Najlepša stvar koja može da vam se dogodi su reči iskrene zahvalnosti drugog ljudskog bića.
Iznesene činjenice su bile više nego dovolje i „suviše logične“. Hvala na ovom opisu.
Bilo mi je zadovoljstvo da pomognem i razrešim jednačinu produkcije i finansiranja lepog poslovanja.
Kako se eksperiment pod nazivom „Preduzetnički sat“ završava neke stvari počinju da bivaju jasnije. Ostao je još jedan razgovor i jedan post-sastanak (definisanje koraka posle sastanka).
Patimo od problema manjka opcija. Nije u pitanju manjak ideja, već manjak opcija.
Šta je to opcija?
Opcija je raf za hlebom u prodavnici ili supermarketu. Do pre 10 godina niste bili u mogućnosti da birate hleb po želji – da ima semenke, raži, da li je sa kvascem ili bez, gluten ili zucker frei, crn ili beo… Sada je to moguće jer ljudi prepoznaju tržište.
Novi preduzetnici znaju šta da ponude – od usluga do proizvoda. Ono što im nedostaje to je kutija sa alatom.
Kutija sa alatom
Ako je neko sreo „pravog“ servisera računarske opreme i mreža znaće da kutija ili koferče izgleda kao torba Sport Bilija. U pitanju je čovek spreman na svaku situaciju i tehnologiju. U ovo vreme skoro da su izumrli, jer je oprema postala toliko jeftina da je i samo servisiranje postalo pre-jeftino. Toliko o istoriji jednog zanata.
Ali ono što je bitnije je set alata koje osoba mora da zna/ima/poseduje.
Alat
U ovom slučaju alat je iskustvo, pročitane knjige, događaji… koje preduzetnik mora da prođe kako bi što manje lutao i izgubio vremena koje nema. Mnoge knjige, blogovi, filmovi i serije pričaju o glamuroznim delovima svakog preduzetničkog poduhvata. Naravno – to je ono što prodaje – šareni staklići.
Kada zagrebete ispod površine svakog poduhvata videćete mnogo, na prvi pogled, sivih i zemljoradničkih stvari, koje uopšte nisu loše, već naprotiv, osnova razvijanja zdravog stava prema radu.
Problem savršenstva
Mnogi uspešni menadžeri propadaju u privatnom poslu zato što pokušaju da implementiraju svoje iskustvo iz struktuirane korporacije u svoj poduhvat.
Prostri se koliko ti je guber dugačak – narodna poslovica.
Gorepomenuta poslovica nikada ne izlazi iz mode. Adaptiraj znanja poslu koji obavljaš – ne kreiraj posao na svim znanjima koja imaš. LJudi koji treba da rade za tebe možda ne mogu da izvedu i nauče isto ono što i ti, ali mogu svako za sebe da naprave zasebno fenomenalne stvari.
Širi posao organski
Sentimentalnost je za klasičnu književnost, romansiranje biografije, duplericu u Gloriji ili sponzorisani članak u magazinu Story i možda odeljak priča o nepoznatima na nekoj televiziji. – lični komentar
U realnom poslu vrednuje se rad, profitabilni proizvod ili usluga i produktivnost. Sve ostalo je B***S***.
Posao se širi na delatnosti koje imaju smisla a ne na strane u kojima bismo baš voleli da ide. Voleti nešto je blizu onoga pratiti svoj put. Da li si odabrao svoj put? Preduzetnik u nekoj grani jeste izabrao put kojim ide, i naravno da treba da izbegava sve sive i crne vrste poslovanja i nemoralne situacije.
Preduzetništvo naspram „praćenje svog puta“
Imate prodavnicu bubnjeva i počinju da vam dolaze čitavi bendovi koji biraju bubnjeve. Vidite da bi se oni dodatno opremili. Ponudite im i ostale instrumente. Ovo je korišćenje poslovne prilike i verovanje u prodavnicu instrumenata.
U slučaju da imate averziju prema ostalim instrumentima, ignorisaćete ostale članove benda i otvoreno ćete ih šikanirati. Ovo se zove praćenje „svog puta“ i otvoreno neprijateljstvo. Po meni, otvoreno glup način propadanja poslovanja.
Za kraj…
Nedostaju nam opcije i priče i iskustvo. Malo je ljudi koji žele da podele svoja iskustva, nedaće, lepe stvari i uspehe. Ljudi su u grču da će se iskrenost nekako vratiti kao bumerang.
Sa tim, nove generacije ne mogu javno da čuju šta sve postoji i šta se sve dešava i ostaju uskraćeni za znanje.
Delite znanje i iskustvo. Može nam se mnogostruko vratiti.