Pre 2 godine napisao sam tekst koji se tiče formiranja cena u slučaju da se bavite specifičnom vrstom usluga. U pitanju su konsultantske usluge za većinu stvari koje postoje u IT-u.
Posle 2 godine rada kao konsultant, moj tekst je iskopan 🙂 i publikovan na Facebooku. Jedan od komentara se odnosio na pitanje šta bih mogao da kažem u 2010.godini kao preduzetnik.
Iskreno…
Da bi uspeli potrebno je imati
- dosta akumuliranog znanja
- mnogo kontakata kojima ste ostali u lepom sećanju
- dosta vremena za komunikaciju i samo promociju
- stomak za bespoštedno samoreklamiranje
- njuh za širenje delatnosti (čitaj manje rada više profita u novim poslovnim modelima)
Da biste propali
- budite neažurni sa dokumentacijom (računi, predračuni, avansi…)
- raditi previše pro-bono
- prihvatite niže standarde poslovanja i ophođenja sa klijentima
- prihvatajte mito
A sada iskreno, konsultanti u ovoj zemlji mogu da žive od svog rada ako ih ima više i rade na klijentima. Posao može da se deli, nadogradnja delova sistema i dublja analiza su kvalitetnije, itd.
Način kalkulacije cene radnog sata i dalje stoji i nemam šta dodati sem možda male sitnice koja se tiče rezervi. Dodajte uvek 5-10% koje ćete fanatično da uključujete u kalkulacije i smeštate na odvojeni račun kompanije za ne daj bože. Postavite čak i trajni nalog za sve prihode koji stižu, da 5-10% odlazi na zasebni račun.
Nikada ne radite ispod cene. Uvek dajte popuste ali iskažite pravu cenu.
S obzirom da imate pro-bono poslove koji vam ne plaćaju račune, vaš radni sat ili projekat mora koštati dosta. Ne puno, ali dosta.
Kako ste gun-for-hire (plaćeni revolveraš) vi ste tu da završite posao i odete. Po definiciji plaćeni revolveraši su skupi. Jeftini su jednostavno statisti i ne rade pametan posao.
Srećna nova 2010.godina!