Gledajući svakodnevne otkaze, nevericu na licima, kao i reakcije ljudi na situaciju u kojoj su se našli, kao i akcije koje su proistekle nakon nemilog događaja, mogu samo da kažem jednu stvar.
Ljudi su strašno prilagodljiva bića, i tako veliki dramatizatori.
Niti se svet srušio, niti je apokalipsa stigla. Ako su postojali krediti, prvo su otišle stvari koje imaju malu vrednost za kvalitet života. Na primer auto.
Stan/kuća/životni prostor – će otići na kraju sa takvim prioritetima, tako da se obično ljudi prilagode u plaćanju ovih obaveza, jer ni banke ne žele odmah da se reše takvog balasta. Jer najbolji je dužnik koji plaća – što duže to bolje. Hell yeah.
U svakom slučaju otpušteni se mogu nadati višku vremena koje mogu iskoristiti za svoju decu ili bračnog druga. Baviti se strukovnim udruženjima ili dugo željenim hobijem. Tražiti nešto bolje i efikasnije. Ali nikako sedeti i kukati.
Update: Ako vam život ponudi limun, napravite limunadu.
I iskreno, mislim da ljudi uspeju da pronađu crtu onoga što im zaista leži i od čega, ma koliko to bilo čudno, može da se živi.
Tako da dobiti otkaz nekada i nije toliko loše.