Od Oktobarske revolucije sa početka XX veka pa sve do pred kraj, žena je dobijala sve više prava na svim poljima, i ravnopravnost je dosegla vrhunac.
Na stranu komunizam, koji je zamenjen čudnom formom kapitalizma, koji je partiju veličao kao jedino telo svesno i sposobno da razmišlja, po pitanju emancipacije pretekao je zapadni svet i demokratiju.
Brojne delegacije i trgovinski predstavnici koji su dolazili u SSSR, kako sa Zapada tako i iz tadašnje Jugoslavije, imali su šta da vide i komentarišu.
Primeri iz života
- U kapitalizmu proizvod juri novac, dok u SSSR-u novac juri proizvod.
(prevod: Na zapadu roba cirkuliše i prodaje se – ergo novac se kreće, dok u Rusiji moraš platiti trgovce i ostale (mito) kako bi prodavali robu.) - Kako bi impresionirali stranu delegaciju, ruska trgovinska komora je postavila desetine ako ne i stotine aviona na aerodrom Šeremetovo. Prva rečenica biznismena na platformi za silazak na pistu je bila: „Šta će ovi avioni na zemlji?“
(prevod: Avioni su tu da bi prevozili i pravili pare i mesto im nije na zemlji.) - Nedorečeni čudan osećaj strane delegacije, tokom prvih par dana boravka u Moskvi i drugim većim gradovima SSSR-a, ukazao se jednog popodneva u metrou. „Pa ovi ljudi se ne smeju!“
(prevod: Nema kreativnosti široke populacije kao ni javne šale. Partija određuje sve i misli umesto drugih.)
Žene, muškarci i međuljudski odnosi
Neverovatna lepota ruskih žena je mnoge ostavila u njihovim naručjima, a nekada je i rasturala brakove. Ali je uglavnom, nakon nekog vremena, ostavljala gorak ukus u ustima muževa.
Čest odgovor ruskih muškaraca, na pitanje kakvu bi ženu želeli, bio:
Ona koja ne pije
Čest prizor koji biste videli u metrou, bio bi prelepa devojka koja u rukama drži otvorenu knjigu ruskih klasika, fiziku ili matematiku višeg reda. Neko bi rekao da je to zbog izbegavanja komunikacije sa KGB-om ili provokatorima, ali činjenica je – većina žena je visoko obrazovana.
Promiskuitet je bio prisutan i vidljiv, ali ne i toliko shvatljiv van SSSR-a.
Sve u svemu, sa stanovišta zapada, ruske žene su bile ili jesu lake.
Vraćam se na emancipaciju i ravnopravnost, koja ima veze sa lakoćom.
Najgori zločin pored ubistva i krađe je udaranje supruge. U tom slučaju, osoba bi bila izvedena pred kolektiv pre svih sudova, koji je osuđivao ovakvo ponašanje, primenjivao društvene kazne, verbalno ili pasivno maltretiranje, omalovažavanje, šikaniranje…
Sve u svemu, muškarcu se nije pisala lepa sudbina.
Sumiranje mišljenja muškaraca iz tog vremena je sledeće:
Mogu mi raditi šta god žele i koliko žele, mogu me razvlačiti po sudovima i odvojiti od dece tokom razvoda, ali me ne mogu naterati da spavam sa tom ženom.
Takođe, zajedničke večere bračnih parova koji bi započele mešanim zajedničkim sedeljkama bi se završavale klonulim glavama muškaraca, proistekle kombinacijom hrane i pića. Preostala muška populacija koja ne bi bila onesposobljena imala bi pune ruke posla ako ne i veliku društvenu odgovornost.
Iz ovog ugla gledanja, promiskuitet i neverstva, nisu strašna. I muškarci i žene su u istom stanju (moderno: u fazonu), gde su se nesporazumi i problemi rešavali na jednostavan način: izbegavanjem seksa.
Toliko o spominjanju seksa.
Generalni zaključak je ta, da je pasivnost građana i izbegavanje odgovornosti imala veliki uticaj na pad SSSR-a. Preusmeravanje i prepuštanje odgovornosti partiji i državi, i gledanje samo sopstvene stražnjice, je dovelo do gubljenja tzv „moralnih“ vrednosti.
Ali je doprinela emancipaciji.
Da li smo već na tom nivou?



