Šta poslodavac u stvari hoće?

Earle Richardson: Employment of Negroes in Agriculture, 1934

Erl Ričardson: Rad crnaca u poljoprivredi, 1934 posredstvom Smitsonian Muzeja Američke umetnosti @Flickr

Ne brinite, neću pričati o tome kako vas (potencijalne radnike), možda gleda budući ili sadašnji poslodavac – možda kao crnce na poljima pamuka s’početka 19. veka dajući vam osnovne stvari – hleb i vodu?

Pričaću o tome šta poslodavac (pravi) želi od zaposlenog.

Malo kasnije ću pričati o tome šta je kompaniji potrebno kada prođe fazu kreiranja dobrih ljudskih temelja. Na posletku ću opisati zašto se ljudi otpuštaju.

Šta poslodavac želi od zaposlenog?

Odmah ću se ograničiti na to da je poslodavac osoba od krvi i mesa, koja ima zdrav i realan biznis, radi tokom prve smene i retko zalazi u  drugu, ima aktivan porodični život i planira na pravi način. Izleti u prekovremene sate su slučajnost koja iskrsne a ne pravilo. Svi ostali poslodavci će vam isisati snagu, zdravlje i vreme – tim redom – ako ne tražite pravog (poslodavca).

Kada tražite posao postavite gore spomenuta pitanja poslodavcu. Nema straha, pogotovu ako ste mladi jer nemate šta da izgubite. Ako menjate poslove i nemate puno razgovora – postoji mogućnost da izbegavate ovu vrstu pitanja jer imate elemente očaja i potrebu da zatvorite posao odgovarajući samo na ono što vas pitaju nadajući se najboljem (sigurici). A sa godinama ste shvatili kategorije firmi/vlasnika i znate šta ne želite i umete da prepoznate.

… šta (pravi) poslodavci žele?

Žele da dobiju kvalitetno urađen posao u dogovorenom vremenskom roku plaćajući ga adekvatno!

To je čitava mudrost. Nema mantri, urota, spletki itd… Život je prekratak tako da je najbolje da sednemo, radimo, završimo posao i odemo svako svom hobiju/životu.

Šta zaposleni žele?

Redovnu platu, rešene poreze i doprinose, godišnji odmor, regres, ako može – sindikat, manje obaveza – više vremena za lične stvari. Naravno i da nauče nešto. Neki takođe žele da nauče ali da im to ne poveća obaveze. Ovo automatski smanjuje rad (kako se uzme) a povećava znanje. Ko je kome obezbedio znanje i ko je kome dužan – preduga priča. Najbolje je – ili hoćeš ili nećeš da učiš.

Krajnosti

Kao što se može videti, ove dve krajnosti pokazuju širinu problema i gde se poslodavac i zaposleni pronađu.

Imao sam loše poslodavce, odlične i one nenadmašne. Zajedničko za sve je to da su uvek uspevali da dobiju najbolje od mene. Svako na svoj način.

Vrste radnika

Oni koji žele da rade biraju 3 vrste radnih mesta.

  1. Da se uvale
  2. Da ne budu primećeni
  3. Da nauče i rade

Ovim redosledom idu i brojevi pretendenata za posao. Naravno, najmanje je onih koji žele da nauče i rade. Ne rađaju se (ili izlaze iz škole/fakulteta) oni koji ne žele da rade. Posle dugo vremena nerada ili lošeg rada, shvate da je najbitnije pronaći mesto gde nećeš raditi previše, stići kući taman na ručak i imati vremena za lična zadovoljsva.

Pored razmišljanja o radu postoji i element vlasti/moći koji dotiče svakog od 3 kategorije. U prvom slučaju to je alat dominacije i bitnosti, dok je u trećem slučaju menadžerska veština.

O talentima

Poslodavci vole i žele one koji se lože na uspeh. Sa druge strane zadovoljavaju se prosekom jer misle da ne mogu dovoljno da ga plate. U početku talenat ne može da plati osim ako nemate velike količine keša. Pravi poslodavac zna kako da iz talenta izvuče najbolje (ne shvatite pogrešno – ali talenat ne zna kako to da naplati) kako bi se najbolje isplatio. Da li neko pita trenere i šefove sportskih klubova da li nekoga iskorišćavaju? Svi se klade da će određeni talenat pokazati najbolje i isplatiti sebe.
Kao i u sportu, talenat ništa ne znači ako ne funkcioniše kako treba u timu. Kako su projekti sve multi disciplinarni, ne postoji samostalni talenat koji može da reši stvari sam. Ekipa mora da funkcioniše.

O poslodavcima

Poslodavac – se kladi da ćete uspeti da kao talenat uđete u posao. Niko ne zna u startu sve. Od svakog ćete dobiti slobodan početak i rok do kada treba da se uklopite i upoznate procese. Ako ne uspete – sajonara. Život nije fer i na vama je da ga iskoristite najbolje što umete.

A sada pogled nazad na vas…

Da li vi zaista želite da radite i na koji način? Da li želite da se uvalite? Uvaljivači traže velike sisteme u kojima postoje sindikati i koji omogućavaju da budete zaštićeni kao beli medvedi. Takvih mesta je sve manje. Državni apart se smanjuje i smanjivaće se. Sistema će takođe biti sve manje kao i amortizovanja koje sindikati prave i zbog kojih su izgubili svoju primarnu funkciju.

Nedodirljivost u poslu možete očekivati onda kada ima relativno dosta ljudi i možete svoje zadatke delegirati drugima u slučaju da ste dominantnija osoba. Mislim – lepo je to, ali onda preuzmite menadžersku ulogu i odgovornost. Takvih je sve manje.

Ako ste spremni da radite

I dolazimo do poslednje tačke priče a to su ljudi koji žele da rade. Kada su mi kao mladom i zelenom radniku rekli da li mogu da vodim projekat implementacije informacionog sistema sa programerima, administratorima i ostatkom ekipe u periodu od 4 meseca rekao sam – mogu i dva. Tolika je glad i nerazumevanje veličine posla. Glad za radom i prevelikim očekivanjima.

Kada ste gladni rada – najbitnija stvar je znati koliko ste gladni da se ne prejedete ili da vam serviraju malo i da sve halapljivo pojedete. Uzimajte polako, jer gladan čovek mora da jede polako kako bi se privikao.

Nadam se da svi vi koji čitate, imate glad u sebi i da radite svakog dana na sebi dok ne nađete posao ili ga napravite za sebe. Svaki put, pa i onaj poslovni je maraton a ne sprint. Nije fast food, već obrok sa aperitivom, predjelom, supom, glavnim jelom i dezertom.

Jedite lagano. Samo tako možete naučiti i da podelite svoje znanje i glad sa drugima.