Stojeći u redu za taxi, u sred Dubaija posle napornog dana na sastancima, mala indijska porodica (cca 6 članova) je stajala pored.
Devojčica od svojih 6-7 godina je igrala igrice, surfovala internetom, družila se na nepoznatoj društvenoj mreži, slala sličice i ko zna šta još.
Većina nas koja piše i čita blogove, razvija software-e, dizajnira za novac i bavi se generalno poslom kojim se… well… bavi, ovo bi se činilo simpatičnim.
Mislim da smo dosta jednostavno prihvatili tehnologije, software, metode programiranja i generalno učili puno kako bismo shvatili „šta se to dođavola događa“ među tim kompjuterima.
Gledajući celokupnu priču o kompjuterima i onome što ih okružuje, generalno mogu reći da stvari postaju jednostavnije, povezuju se lakše i koriste.
U „našim“ godinama konzumirali smo većinu „tehnike“ na relativno miran način.
Klinci koji dolaze će imati većinu stvari „instant“.
Ko su dobitnici a ko gubitnici?
Sve zavisi od trenutku u kome živimo.
Za 10 godina, nećemo moći kvalitetno da pratimo tehnologiju dok će naši mladunci to raditi sa lakoćom, odrastajući u informatičkom društvu.
Njihovo prihvatanje trendova ili biranje kvalitetnog sadržaja će biti istančanije. Ili će jednostavno tražiti lepe mačiće koji rade slatke stvari.
Verovatno će im i stepen sećanja na ideje od pre 2 godine biti slabiji, ali tada već niko neće mariti. Ideje, servisi, software će biti potrošna roba tipa hita dana (eng. flavor-of-the-day).
Želim nam mirnu budućnost.