Investirano vreme i novac su ništa u poređenju sa rezultatima koje morate sami da stvorite. Svo znanje sveta vam neće pomoći da monetizujete ili iskoristite stečena znanja ako to ne želite ili vam se gadi (plašite se) da prodajete sebe.
Ekonomija konsaltinga ili problemi prodavanja pameti – lekcija (75)
Za početak objašnjenja ekonomije konsaltinga potrebno je postaviti par detalja. Detalji određivanja cene radnog sata opisani su ovde i nisu se mnogo promenili. Usluga je konsalting a teme su opisane u spisku usluga. Sve ostalo podleže nekoj drugoj ceni kako zahteva drugi set iskustava, znanja i efikasnosti. Ali da se vratimo ekonomiji konsaltinga i smislu. Smisao konsaltinga je da …će kompanije biti uspešnije kada pozovu nekoga van svoje organizacije zarad stručnog i nepristrasnog mišljenja – Edvin G. Booz (Booz iz Booz Allen Hamilton) Sa druge (ekonomske) strane koliko vas košta klasičan radnik? Tj neko ko ima svoju fiksnu poziciju, određeni set znanja …
Kako tražiti novac za pruženu uslugu? – lekcija (73)
Tokom godina kao samostalni profesionalac (eng. freelancer) imao sam priliku da se suočim sa prostom činjenicom da ne znam da prodam svoju uslugu za određenu cenu. Tačnije, umeo sam da prodam znanje i sposobnosti ali ne po ceni koja je odgovarajuća. Da ne bismo ušli u priču o stanju tržišta, GDPu, platežnoj moći – kada počinjete vi jednostavno ne znate svoju cenu. Jedan deo tog problema je društvo dok se drugi deo problema odnosi na vrednovanje samog sebe. Kada te društvo uči da ne plaćaš kartu, pokušavaš da leraš ljude oko sebe, zezneš, izvrdaš, zakineš, ne daš bakšiš – a …
Šta radiš kao podizvođač?
Slobodnom procenom možemo reći da outsourcing usluge ili usluge podizvođača nudi 80% biznisa u IT sferi. Ostalih 20% su kompanije prvog reda koje prodaju te iste uslugu tj bave se prodajom. Ostali se bave izvršavanjem posla. Da razjasnimo – svi znaju šta rade i šta nude. Ali samo neki mogu ili umeju da prodaju, bave se klijentima (paze, maze i neguju ih), spreme tender, finansiraju posao kada posla nema – to su klijenti podizvođača… Ostali žele da se bave konkretnim poslom i da ne moraju da se bave klijentima i obezbeđivanju posla. Neki nemaju kapaciteta i imaju svoju zonu komfora, dok neki drugi žele …
Određivanje cene – znanje – rad i sve nešto lepo
Tim Feris i Čejs Džarvis – fotograf i njegovo umeće. Po meni – suština određivanja cene, odnosa klijenta prema usluzi i percepciji cene kao i pregovaranju – malo jače od 4 minuta. Od 15:25 do 19:33. Uživajte
Quo vadis? Kuda ide(te)š?
Katastrofa će da stane. Napadi adrenalina, panike, entuzijazma, očaja i svega ekstremnog će proći. Šta dalje? Ili šta posle? Stvar je jednostavna. Moramo da radimo. Jedini način da izađemo iz problema je rad. Kakav je to posao? Udarnički. Skup. Znači izvoz. Jedini način da doprinesemo je da radimo više, prodajemo više, izvozimo više, prodajemo znanje jer proizvodnje kao takve u klasičnom smislu reči (teška industrija, poljoprivreda, sirovine) nema. Da ponovim NEMA, i neće je biti ili će joj trebati mnogo vremena da se vrati na neki nivo uz pomoć mnogih promašenih ideja bez pokrića (čitaj analize i priprema – vođene …
Formiranje cena (napredni nivo)
Pre više godina objavili smo članak sa primerima određivanja tj formiranja cene. Malo je reći da su se stvari promenile. Nove ideje, novi poslovni modeli su doneli i nove načine formiranja cene. I gde smo sada? Kao što smo prikazali – cenu možemo formirati odozdo-nagore: izračunati sve troškove (do najsitnijih detalja) koji ulaze u troškove i dodati marginu; odozgo-nadole: ciljanje određene demografije ili ekonomskog segmenta zarad pronalaženja prave cene i pravljenje usluge ili proizvoda koji će biti jeftiniji i omogućiti dobru marginu. (detaljnije objašnjenje svakog od ovih modela možete naći u starom postu) Ali cenu možemo formirati i … postrance …
Svako ima svoju cenu – koja je vaša? – lekcija (57)
Cilj ovog članka nije da procenjuje nečiji kapacitet za primanjem mita niti da podcenjuje nečije slabosti. Cilj je da malo bolje pročitate razmišljanja o ceni kao merilu vrednosti transakcije između onoga kome nešto treba i onoga koji nešto nudi kao i o „cenjakanju“ kao procesu koji fino određuje finalnu cenu transakcije.
Kako mala deca formiraju cenu – lekcija (45)
„Mmmmmm… Evo ovako… Hoću da pravim futrole za mobilne telefone. Kupiću malo ovog materijala i to košta 200 dinara. A da – trebaće mi i parčići. To ću dobiti u prodavnici – to im ne treba. Onda mi treba konac i igla a to ću da uzmem od mame. Trebaće mi i makaze. E sada – sve to me neće koštati više od 250 dinara. Prodavaću onda ove futrole za 400 dinara.“ Gde se pojaviše tih 150 dinara razlike? „Pa moram i ja nešto da zaradim. Toliko košta moj rad i moje vreme“ Mia, 9 godina
…kada porastete – dan u kompaniji (12)
Porasli ste (kao firma)? (imate) Dosta ljudi? Zar sve to nije slično onoj staroj – mala deca mali problemi, velika deca veliki problemi? PDV, plate, porezi, doprinosi, renta prostora, komunalije… ko će to da plati? Razlika u ceni naravno. Preko 30 akata ili statusnih (specifičnih za vašu kompaniju) dokumenata moramo da kreiramo u momentu kada prerastemo određeni broj zaposlenih. Svaki od dokumenata košta, da li da se napravi ili da se primenjuje i održava postavljeni nivo kroz angažovanje spoljnih agencija. Neko to mora da plati. A plaća klijent tj plaća se kroz profit. Onda kada neko dovodi u pitanje nečiji …