PayPal ekipa

Metafora o kretanju novca / PayPal – mitovi i legende (2)

Praksa poslovanja podrazumeva da svojim proizvodom ili uslugom zadovoljavate potrebe tržišta (ljudi i/ili kompanija) i za uzvrat dobijete (zaradite) neku vrstu nadoknade.

Takođe – novac mora da se kreće. Novac koji stoji ne vredi ničemu. Svaka ekonomija zahteva da novac ulazi u zemlju, troši, oporezuje i zatim odlazi u javne institucije u plate, koje zatim ljudi troše a zatim deo odlazi u poreze i tako u krug. Novac mora da ulazi i isto tako i da izlazi iz zemlje.

Sve dolenapisano je, naravno, pretpostavka koju niko neće opovrgnuti ili potvrditi i kao takvu treba je uzeti sa rezervom.

Godine 2014, famozni PayPal, kao način naplate putem interneta je zakucao na vrata i omogućio pravnim i fizičkim licima da primaju novac. To, u slučaju kompletne usluge koju jedan takav sistem pruža znači da ljudi i firme mogu da naplate svoje usluge bilo kome u svetu.

Iz nekog do sada nejasnog razloga sve je stopirano posle nekoliko dana. Glavna institucija države Srbije NBS negira da je problem do njih dok PayPal naglašava da je u pitanju tehnički problem. Kako god bilo te mogućnosti više – nema.

Šta god da bilo – pravnim i fizičkim licima – onda kada se sistem aktivira, biće moguće lako prodati proizvod ili uslugu. Ostaje nerešeno pitanje kako će obe vrste lica moći da prime neku drugu valutu od svojih sunarodnika iz Srbije kako to nije u skladu sa zakonom. Ali na drugu stranu razmišljajmo o velikoj većini ljudi koji žive van granica ove zemlje.

Kao što znamo iz rada sa oglašivačkim mrežama, pisanjem sadržaja na drugom jeziku, za druga tržišta, sa dovoljnim saobraćajem – moguće je zaraditi od rentiranja oglasnog prostora svote kojima mogu da pozavide i visoki službenici banaka. Drugim rečima – zaboravimo na domaće klijente i radimo samo sa stranim klijentima.

Ono što svima treba biti jasno da kakav god da je sistem u pitanju (PayPal ili neki drugi) isti predstavlja banku u koju novac ulazi i iz koje izlazi.

Kao što reče Slobodan Marković – PayPal je metafora – kojom definišemo promene koje trebaju da se dese i da krenemo da idemo u korak sa svetom.

Realno vidim dva problema sa kojim će se susresti korisnici usluga.

Prvi je prijavljivanje prihoda koji mogu da dođu putem PayPala ili nekog drugog sistema. Taj prihod se mora prijaviti – sigurno knjigovodstvu ukoliko je pravno lice, gde ulazi u obračun mnogo stvari. Ukoliko je fizičko lice – da bi se uvelo u legalne novčane tokove u zemlji – novac se mora prebaciti u zemlju, platiti porez na prihod i dalje raspolagati. Nemožemo pričati o nelegalnim putevima, kako nas ne zanimaju a verovatno ih ima.

Prijava poreza je u ovom slučaju posebna priča, malo lakša ako je u pitanju software, malo komplikovanija u slučaju fizičke robe.

Ali u svakom slučaju – pakao za računovodstvo koje će biti zaleđeno sa novim problemom koji im se servira i za koje ne postoji mišljenje ili savetovanje na kome bi mogli da provere kako da knjiže, pravdaju i izbegnu kazne poreskih inspektora. Ako neko misli da sam otvorio novu vasionu problema o kojima tek treba da se misli – da, u pravu je.

Drugi problem vidim u prihvatanju banaka, države  da dopuste takvu količinu deviza van svoje kontrole. Iako nije u pitanju prevelik obim novca, i dalje će biti primer za budućnost ulaska novca u zemlju, koji itekako treba da se kontroliše. Ne zaboravite, novac i dalje nije u zemlji i nalazi se negde tamo daleko, i neko njime raspolaže. Ne konvertuje ih i ne uvodi u novčane tokove, već slobodno raspolaže.

U slučaju nedetektovanju iznosa strane valute (kada novac stoji van granica) – problem ima država, dok u slučaju konverzije prvo banke a zatim i država.

Razmislimo o principu u kome svi rade po pravilima i u slučaju kontrole to treba da potvrde. Ukoliko nešto nismo uradili prema propisu/zakonu/pravilu kaznu treba da platimo i snosimo konsekvence.

Ukoliko je sistem zasnovan na tome da svi krše zakone/pravila igre i da institucije iz straha da niko neće poštovati propise (da li u njih veruju) restriktivno zatvaraju mogućnosti kretanja novca kako to ne bi narušilo finansijsku stabilnost zemlje – onda imamo problem.

Novac mora da se kreće.

PayPal ekipa

PayPal ekipa – Gonzalo Serrano via Flickr (CC BY-NC-SA 2.0)

Oslobađanjem tokova  novac se kreće, ljudi troše (po mogućstvu u zemlji), prihodi takve vrste se oporezuju, rashodi se prihvataju kao realna stavka, konverzija novca nije bauk – tada ljudi mogu da žive od svog rada. Ako ne prijave prihode, tokove novca i sl  – kazna sledi jer postoji sasvim dovoljno zakona.

Davne 1931.godine je Al Kapone otišao u zatvor zbog neplaćanja poreza (pre 83 godine) tako što je trošio više nego što je zaradio tj prijavio poreza i na osnovu toga je osuđen (skraćeni opis).

Još od 2002 godine, finansijski policajci (ove države – još pre 12 godina) imaju instrument tj obuku od strane FBIa kako se to radi, proverava i dokazuje kako bi se oni koji izbegavaju da prijave svoje prihode  našli sa druge strane rešetaka.

Ako NBS i ostali ne veruju da mogu da procesuiraju i reše takve slučajeve brzo/lako/efikasno onda nije problem u sistemu koji postoji već u egzekuciji. Ovde sve izgleda kao da država ne veruje svojim građanima i pravnim licima.

Ili jednostavno postoji interes da konvertovanje novca predstavlja divan pasivan izvor prihoda određenim strukturama i da sistem kakav je, ne treba dirati, koliko god dugo je to moguće.

Činjenica je da su dve valute u opticaju u ovoj zemlji – okvirno EURo od sredstava javnih glasila do Lutrije, i dinara kojim se plaćaju roba i usluge. Svakako postoje izuzeci kada se i EURo može koristiti unutar zemlje kao valuta plaćanja. I naravno, sve ostale transakcije između građana kada žele da veruju u novac koji razmenjuju.

Svet se pomera, ova zemlja ne.

Što naravno nije razlog da vršimo građanski pritisak na javnost i predstavimo stvari kakve jesu. Ako ne pričamo i ne pokušavamo da predočimo probleme i nove probleme i ponudimo rešenja – nećemo stići nigde.

Verujemo da svi mi možemo živeti bolje kada pojednostavimo pravila igre i postoji tržište na kome možemo da igramo. Da svi možemo da stanemo na crtu i igramo – pa ko bolje uradi posao.

Ne možeš izbeći odgovornost za sutrašnjicu izbegavajući sadašnjost – Abraham Linkoln