V-Snaga ili priča o gorivu – na putu Mađarska (2)

Odricanje od prava: Sledeći članak nije sponzorisao niti jedan proizvođač ili prodavac goriva na teritoriji Srbije, Grčke ili Mađarske. Takođe, sve se zasniva na subjektivnom mišljenju kako mi na raspolaganju nisu laboratorije koje mogu utvrditi kvalitet goriva.

Petrol pump IMG_1277

Pumpa za gorivo – OZinOH via Flickr (CC BY-NC 2.0)

Priča započinje pre nekoliko meseci tokom BizBuzza. Kako bliska familija živi nedaleko od Niša i žarko sam želeo da ih vidim, propustio sam sve lepe trenutke kafanskog života BizBuzza. Pri povratku iz sela sipao sam gorivo na pumpi (strani lanac). Napomena: Godinu dana unazad koristim euro dizel i punim rezervoar na svakih nedelju do dve.

Polaskom iz Niša, krenuli smo autoputem. Odgovor kola na gas je bio fenomenalan, ubrzanje nesmetano i kompletan osećaj vožnje fantastičan. Moji saputnici su tokom vožnje do Beograda izneli svoje doživljaje o kolima i kvalitetu goriva.

Priča o novim kolima

Ganc nova Seat Ibica 1.4, „ispod čekića“ 2007. godine, dolazi do ponosnog vlasnika. Sve miriše na novo. Pažljiva vožnja i stizanje na pumpu. Sipanje goriva i odlazak na kraći put – tek toliko da se „mašina ugreje“. Na sav užas ponosnog vlasnika novih kola, vozilo počinje da ispušta čudne zvuke.

Brzim odlaskom u servis, komentar servisera je bio „loše gorivo“.

Prijatelj je nakon ovog incidenta počeo da kupuje gorivo na drugim – navodno boljim pumpama. Odlaskom tog leta u inostranstvo, nepažnjom je stao na pumpu velikog lanca i sipao verziju bezolovnog V-Power  goriva. Sipanjem punog rezervoara vožnja je trajala i trajala i trajala uz odlične performanse. Skoro kao reklama za Duracell baterije.

Priča o starim kolima

Stara kola imaju svoje probleme ali i jednu konstantu – performanse opadaju vremenom. Čistim slučajem na nekih 1400km puta od pre par dana imao sam prilike da do kraja ispraznim rezervoar i da promenim tri pumpe trošeći euro dizel kao i V-Power verziju dizela. Sa svakom pumpom i novim rezervoarom kola su išla dalje i bolje prkoseći logici.

Kako se oseća vlasnik tj onaj koji troši novac?

Zamislite kako se oseća vlasnik kola koji je platio više i vozio duže uz uživanje?

A zamislite kako se posle doživljenog oseća kada sipa gorivo na domaćoj pumpi?

Štap uvek ima dva kraja

Nije stvar samo u gorivu. Stvar je i u čitavom lancu proizvodnje, punjenja, distribucije, isporuke, pretakanja i punjenja u rezervoare kola i vozila. Tako da konstantno ulaganje u kompletan proces kako proizvodnje tako i distribucije i kontrole kvaliteta krajnji korisnik može da oseti razliku i da prihvati cenu po kojoj se prodaju stvari.

I nije naravno stvar samo u gorivu. Stvar je u svakom održivom poslu i operacijama. Dovedi proizvod do kraja, optimizuj ga tokom eksploatacije, pojeftini ga i povećaj profit i ulaži u održavanje i promociju kako bi povećao obim.

Update: 2013 godine su počele da se pojavljuju „napredne“ verzije goriva na pumpama u Srbiji. Očigledni primer (koji koristim) je Maxx Motion Euro Dizel. Po ceni od 3 dinara više u odnosu na klasičan euro dizel i rezervoarom od 50 litara, ukupna cena punjenja je 150 dinara. U odnosu na standardno punjenje,  vožnja traje minimum 150km više. Nije loše za takvu investiciju.