta je svrha tog marketinga.

Moji ciljevi su jednostavni – radi, naplati, edukuj i stvaraj nove stvari.

Odustao sam od svetske popularnosti, ego tripova, uticajima i sl. Po meni to je lični izbor koji zahteva puno angažovanje i previše ličnih odricanja. Prvo porodica i stari prijatelji, ljudi sa kojima radim i ok se osećam a onda sve ostalo.

Ako i imam fanova – nisam ih svestan. Bitno je Ili ste dobar čovek ili ne. Blogove koje možda čitate ili ne, tvitove, predavanja, snimke i sl – tu su iz čiste želje da podelim svoja i iskustva moje ekipe sa vama.

Da se vratimo marketingu. Sve gorepomenuto jeste marketing. I ne dolazi preko noći. Ne invazivni – već onaj spori koji vam se uvlači u pore. Džef Bezos (CEO jedne kompanije za koju ste verovatno čuli – Amazon) je to lepo opisao – “Kada imate planove na 3-4 godine onda imate mnogo sličnih konkurenata. Kada su vaši planovi duži npr na 7-10 godina onda imate veoma malo konkurencije.” Moj lični i planovi ljudi sa kojima radim je na duge staze sa jasnim ciljem.  Po meni to je pravi marketing – opisivanje onoga šta drugi mogu da očekuju. (Wired – Džef Bezos)

Marketing i sve aktivnosti koje imamo su sa tim dugoročnim ciljem u glavi.

Ali realnost nije ovakva. Mnogi klijenti koje ćete sresti na putu marketinga (ako odlučite da krenete istim) imaju u perspektivi sledeći mesec, kvartal ili tekuću i eventualno sledeću godinu i to sa ciljevima koji su direktno povezani sa prodajom.

Kako živimo u društvu koje nema mnogo kompanija koje imaju ciljeve koji nisu direktno vezani za prodaju – kategorija kompanija koje imaju kratkoročne prodajne ciljeve će vam biti primarni klijent.

Kako (pre)živeti marketing?

Moj inženjerski savet svima koji žele da uđu u marketing je sledeći:

Pravite svoj tim kao da pravite kola sa očekivanjima da neki delovi neće prvi put biti savršeni. Proces jednostavno traje i  pun je raznih neočekivanih prepreka. I suludih dobavljača i kupaca.

Ako želite da shvatite da vaši problemi nisu samo vaši već da se dešavaju i ljudima na drugim meridijanima čitajte sajt Clients From Hell.

Klijenti koji kasne sa plaćanjem, suludi dizajneri, čudni prodavci koje zapošljavate, menadžment koji neminovno morate da stvorite da biste ostali normalni… ili menadžement koji ćete postati na putu ka svojoj kompaniji… sve su to neminovnosti koje morate da prođete.

Ako bih vam rekao da će biti lako… biće pakleno.

Želim vam strane klijente koji će vam pokazati koliko su domaći jednostavni. Dobićete zahteve koji vas teraju da dižete kvalitet i da se ozbiljno takmičite. Koji će vam pokazati da na kraju dana kada sednete sa istim ljudima sa kojima ste se klali do pre sat vremena sasvim normalni ljudi koji izvlače najbolje od svog dobavljača usluga.

Shvatićete da su najbolji klijenti oni koji vas izazivaju da se optimizujete i uradite najbolje stvari za najkraće vreme. Najbolje rešenje uz najefikasnije korišćenje vremena.

Oni standardni su tu da budu odličan trening onda kada stvari postanu ozbiljne sa nadrealnim klijentima.

Shvatite da na kraju dana nije bitno da li je kampanja od 1000 ili 100.000 eura – stvar je efikasne implementacije.

Da li ste spremni da se nosite sa svim stvarima koje donosi život u marketingu?

Izlasci do kasno, pokušaji da se odobrovolji klijent ručkom ili večerom na fensi mestu, žrtvovanje privatnog života zarad posla? Sve su ovo legitimne stvari koje su stvar izbora i nekada su možda potrebne. I dalje nemam jasan stav da li se može bez njih. Mislim da bez njih mi, kao ljudi iz marketinga edukujemo klijente nekom drugom vrstom odnosa.  Da li će vas više ceniti ako se pajdate van posla? mmmm, nisam siguran. Ili imam pogrešne sisteme vrednosti.

I klijent je uvek u pravu. Za sebe. Iako imamo bolja rešenja, koja rade posao i prave prodaju – klijent zna bolje. Naravno da zna. Naš zadatak je da uradimo posao najbolje što možemo.

Neće pomoći 1001 mejl kojim smo objašnjavali da odabrano rešenje neće završiti posao. Neće nas zaštititi ništa. Kada ***** krenu da padaju idu ka sledećem u nizu (onom ispod) a opravdanja ne idu dalje od onog sa kim komuniciramo.

Klijentovom direktoru glavni krivac je agencija iako smo se ogradili sa 1001 mejlom. Klijent je i dalje čovek koji greši i koji ne želi da stoji iza svojih odluka i traži krivca.

I uvek će biti klijenata koji će vas oduševiti – jer imaju stav i prihvataju svoje greške i javno ih pokazuju. Retki su ali postoje.

Marketing je dosta takmičarski orijentisana grana industrije. Prelasci su česti iz tabora u tabor. Da li ćete biti deo neke grupacije, klana ili kružoka – vaša je odluka. I dalje se postavlja pitanje – šta želite da radite i koji vam je plan? Ako želite samo da budete u marketingu – i to je moguće. Veoma je lako da ćete se smoriti i promeniti posao.

Ukoliko imate cilj i plan – družićete se sa ekipom koja svakim danom radi nešto novo i drugačije. Koja zna da naplati i ide dalje.

U mnogim trenucima – posao je jednoličan. Zato je bitno uraditi ga što je pre moguće sa najmanje filozofije. Neminovan je i treba trošiti minimum vremema.

Vreme se troši na stvarno bitne stvari.

Suština marketinga….

Ljudska priroda se ne menja. Ljudi žele da kupuju i troše novac i vreme.

Marketing je skup metoda da pažnja ljudi padne na proizvod/uslugu/događaj na koji će ljudi potrošiti  novac i/ili vreme.

Kao i u svakoj industriji – što efikasnije i brže se stvar završi i napravi – svi dobijaju.

Što je rešenje kompllikovanije, šarenije, puno vatrometa – to je skuplje i manje isplativo – na kraju je tako. Jednostavno puno novca i vremena ode na šminku a premalo na suštinu.

Svi mi imamo potrebu da preteramo sa idejama i rešenjima. Mi se fokusiramo na rešenja koja imaju smisla i sveobuhvatna.

I kao u svakom poslu – nedostajaće vam finalno brušenje, poliranje i profi šminka.

Inženjerski deo mene nikada neće ići ka rešenjima koja zadovoljavaju samo estetke zahteve klijenata. Bitna je i  funkcionalnost i svrsishodnost. Po meni glavni primer su Google i Apple.

Ako ste čuli za kompanije koje naplaćuju iznose veličine deficita neke zemlje zapadne Afrike za kampanje – nemojte se plašiti. Nije samo do toga što postoje decenijama i imaju 100 zaposlenih. Cene su tu iz jednostavnog razloga… Zato što vas na osnovu toga plaćaju!

Imajte cenovnik i temeljnicu/sastavnicu/plan rada…

Sami možete da dizajnirate, producirate, grafički pripremite, kopirajtujete, sastavite,  muzički aranžirate i sl. I za to će vam trebati par dana. U slučaju agencije – svaki element radi zasebna osoba, malo duže. Svako radi isključivo svoj posao. I kada se sastave radni sati svih ljudi i pomnože svojim stavkama iz cenovnika koji imaju uključen i profit agencije cifra je povelika.

Onog trenutka kada budete napravili cenovnik ljudi koji rade za vas – znajte da ste na pravom putu da postanete veliki. To znači da mislite na sebe, svoju kompaniju i ljude koji rade za vas. I ne obično tim redom.

Kako živeti marketing?

Sa mnogo čitanja, učenja, vežbe, scenskog nastupa, pomalo glamura, dosta inženjerije i traženja dobrih ljudi.

Integritet i vreme dobijate sa dobrom cenom i  realnim vrednovanjem sebe. Zašto bih platio xxx za vašu uslugu? Pokaži šta znaš! Nateraj me da ti verujem.

Sve ovo važi sa obe strane motke. Jer kažu da štap uvek ima dva kraja.

Mladi i šta ih je strefilo

Originalno objavljeno na blogu pokreta Digitalizuj.me

Kada članak započneš naslovom koji ima “mladi” u sebi – klasifikuješ se odmah među stare. Ovde je to itekako slučaj.
Tokom 2011. godine sam imao priliku da nasumično razgovaram sa studentima raznih fakulteta na raznoraznim konferencijama, seminarima, radionicama i okupljanjima, a koji su došli da slušaju razgovore o biznisu i uspehu kao i o nekim problemima koje mogu susresti preduzetnike u Internet dobu. To su bile priče iz regiona (bliske) i sveta (ne toliko bliske).

Ono što me je zbunilo tokom razgovora sa tim mladim ljudima je stepen sitosti koji su pokazali tokom svih tih okupljanja.

Da obrazložim:

  • nekako, ti studenti kao da su već čuli svaku priču koju su uspešni ljudi imali da kažu i ništa im nije bilo interesantno,
  • svaka uspešna priča je imala ciničan komentar od više ljudi kako je to lako negde daleko gde ima daleko više novca,
  • nema svrhe raditi kada će ti neko uzeti projekat za sitne novce,
  • nisu postavljali pitanja iz straha da ne ispadnu glupi u društvu i
  • od stotine sevanja bliceva iz studentskih redova nisam video te sadržaje (fotografije) na društvenim mrežama.

U prvi mah čovek bi pomislio da su ti mladi ljudi siti svega i da znaju sve. Da ono što su konzumirali tokom tih okupljanja nije toliko bitno i da oni to već sve znaju. Sadržaji koje su slikali, pročitali, prodiskutovali međusobno, nemaju nameru da dele.

I sve ovo što ste prethodno čuli je apsolutna glupost i neka vrsta blic suda o mnogo mladih ljudi koja nema puno uporišta u realnosti. Veoma je lako suditi o nekome a ne razmisliti o okruženju u kom žive, odrastanju i mogućnostima koje imaju ispred sebe u post-nastavnom životu u bilo kojoj zemlji okruženja.

Ne postoji idealno mesto za život i svaki raj ima svoj pakao. Bio on u porezima, mnogim pravilima ili političkoj korektnosti koja te tera da se smeškaš i najgorima.

Mesto u kom živite i okruženje u kom postajete članovi društva ne smeju da budu ograničavajući faktor vašeg daljeg razvoja i života. U ovo doba digitalizacije sveta, pred vašim očima i ušima su milioni informacija i iskustava koje možete iskoristiti da naučite, usvojite i nastavite dalje. Sve ono što su nekada bile priče iz treće ruke možete proveriti, testirati i reći – istina je ili laž.

Možete pronaći svoj put kojim želite da idete i otići bez velikih problema. Svet vam je sve bliži, a izgledate kao da je svetlosnu godinu daleko.

Ono što je možda problem je baš ta dostupnost informacija. I izgleda tako ne-vredno cimanja i pomeranja zadnjeg dela leđa.

Izađite iz zone komfora i pomerite se. Radite preko leta posao, bez stalno uključenog telefona i uživajte u čistom fizičkom radu. Možete naučiti da cenite manuelne radove i shvatite koliko imate sreće da možete čitati i učiti na modernim sredstvima. I znam koliko je teško izaći iz komfora najboljeg hotela na svetu u kome je većina nas živela (i ja i mnogi).

Ali isto tako znam koliko imate šansi u svom životu iz trenutne pozicije u kojoj se nalazite.

Budite gladni znanja i rada. Shvatite kapitalizam samo kao alat za realizaciju sledećeg koraka u životu. Kada vam okruženje kaže da nešto nije vredno ljudi govore iz svoje perspektive. 100 eur nekome izgleda malo, ali vama znači puno. Gradite svoje sisteme vrednosti. U ovom svetu kvalitetan život imaju originali a ne kopije. I izgradite svoje vrednosti na vrlinama. Jer vi ste naša budućnost.

PAtagonia

Kada porastem želim da napravim kompaniju…

Patagonia

kada porastem želim da napravim/stvorim kompaniju koja prodaje više tako što će forsirati kupce da manje kupuju.

Zvuči nemoguće? Itekako je moguće.

Kada zakucate ovakvu politiku kvaliteta i ne odustajete i pritom forsirate novo korišćenje starih stvari zato što su kvalitetne i nisu za bacanje – shvatite da sumnjiv kvalitet, niske cene i mediokritetna super proizvodnja – možda pokriju svet ali ne ostavljaju upečatljiv trag na ovoj planeti.

Adam's Family Pinball

Ko ne vidi izlaz…

Svaki put kada vidim ili čujem zmizdrave ljude (žrtve) setim se scene iz filma “Porodica Adams – Porodične vrednosti“.

Ne morate biti preduzetnik da biste uzeli život u svoje ruke.

Izlaz uvek postoji. Samo ga treba tražiti.

Kontrola je uvek u vašim rukama i ničijim više.

Neka se drugi bave besmislicama – vi se bavite životom.

.

Do kraja sveta – Graeme Revell

Poster za film "Do kraja sveta"

Poster za film "Do kraja sveta"

Kao film “Do kraja sveta” nije bio veliki bioskopski hit, muzika iz filma jeste. Naprosto je postala nezaobilazna stanica u muzici 90-tih. Pored pesama vrhunskih muzičara (Talking Heads, REM, Neneh Cherry, Lou Reed, Elvis Costello, Nick Cave, Depeche Mode, Peter Gabriel…) istakao se i Graeme Revell, muzičar, dirigent i kompozitor čudne biografije.

Kao deo SPK, benda koji je nastao iz susreta dva radnika u psihijatrijskoj bolnici, nakon čitanja manifesta radikalne nemačke Marksističke grupe Sozialistisches Patientenkollektiv, Graeme Revell je kreirao muziku za film Dead Calm koja mu donosi nagradu Australijske filmske industrije. Posle ovog događaja, Graeme prelazi da radi u filmskoj industriji gde ostaje do dan danas. Gde ste sve čuli njegovu muziku? Continue reading