Digitalni nomad i porez (koji neko mora da plati)

Nisam poreski savetnik niti je ovo savet. Sve što pročitate se ne odnosi i na vas. Ako se prepoznate u ovom tekstu, razmislite ponovo. Svako ima specifičnu situaciju koja poreski inspektor može protumačiti u zavisnosti od zakona koji su aktuelni ili ne. Drugim rečima, ovo je moje razumevanje problematike poreza kroz priču ali ne i savet.

Državni subjekat i porez

Svi mi smo nečiji subjekat. Uvek je pitanje koliko nas poseduje (eng. claim) država (kao i naše prihode, profit, …). Država se diči brojem stanovnika, raspoloživim kapacitetom za plaćanje poreza, brojem kompanija koje zapošljavaju veliki broj ljudi (koje uglavnom uplaćuju neophodne poreze i doprinose), akcizama i sl.

Kako izgleda viđenje države o sopstvenim prihodima, koje zatim usmerava na mesta za koja smatra bitnim (ministarstva, plate zaposlenih, kapitalne investicije, promocije …), možete pogledati ovde.

Kako će Republika Srbija "zaraditi" novac u 2020.godini (ili kako je planirala to da uradi)? Uglavno koristeći porez.

Kažu da je đavo u detaljima i graficima koji nisu Pie Charts i koji daju kontekst (ili evoluciju ovih prihoda u apsolutnim ciframa i promenama kroz godine).

Kako će biti potrošen prihod Republike Srbije u 2020.godini

Ah, da … subjekti

Neko mora da nas poseduje i za uzvrat ponudi pravnu sigurnost, štiti nas od strašnog sveta (kriminal i razni loši ljudi), onda kada prestanemo da budemo radno sposobni (penzioneri) sa penzijama, obezbedi zdravstvene usluge, prenost znanja i iskustvo (obrazovanje) i obezbeđuje opštu sigurnost da će ono šta posedujemo biti i dalje naše.

Sa te strane – koncept je veoma jasan. Mi plaćamo za sigurnost i bezbednost, kao i čitavu mašineriju koja obezbeđuje sve ove gore navedene stvari. Isto važi u većini zemalja sveta.

Kako postajemo subjekti?

Subjektom postajemo uglavnom državljanstvom i time država čiji smo državljanin ima prava da potražuje od vas deo vaših prihoda (kroz poreze, takse, PDV i sl).

Digitalni nomad

Interesantna nova kategorija, koja će rasti sve više i više, ali neće postati dominantna. Ova tvrdnja je zasnovana na kompleknosti koje digitalni nomadi nose sa sobom i koliko komplikovan postaje sistem plaćanja poreza za ovu kategoriju radnika. Takođe, život digitalnog nomada je jednostavan kada je sam, gde se sve usložnjava u slučaju porodice (zajednice).

Digitalni nomad, na osnovu svojih sposobnosti, ugovorenih poslova (za određenu cenu) bira gde će i kako da živi, obično birajući mesta sa malim troškovima i relativno dobrim uslovima za život.

Ali ono šta digitalnog nomada prati je novac tj prihod, kao i država koja potražuje deo tih prihoda. Ideja nomada je da živi gde želi, legalno primajući novac i države koja će za pravnu sigurnost uzeti deo tog kolača.

Ti famozni porezi

Većina poreskih prihoda države dolazi od PDV-a (nakon što ste platili porez na prihod). U nekim državama, dobar deo prihoda dolazi od poreza na lični prihod (Slovenija). U zavisnosti od strukture, veličine zemlje, odnosa uvoza i izvoza, država ima drugačiji odnos (kao i zakone koji regulišu način oporezovanja).

Oporezivanje digitalnog nomada

Suština oporezivanja digitalnog nomada je u odjavljivanju i prijavljivanju u zemlji boravka (rezidentnost), dužini boravka (više od 183 dana) i osnovnom državljanstvu (tj ko vas poseduje). Državljanstvo vam nudi gorepomenutu pravnu sigurnost i međudržavne ugovore koje bi trebali da vam pomognu (ili otežaju) plaćanje poreza.

Biranjem takve vrste života, neminovno je da će digitalni nomad imati i veoma kompleksan poreski i poslovni život.

Ono šta je sigurno da države koje privlače digitalne nomade, sigurno ne žele ljude koji će biti opterećenje za njihov zdravstveni, penzioni i ostale sisteme društva u koje nomad dolazi.

Šta nude određene države?

Određeni broj država omogućava oporezivanje digitalnih nomada koji žele da borave na njihovoj teritoriji duže od standardnih limita (do 90, više od 90 dana ili preko 183 dana). Svakako, pomeranje u drugu državu podrazumeva razumevanje pravila i igranje prema tim pravilima.

Iz države u državu

Digitalni nomad u SAD, može da se kreće između saveznih država i plaća porez na osnovu boravka ili prebivališta, unutar poreskog sistema SAD-a sa dosta jasnim pravilima. Odlaskom na neku egzotičnu destinaciju, državljanin SAD i dalje je poreski subjekat SAD-a uz plaćanje neophodnih poreza mestu (i državi) gde se nalazi.

Digitalni nomad iz EU, ima sličnu situaciju dok se kreće u okviru EU. Prijavljivanje lokalnom poreskom organu i relativno jednostavan princip oporezivanja u zavisnosti gde se nalazi. Državljani Velike Britanije (kao i deci čiji su očevi državljani) su posebni iz ugla NjKV i posebna su priča.

Specifičnost na primeru građana SAD-a

Slušajući poznanike i kolege, najgore je ukoliko ste državljanin SAD. SAD mogu da pristupe bilo kojem bankovnom računu u bilo kojoj zemlji sveta za svoje državljane i poreske obveznike.

To znači da vas država oporezuje ma gde bili, koliko god dugo boravili i to može da proveri sa drugom državom. Mnoge banke van SAD ne žele da pružaju ili se uzdržavaju da rade sa državljanima SAD, kako je papirologija, vreme i informacije koje SAD traži o svojim subjektima veoma zahtevna.

Za kraj

Ova priča je nastala u jedan petak, da bih sutradan saznao da je sjajni Galeb Nikačević, kroz Agelast podkast, napravio intervju sa Prof. dr Svetislavom Kostićem na temu poreza i objavio istog petka.