Šta dolazi posle talenata?

Talent show contestants

Takmičari na takmičenju za talente – via Biblioteka San Hozea @Flickr (CC BY-SA 2.0

Čitali ste o tome šta poslodavac želi od zaposlenog. Sada sledi priča o tome šta je kompaniji potrebno kada prođe fazu kreiranja dobrih ljudskih temelja. Na posletku ću opisati zašto se ljudi otpuštaju.

Stabilnost

Nakon sakupljanja talenata i onih koji stvaraju neverovatne stvari, menadžment stavlja prst na čelo i gleda šta se događa.

Mnogo pametnih i talentovanih ljudi znači puno samosvesnih i „posebnih“ individua. Ako je neko ima prilike da sedi sa ovakvim skupom razumeće o čemu pričam. Vođenje/upravljanje ovakvim skupom ljudi je blisko noćnoj mori.

Jedini način da maksimalno pokažu svoje talente jeste neka vrsta segregacije. Talenti se odvajaju i kreiraju se timovi ljudi oko njih. Dodirne tačke se prave putem ili direktora ili vođe projekta.

Talente možemo posmatrati kao planete sunčevog sistema. Velike su, posebne i nikako ne smeju da uđu jedna drugoj u orbitu jer će biti belaja.

Dodirne tačke

Brejnstorming (razletanje umova) ili razmena ideja i neformalni razgovori, su sjajno mesto da se talenti skupe i razmene ideje i animozitete. I da se nakon toga rastanu i svako ode na svoj posao.

Realnost situacije

Nakon ustanovljavanja procesa, strukture i operacija firme, opada potreba za talentima. Opada potreba u operativnim stvarima, dok raste u razvijanju novih tržišta, poslova i sl. Operacije/procesi/delovi kompanije koji imaju ustanovljene procedure se prepuštaju ljudima koji rade svoj posao bez previše talasanja. Možda zvuči grubo i politički nekorektno, ali je to činjenica. Većina ljudi želi da ode na posao, završi ga i ode kući, bez previše mentalnog napora i kreativnih iskoka.

Talenti pomeraju stvari i manje su potrebni u ustanovljenim sistemima i uglavnom u cilju novog razvoja.

Na kraju

Ako ste talenat – uđite rano u kompanije sa kojima postoji hemija. Ako stignete kasnije – bežite od svakodnevnih stvari. Iskoristite talenat maksimalno. I izbegavajte previše talenata oko sebe.

Primer pragmatičnosti

Džef Bezos je bio fantastičan učenik, student na koledžu i želeo je da se bavi fizikom i bio je veoma talentovan. Kada je stigao na fakultet – oko njega se našlo 25 većih talenata kojima je gradivo išlo daleko lakše. Prebacio se na tadašnje kompjuterske nauke koje su izgledale tako bliske njegovim vizionarskim idejama.